Author Topic: 5 godina - od nichega do nechega  (Read 11388 times)

0 Members and 2 Guests are viewing this topic.

Offline Kakun

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 58
    • View Profile
5 godina - od nichega do nechega
« on: 09/November/2018 »
Nikad nisam umeo dobro da pishem, pogotovu ne o sebi. Sve jedno, evo pokushaja pa kud puklo.

Razlog zbog kojeg pishem sve ovo je da ohrabrim ljude koji ne vide izlaz a jako im je potreban. Rodjen sam u Beogradu gde sam ziveo ceo svoj zivot pre odlaska na brod. Zavrshio sam srednju gradjevisku shkolu, fakultet nikad nije bila opcija za mene iz razloga shto niti ja niti moja prodica nije mogla to finansiski da izdrzi. Kad kazem nije mogla finansiski da izdrzi hocu da kazem da nismo imali prebijene pare. Krpili smo kraj sa krajem i ziveli od danas do sutra. Svu odecu i obucu koju sam imao je uglavnom bila vec nechija prethodno. Kao porodica koja je bila u dugovima do gushe radio sam bilo koji posao.

Radio sam kao nocni chuvar u zatvorenoj fabrici gde mi je glavni posao bio da jurim ljude koji bi krali staro gvozdje, radio sam kao ispomoc jednom invalidu koji nije mogao da se krece, prenoseci ga sa kreveta u stolicu i iz sobe u sobu, radio sam selidbe, radio sam postavljanje bina, osvetljenja i ozvuchenja, radio sam kao paker u par fabrika, chak sam zavrshio josh jednu srednju shkolu (politehichku za plemenite metale) i istovremeno radio u jednoj zlatari za bakshish da bih ispekao zanat. Pokushavao sam svashta samo da se izvuchem iz govana.
Razmishljao sam o brodov i fantazirao kako bi bilo lepo otici, no to nije bila opcija jer sam imao verenicu iz beograda koju sam jako voleo. Bilo kako bilo idalje sam se trudio i radio shta sam stigao, chinjenica je bila da ni jedan posao koji sam radio nije bio dovoljno placen da reshi mene i moju porodicu problema. U to vreme nisam sanjao velike snove jer nisam imao vremena za to, fokusiran sam bio na sada i na trenutne probleme kojih je bilo previshe. Nisam zeleo nishta specijalno u zivotu, samo neki normalan zivot. Hteo sam da ozenim svoju tadashnju verenicu i da kupimo neko nashe mesto i da uzivamo u malim stvarima - to su bili moji najveci snovi.

Da skratim prichu… nishta nije ishlo kako treba. Problemi su se gomilali, izlaza nigde nije bilo, upadao sam u sve vecu depresiju. U jednom momentu je moja tadashnja verenica otishla sa svojom porodicom do Austrije da poseti rodbinu i nedugo nako shto se vratila odluchila je da me ostavi nakon 3 godine veze i preseli se za Austriju. Mesec dana kasnije sam saznao da se udala za nekog momka odande.

Redovno sam pronalazio vece nivoe depresije u koje sam upadao… Hteo sam da odem shto pre iz Srbije. Prijavio sam se za gift shop i zbog toga shto sam imao iskustvo sa satovima i plemenitim metalim, plus diplomu srednje shkole za plemenite metale bio sam pozvan na intervju. Iako sam znao posao i znao da popravim bilo koj nakit, nisam bio prodavac… jednostavno mi nije to u krvi. Nije mi recheno zashto nisam proshao intervju ali mi je bilo jasno da je to razlog. Nisam sebe prezentovao kako valja, nisam prodao prichu. Prestao sam da izlazim iz svoje sobe. Sedeo bih po ceo dan za kompom i tako bih provodio dane. Sve je ukazivalo na to da shta god pokusham nece uspeti, nema vishe poente pokushavati. Zashto troshiti energiju i pare do kojih sam jako teshko dolazio. Cela porodica je bila na granici prezivljavanja. Stvari su krenule na gore ako je to ikako moguce. Nije mi bilo strano da nemam shta da jedem i ponekad bih uhvatio majku kako plache… nisam morao ni da je pitam shto.

