Da, tako mi napisa moja regruterka i prije nego sto sam napustio domovinu. I zaista, osjecam se dobrodoslo.
Jucer mi je poslala taxi da me odfura od hostela do doktora i nazad. Cujem da ce isto napraviti i kada budem imao sastanak za onaj pps number, kako li, sto treba da bi mogao primati placu (koja je svakog cetvrtka btw), ) pa ce mi otvoriti racun u Irskoj banci, i jos svasta nesto. Za mene obicnog skladisnog radnika. Ludnica.
Ah kakva lakoca zivljenja.
Sutra tek pocinjem sa treningom, pa tek onda work.
Ima puno hrvata i rumunja ovdje, i jos dolaze, jucer jedan momak dofurao tatu i tata dobio posao. Ne govori najbolje engleski, ali kad je regtuterka shvatila da je on otac njihovog radnika, ustade jos jednom da se ponovo rukuje sa njim. Osjetih se zapostavljeno
Hodam ulicama, po prozorima oglasi - trazimo konobara, kitchen helpera, baristu ...
Imam samo jednu zelju a to je da se ne probudim u svom krevetu u hrvatskoj, a ono vec pola jedanaest, a kokosi zakeraju sto ih jos nisam pustio iz kaveza. KvoooooOOOOOOOO!!!!!!!!!!!!!