Jednog dana nam je policija pokucala na vrata i obavestila nas da mi je deda (koji je ziveo ceo zivot sa nama) na izlazu iz autobusa bio zatvoren vratima na pola, da stvar bude gora iako su ljudi vikali u autobusu da vozach otvori vrata on se nije obazirao ...dao gas i krenuo da vuche dedu koji nije mogao  da isprati brzinu autobusa na jednoj nozi koja je bila napolju. Pao je i noga je otishla pod tochak gde je bila otkinuta istog meomenta. Deda se borio josh par dana u bolnici ali ga je srce na kraju izdalo. Da, mislim da sam tada izgubio veru u sve i izgubio bilo koju volju za zivotom.

Vishe sam bio biljka nego chovek… kao ranije sedeo bih u kuci i ne bih izlazio, nisam imao para ni volje da probam ishta. Ne mogu iskreno da se setim koliko je ceo taj period trajao dok se nisam malo povratio. Mislim da je bilo par meseci svakako pre nego shto sam se malo opasuljio. Moja tvdoglavost i najbitnije snaga volje me je vratila da josh jednom neshto pokusham… bilo shta. Nije me znimalo shta je to neshto samo da se izvuchem.

Video sam poziciju za zatvorskog chuvara na internetu ali sam u isto vreme aplicirao u safe cruise za posao stage crew. Za ovaj posao sam aplicirao zato shto je ortak sestrinog tadashnjeg dechka (sadashnjeg muza) otishao na tu poziciju i zbog mog predjashnjeg iskustva su me bodrili da se oprobam u tome. Za posao zatvorskog chuvara se prijavilo oko 250 ljudi… da skratim prichu - proshao sam sve fizichke i IQ testove i bio u poslednjih 7 na intervju.
Nisam dobio posao. Iako meni to tada to nije izgledalo ali to je mozda najbolja stvar koja mi se ikada desila u zivotu. Zatvorio sam se u sobu ali ovaj put iz drugog razloga. Skinuo sam sav materijal sa interneta koji sam mogao da prochachkam u vezi stage crew-a, a u to vreme nije bilo mnogo toga shto sam mogao da nadjem i napisao sva pitanja na jednom papiru i odgovore na drugom papiru. Uzeo sam kinder jaje i napunio ga malim papiricima sa brojevima na njima. Otvorio bih jaje i izvukao broj. Prochitao bih pitanje sa tim brojem i krenuo da deklamujem… Ovo sam radio 10 dana po 100 puta u jednom danu. Ponavljao sam toliko puta da sam sam sebio bio dosadan i onda bih napravio 5 min pauzu i pocheo iz pochetka. Pozajmio sam 800e od babe da bih isfinansirao sve ovo, shto su tada bile astronomske pare za mene koji nije imao 1000rsd kod sebe.

Dan intervjua je doshao jako brzo i ja sam bio jedini za svoj department. Ostali su bili konobari, fotografi i mesari. Dolazi red na menei intervju traje izmedju 10 i 15 min. Italijan koji me je intervjuisao se predstavlja, postavlja mi prvo pitanje i ja krecem da deklamujem celu prichu nadovezujuci na njegovo pitanje sva moja pitanja koja sam pronashao tako da mu onemogucim da me ishta pita. Pricham svih 10 do 15 minuta i chovek me je na kraju samo pitao dal sam koristio zashtitnu opremu tokom svih tih fizikalija sa binama itd. Kazem da i nabrojim zashtitnu opremu i  to je bilo to. Dobio sam posao!
Bio sam pozvan posle mesec dana od Princess-a  na prvi april. Mislio sam da me sprdaju jer je ipak bio prvi april a ja sve shto sam dotakao nikad nije uspelo. Tako da je ovo sasvim moguce neka glupa neslana shala, i istovremeno nisam ovo dobio od Safe Cruis-a vec direknto od Princess-a shto nije imalo smisla jer je Safe Cruise trebao da me obavesti prvi o polasku itd. Kontaktirao sam njih i oni su mi trazili da im prosledim mejl i nako shto sam to uchinio oni su potvrdili autentichnost e-maila.
Shale nije bilo i ja sam otishao za LA da se ukrcam na Golden Princess kao Stage Crew, plata astronomskih 1600USD!!! Sa tim parama mogu da zivim kao car zauvek... tako je to barem meni delovalo dolazeci od nichega :)
Pozdravljam se sa rodbinom i sedam na avion prvi put u zivotu. Polecem i ne mogu da se nachudim chuda niti da skinem osmeh sa lica. Prvi put u avionu i prvi put za josh mnogo mnogo stvari koje ce tek doci. Presedam u frankfurtu i secam se kada je klopa bila doshla u avionu na onim posluzavnicima njihovim ja stavljam to sebi u krilo i mala devojchica do mene od mozda 8-9 godina mi pokazuje kako da izvuchem sa strane sedishta onaj drzach za klopu. Osecam se kao totalni debil ali sam idalje nasmejan i srecan. 

Ovo je prvi deo koji opisuje kako sam od nule doshao do 0.1 nechega... kucam dalje kako sam od 0.1 nechega doshao do nechega malo boljeg :)  i na kraju gde sam sada i ka chemu gazim dalje

Nadam se da ovo pishem u pravoj temi
CEO premesti ako sam neshto zabrljao  :smack:

Online Princ na belom brodu

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 1714
    • View Profile
  • Country: Srbija
  • Company: Carnival Cruise Line
  • Recruitment Agency: Samostalno
  • Job Title: Bivši IT oficir
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #1 on: 09/November/2018 »
Quote from: Kakun
Nikad nisam umeo dobro da pishem, pogotovu ne o sebi. Sve jedno, evo pokushaja pa kud puklo.

Braaateee... :pad: ... pišeš za medalju. :clapping:

Offline Kakun

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 58
    • View Profile
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #2 on: 09/November/2018 »
Braaateee... :pad: ... pišeš za medalju. :clapping:

LOL, ne bih se slozio sa time ali hvala!  :D
kad ugrabim opet vreme nastavljam dalje prichu  :)
Nadam se samo da ce nekome ovo pomoci i pogurati ih napred ka nechemu boljem.

Offline mileeena10

  • Registered
  • *
  • Posts: 14
    • View Profile
  • Country: Serbia
  • Company: Royal Caribbean International
  • Recruitment Agency: RCCL
  • Job Title: Sports Staff
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #3 on: 09/November/2018 »
Svaka čast! Očekujem nastavak....  :clapping:

Offline Kakun

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 58
    • View Profile
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #4 on: 09/November/2018 »
Here we go... Nastavak... imam day off danas pa sam se malo posvetio ovome.

Stizem u LA.
Po instrukcijama koje sam dobio u koverti od Princess-a izlazim ispred aerodroma da pronadjem mini bus koji treba da me transportuje do hotela. Dok sam nashao lokaciju na kojoj sam trebao da budem uspeo sam da se izgubim tri puta. Na neku ludu srecu sam naleteo na neke nashe momke koji su ishli na isti brod i jednostavno sam im se pridruzio i pratio ih gde god da su oni ishli.

 Iskreno sam se osetio kao jako mala i nebitna osoba kada sam izashao napolje. Grad je jednostavno megaloman, neblakoderi na bilo koju stranu da se okrenesh. Nisam mogao da prestanem da zevam shto u neblakodere, shto u ljude koji na neki charoban nachin nisu videli ono shto ja vidim. Nemo sam sve ovo posmatrao dok minibus nije stigao.

Ostalo nije ni bilo toliko bitno. Stigli u hotel, vecherali, prespavali i ujutru stigli pred… mini grad na vodi. Ukrcavam se i na samom ulazu me cheka Senior Production Manager koja me upoznaje sa brodom. U tom momentu zapravo nishta nisam zapamtio jer ima previshe koridora, zavijutaka, prechica. Jedan deck gore pa tri dole, niz i uz stepenishte. Jedino shto sam zapamtio je M1 vodi pravo do crew mess-a. Na kraju krajeva zar hrana nije najbitnija? :D

Ostavljam stvari u kabinu koju delim sa Indijcem koji mi pokazuje da zivimo tachno iza pozorishta shto je vishe nego savrsheno. Chak i da hocesh, ne mozesh da kasnish na posao. Velichina kabine je manje vishe velichina moje sobe u Srb tako da nemam shta da se zalim.

Imam par treninga za taj prvi dan i dve predstave popodne gde cu raditi na spot light-u. Absolutno sam odushevljen svime na brodu. Ono shto pamtim je da sam seo za spot light to veche prvi put u zivotu jer nikad nisam radio na spot light-u pre toga i imao sam gadan osecaj da cu neshto zabrljati. Krece predstava i ja pratim osobu na stage-u sa spot light-om i u isto vreme osecam kako gubim ravnotezu. I mislim se u sebi “Ladno cu da se onesvestim prvog dana na poslu.” Trebalo mi je dobrih deset minuta panike u mojoj glavi da shvatim da se zapravo brod po malo ljuljushka i da se zapravo ja necu onesvestiti na svom prvom radnom danu.

Dani su prolazili i ja sam ulazio polako u rutinu, uchio sve shto sam mogao da uchim i uvek trazio josh.

Prva dva meseca sam joshuvek bio u nekom grchu gde sam ochekivao da ce sve poci naopako kad tad. Da cu ili biti poslat nazad kuci ili da necu dobiti platu ili neshto… ne znam zapravo shta ali samo taj osecaj nesigurnosti, grcha i neke strepnje.
Idalje sam bio u neverici kada sam video prvu platu na rachunu. Brze bolje sam izashao na prvi turn around u Sijetlu i otishao u Ross (klasika) i potroshio 1000$ da kupim sve osnovno shto nisam imao. Bukvalno gace, charape, majice, cipele… prvi put posle ne znam ni ja koliko dugo sam imao dvoje para patika. Uglavno sam do tada imao jedan par patika pa...dokle traje.
Kao shto rekoh, tek posle dva meseca sam krenuo da se opushtam i da razumem da je ovo zapravo normalan zivot. Radish, placen si, imash krov nad glavom, hranu, dovoljno para da platish turu pica, da izadjesh na vecheru… sve shto ti treba.
Ne postoji jedan jedini razlog zashto ne bih trebao da budem srecan. Chak je i teretana besplatna, krecem da treniram i da se hranim zdravije nego ranije.

Stize novi Senior Production Manager iz Juzne Afrike i nikad pre niti posle toga nisam radio sa boljim menadzerom. Za prva dva meseca sam nachio sve i sada se prijavljujem za sve moguce dodatne poslove. Kad god smo bili u luci i ako je bilo extra posla ja sam bio prvi (i u vecini sluchajeva jedini) koji bi digao ruku da se prijavi za posao. Zbog velikog truda koji sam ulozio, menadzer mi je dao odreshene ruke da dobijam obuku za bilo koj sledeci korak u produkciji za koji bih se odluchio.
Pored toga sam dobijao sve manje posla na svom rasporedu. Razlog je bio moj menadzera koji je jako poshtovao ljude koji se ne boje rada. Tako da sam dobijao otprilike dva dana nedeljeno gde sam radio samo po sat-dva. Shto sam samo na tom ugovoru doziveo i nikad vishe.

Prvi put sam bio na mestu gde sam osetio da mogu da napredujem koliko god hocu ukoliko ulozim vreme i trud shto je u mojoj rodjenoj zemlji to bilo van pameti. U tom periodu sam zatrazio i da mi produze ugovor na barem osam meseci jer nisam mogao da verujem koliko mi je zivot krenuo na bolje i nisam video nikakav razlog zashto ne bih ostao duze. Jednostavno sam imao sve shto sam hteo i bio sam srecan posle jako dugog vremena.

Ugovor mi se zavrshio posle osam ipo meseci i za to vreme sam video Havaje, Mexico, Aljasku i Sijetl. Kuci se nishta nije promenilo tada kao ni sada kada se vratim. U Srbiji vreme uvek stoji… ili se to barem meni tako chini. Doneo sam kuci pare, oporavio malo porodicu i vratio sve dugove koje sam do tada imao. Bio sam chist i osecaj je bio oslobadjajuci.

Za kraj bih zeleo samo da ostavim isechak iz appraisal sa tog ugovora koji mi je itekako znachio u daljim koracima ka svojoj karijeri.

https://imgur.com/a/bFwtsf7

Offline Kakun

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 58
    • View Profile
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #5 on: 09/November/2018 »
Svaka čast! Očekujem nastavak....  :clapping:

Hvala Milena 😊

Offline ognjilo

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 49
  • Živeti i biti živ nije isto.
    • View Profile
  • Country: Srbija
  • Company: Cunard, Princess Cruises
  • Recruitment Agency: Safe Cruise
  • Job Title: APM Lighting
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #6 on: 11/November/2018 »
Svaka čast burazeru !!!   
Pre svega priča je u isto vreme i teška i neverovatna i divna i istinita. Mnogi se u Srbiji mogu poistovetiti sa prvim delom priče i naći sebe u njoj, baš kao i ja. Na mom putu "ka boljoj budućnosti" Kakun je bio prva osoba koju sam kontaktirao u vezi rada u produkciji na brodu, nesebično mi je pomogao i uputio u prve i osnovne stvari koje treba da znam, jer kao i on ni ja se nisam bavio ovim poslom pre. Evo sada posle dva ugovora dobio sam promociju iz Stage Crew u APM LIghts, guram dalje, svet je mali a život kratak. Još se lično nismo upoznali (par puta smo bili blizu, al sudbina    ) a kao da se znamo 100 godina.
Čekam nastavak......   

Offline Dezhan

  • Registered
  • *
  • Posts: 43
    • View Profile
  • Country: Serbia
  • Company: N/A
  • Recruitment Agency: N/A
  • Job Title: N/A
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #7 on: 12/November/2018 »
Super je ovo.Vidim da te je pitao na intervjuu sta si nosio od zastitne opreme.Sta si odgovorio?Da li je bilo jos nekih tehnickih pitanja?MAda vidim da mu nisi dao da te pita :) ali mozda znas od drugih.

Offline zokibgd

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 121
    • View Profile
  • Country: Belgrade, Serbia
  • Company: Carnival, Royal Caribbean, Princess Cruises
  • Recruitment Agency: Invermore Shipping, Kouzon, Safe Cruise
  • Job Title: Shop Assistant, Waiter, Waiter
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #8 on: 13/November/2018 »
Bravo za tekstove!  :run: :run:
Carnival Elation 2004/2005 - Liberty of the Seas 2011/2013 - Royal Princess 2018/2019 - Regal Princess 2019 - ...

Online triki

  • Registered
  • *
  • Posts: 143
    • View Profile
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #9 on: 28/November/2018 »
svaka cast care!

Offline NVC

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 219
    • View Profile
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #10 on: 30/November/2018 »
Volim citati ovakve tekstove. Produkcija je definitivno mesto gde se moze napredovati. Odskora je malo teze posto mi se cini da su primili dosta ljudi u stage crew pa je evo cekam 4 meseca kuci na ugovor. Ali perpektive ima i to je ono sto ja volim. Nasi ljudi, koji su vredbi mogu dosta daleko da doguraju.
Ja sam sada u fazi ucenja za APL. U pocetku me je tadasnji APL kocio, nije bio voljan obucavati ali je sadasnji vise nego voljan.
Ako nekom treba pomoc, tu sam. Imam dosta materijala, programa, grandMA, Hyppo.. Tu sam ako zatreba

Offline Alexica

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 379
    • View Profile
  • Country: Srbija
  • Company: Carnival
  • Recruitment Agency: Employment-power
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #11 on: 08/January/2019 »
Rasplakala sam se Svaka cast momak

Sent from my SM-G950F using Tapatalk

"Pricace ti o plovidbi, ti sto nisu sidro digli..."

Offline Kakun

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 58
    • View Profile
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #12 on: 20/January/2019 »
Drugi ugovor je bio apsoliutna suprotnost prvom ugooru i to od samog pochetka. Ugovor je bio na Island Princess-u i Senior Production Manager je bio totalni seronja kome je glavna okupacija bila da uchini svima zivot tezak i ne podnoshljiv, dok mu je posle 6pm okupacija bila da bude mrtav pijan (tad se bar otvara).

Tako da preko dana ne pokushavash da prichash sa njim jer je mamuran i nadrndan a preko noci bash i nema neke poente prichati sa njim jer je pijan. Iz tog razloga sam odluchio da se drzao svog posla i klonim njega koliko god mogu. Na zalost vishe od pola ugovora sam imao sa njim.

Ceo tim je bio jako psihichki namuchen i pod stresom od strane njega. Chovek bi znao tokom dana da prati nekog od nas chisto da bi pronashao neshto shto si uradio pograshno, a kad ti neko konstantno visi nad glavom pravish barem dupovishe greshaka jer samo o tome i razmishljash. Sve je jednostavno doshlo do te tachke da niko vishe nije imao volje za bilo kakvim poslom.

Ja sam se idalje trudio koliko sam mogao, ali ne mogu da kazem da je volja bila ista kao sa prvog ugovora. Chudno kako moze jedna osoba da ti promeni ceo ugovor. U timu smo imali i dve devojke, jedna iz Amerike i jedna iz Australije. Iako sam obecao sebi da sam na brodu samo da bih napredovao i da ozbiljnih veza nece biti, pogotovu posle celog fiaska sa prethodnom vezom… uspeo sam da prekrshim to obecanje.

Ne samo shto sam uspeo da prekrshim to obecanje, nego sam uspeo da ga prekrshim i to unutar departmenta. Recept za katastrofu! Bilo kako bilo, Bree (devojka iz Australije) i ja smo provodili svo vreme zajedno. Shto na poslu, shto u portu….shto u kabini xD Iako je ugovor bio krajnje tezak, ona ga je uchinila daleko podnosljivijim.

Nash Crew Chief/Automation Technician nije imao tu srecu. Pored toga shto nije imao nekoga sa kim bi provodio slobodno vreme, imao je i kuci nekih problema sa majkom.

Da malo pojasnim poziciju Automation Tech/Crew Chief-a, zaduzenje ove osobe je pomeranje cele scenografije(flybars, lifts, scenic elements) kompjuterski tokom predstave. Izuzetno stresan posao kad imash na umu da ukoliko pritisnesh pogreshno dugme u pogreshnom trenutku to moze da znachi da si spustio par tona scenografije jednoj osobi ili celom dance cast-u na glavu. Ili si mozda otvorio lift koji je dubok ceo jedan deck. Pored toga, zaduzenje Crew Chief-a je da pishe dnevni raspored za celu produkciju. Senior Production Manager ima input u ovome ali uglavnom Crew Chief radi 90% posla. Tako da je Crew Chief zapravo desna ruka Senior Production Manager-a.

E sada zamislite kad je neko totalni olosh i zeljan da jashe nekoga konstantno za bilo kakvu glupost, onda mozete da zamislite Crew Chief-ov zivot koji mora svakodnevno da bude u kontaktu sa ovom osobom.
Zbog svih problema koje je imao kod kuce, plus dodatno svakodnevno jahanje od menadzera nash Crew Chief je jedan dan rekao - hvala lepo odo ja kuci.

Treninzi koje sam forsirao sa prvog ugovora su urodili plodom i ja sam bio jedino logichno reshenje po pitanju privremene zamene. Druga solucija za Princess Cruises bi bila da nemaju predstave dokle ne nadju nekoga da poshalju na brod.

Ko god da je radio na brodu zna tachno koliko se sporo ove stvari odvijaju sa head office-om. Poshalje se mejl da vam treba neko onda oni krenu da ganjaju ove shto rade rotacije da nadju nekoga onda oni poshalju mejl agenciji koja onda shalje mejl toj osobi sa ponudom za ugovor. Naravno treba rachunati na faktor vremenskih zona… U prevodu ovaj proces traje 2-3 nedelje u najboljem sluchaju. A da nemash nijednu prestavu u pozorishtu za to vreme je ozbiljan problem.

Bilo kako bilo, pozove mene menadzer sledeci dan u kancelariju da me pita dal hocu da prihvatim poziciju da pokrijem na neko vreme dok ne nadju nekoga.
Ovo je bila ozbiljna kocka za mene lichno. Privatiti neshto shto ce biti placenije duplo vishe, ali ako zabrljam gubim sve. Ili da budem miran i da radim na siguricu sa parama koje nisu male i koje reshavaju sve moje zivotne probleme.

Ja naravno odgovaram sa DA. Zahto jednostavno kad moze komplikovano.
Dal sam bio spreman da radim ovaj posao sa znanjem koje sam imao tada? Apsolutno ne, i bio sam jako svestan toga. Toliko toga moze da podje naopako za ljude koji znaju ovaj posao i rade ga godinama a kamoli za nekoga ko ga nikad nije radio i ima 0.1% znanja o tome kako sve radi.
Ljudi placaju ozbiljne pare na fakultetima da bi nauchili ovaj posao a meni je ponudjen tek tako.

Takodje sam jako dobro znao ono shto sam nauchio iz rodne zemlje,a to je da kad ti se ukaze prilika u ziotu zagrizi dobro i ne pushtaj makar ti bilo poslednje. Jer se one uglavnom ukazuju jednom i nikad vishe.

Tako da sam prihvatio ovaj step up na kratko vreme dok ne pronadju nekoga da me zameni.
Imao sam ozbiljan problem u glavi da cu napraviti neku glupost i dobiti otkaz i otici nazad kuci gde cu se vratiti na nulu.

Imao sam cela 3 dana sa prethodnim Crew Chief-om pre njegovog iskcavanja da nauchim sve.
Ono shto sam nauchio za ta tri dana je bilo dodatnih 0.1%.

Nauchio sam kako da podignem sistem na mashini i da load-ujem show koji je za to veche i sta da pritiskam kada. Bukvalno majmun nauchen da pritiska dugmice. A ukoliko bi bilo shta poshlo naopako… to bi bilo to od mene.  -()-

Vec chetvrtog dana sam imao produkcijsku predstavu sa celim dance cast-om. Na moju “srecu” jedna od igrachica je bila zena kruz direktora… chisto da se na sve doda josh malo tenzije u mojoj glavi ukoliko neshto zabrljam. :hehe:
Secam se da sam ceo taj dan proveo ispred konzole prolazeci krzo svaku tachku predstave. To nimalo nije pomoglo mojim nervima, i  kada je doshlo vreme za predstavu bukvalno sam se tresao.
Dobro je shto je moj deo zaseban na stejdzu gde ne mogu ljudi da me vide, jer da su me videli oblivenog znojem kako se tresem… pa, recimo da ja ne bih bio na tom stejdzu da sam na njihovom mestu.

Iako sam se tresao kroz celu predstavu, predstava je na srecu proshla bez greshke.
Dobio sam velike pohvale od kruz direktora i placenu vecheru u restoranu za mene i moju devojku.
Istog meseca sam bio izabran i za radnika meseca. Sav stres se nekako isplatio. Polako sam ulazio u shtos i krenuo samog sebe da uchim programiranje sa manuelom koji sam imao tamo.

U medjuvremenu se i ljubavni zivot podigao na sledeci nivo jer smo oboje trazili da se linkujemo da bi i sledeci ugovor imali zajedno.
Sve kockice su nekako upadale na svoje mesto i sve je naizad imalo smisla.
Link je bio odobren ali su trazili takodje od mene da produzim ugovor na josh dva meseca jer nisu imali nikoga da pokrije poziciju, tamte za kukuriku shto bi rekao moj matorac.
Moja devojka je zavrshila ugovor dva meseca ranije od mene zbog tog produzetka.

Iskoristio sam ova dva meseca bez nje da se ozbiljno bacim na uchenje Automacije, i uspeo sam da dovedem sebe do jako lepog pochetnichkog nivoa gde sam mogao sa samopouzdanjem da pricham o svemu vezanog za Automaciju.
 
Pred kraj ugovora organizovan mi je bio intervju iz glavne kancelarije preko telefona od osobe koja je glavna za Automaciju da bi znali dal me sledeci ugovor shalju na istu poziciju ili se vracam na poziciju stage crew-a.
 
Da skratim prichu, intervju je bio jako kratak i dobio sam poziciju!
Dobiti ovu poziciju tokom drugog ugovora je veoma retko, uglavnom ljudi chekaju po 3-4 ugovora minimum.
Ne mogu da opishem srecu i taj osecaj da sam zapravo postigao neshto u zivotu, da stvari dobijaju smisao. Taj osecaj kada znash da nishta ne moze da te zaustavi i da samo mozesh uzbrdo da idesh i da ne prihvatash ne za odgovor.

Nedelju dana pred kraj ugovora sam imao hand over sa novim crew chiefom kome sam predao poziciju i otishao kuci sa dve extra menadzerske plate koje su bile duplo vece od moje prvobitne plate. Jednostavno je sve ishlo previshe dobro da bi bilo istinito.

Kada sam stigao kuci to se promenilo, dobio sam poziv od svoje agencije da idem na novu poziciju Crew Chief-a ali bez mogucnosti da idem sa svojom devojkom tamo iako je link odobren.
Kada sam pitao za poziciju na nekom drugom brodu sa devojkom, rekli su mi da nema nishta otvoreno za Crew Chief-a.
U sushtini su mi dali da biram izmedju karijere i veze.
Nisam mogao da imam oba, i morao sam da izaberem dal nastavljam uzlaznom putanjom po pitanju karijere ili ne.
Kucam o svom izboru u sledecem post-u ;)

Offline Kakun

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 58
    • View Profile
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #13 on: 20/January/2019 »
Hvala za podrshke ;)
Kucam dalje kad stignem :D
Malo sam u guzvi u zadnje vreme na zalost, ali cu se potruditi da skratim i zavrshim prichu  oT

Offline svašta

  • Registered
  • *
  • Posts: 724
    • View Profile
Re: 5 godina - od nichega do nechega
« Reply #14 on: 20/January/2019 »
 :D joj jest gotivna prica. ja uzivam citajuci ovo.

pozuri ba nastavi dalje, pogotovo sto si ovaj teaser na kraju ostavio :D