- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Jedna prijateljica je radila na trajektu Trst-Albanija, ona mi je pričala o tom poslu…
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Privukla me je dinamičnost posla, a želio sam steći nova neka iskustva, nevezana za posao na kopnu.
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Agencija preko koje sam dobio posao je Invermore Shipping, Koper.
Našao sam oglas u novinama, izgledali su mi OK, što se na koncu i pokazalo točnim jer su bili korektni i što je najbitnije, vrlo ekspeditivni.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavio sam se na poziciju Sales attendanta u Gift Shopu, jer sam i na kopnu radio u Duty Free Shopu,
a što se kompanije tiče … čim neki kandidat kaže da zna govoriti talijanski, pa makar i ‘rukama i nogama’, izbora u biti ni nema, jer kompanija inzistira da osobe koje govore talijanski (gotovo) obavezno završe na Costi.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Telefonski interview je uslijedio nekoliko dana nakon prvog razgovora, a za nešto više od mjesec dana već sam bio na brodu.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Pretpostavljam da to više nisu aktualne cifre, no 2001. godine to je bilo:
provizija agencije – 250 dolara, liječnički pregled (Medico, Rijeka, - BTW: vrlo efikasni i profesionalni): 180 dolara, put 80 dolara (Trst-Napulj, vlakom), troškovi vize do 100 dolara (USA + Italija)
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Kako sam imao ukrcaj početkom 4. mj., nisam nosio puno odjeće, jer je već bilo relativno toplo.
S vremenom sam kupovao ono što mi je trebalo, pogotovo u Italiji (zbog navike) i u Turskoj (jeftino, a kvalitetno)
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Izgubljeno
no, tako se vjerojatno osjećala i velika većina, zar ne?
Srećom, prvi dani prohujaju s vihorom, a ubrzo sve malo-pomalo sjedne na svoje mjesto.
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Sama kompanija nije mi baš i nešto pomogla, no moja menagerica je bila super, baš kao i kolege, tako da smo se brzo ‘skužili’.
Svi su bili jako susretljivi i maksimalno su mi olakšali prilagodbu.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Početak k’o početak: Logo Shop (pretpostavljam da svi tamo započnu), kolegica je bila voljna uputiti u posao, a i menagerica je ‘uskakala’ po potrebi. Ubrzo sam prešao u Perfumes & Jewellery Shop, i tamo je bilo sve 5
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Ograničeni životni prostor me nije previše preokupirao, mnogo teže mi je padala vremenska ograničenost, osobito u slobodno vrijeme
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Dok smo bili na Mediteranu, bilo je vrlo OK, uspjeli smo 3 puta doseći target, pa su plaće mjesečno bile (u prosjeku) cca. 1200-1300 dolara.
Međutim, Sjeverna Europa je bila katastrofalna… u lukama vrlo skupo, tako da su se putnici istrošili na kopnu, pa na brodu nisu gotovo ništa kupovali, pa je tako prosječna plaća je bila cca. 800 dolara.
No, to je bilo 2001. i 2002. godine, dolar je bio jak, pa ni tako niska plaća u usporedbi s Hrvatskom nije bila loša.
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Apsolutno, meni su već pred kraj drugog ugovora nudili mjesto Assistant Managera, no morao sam odbiti jer se nisam želio vratiti na brod.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Društveni život je bio izvrstan, i sada se često sjetim crew partya
Mi iz Shopa smo kontaktirali sa svima, tako da su svi bili prijateljski nastrojeni prema nama…
No, najviše smo se družili s plesačima, casinom, frizerkama, fotografima, i to i na brodu, ali i na kopnu…
- Opišite vrstu ljudi koja je sa vama radila na brodu.
U Shopu je bilo engleza (šefica + još jedna kolegica), 2 talijana, 1 peruanka, 1 slovenac i ja.
Što se pak osoblja broda tiče, Costin staff + oficiri su uglavnom talijani, a crew su bili u prvom južnoamerikanci, filipinci indijci i indonežani, te nešto manje kineza
- Kako biste opisali putnike?
Mladenci i penzioneri + ostaci ostataka srednje klase
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Da, skoro uvijek
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Na Mediteranu: Barcelona, Civitavecchia, Rhodos, La Valletta; a na Sjeveru: Amsterdam i Bergen
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
U prvom redu rušenje predrasuda … a potom i putovanja, usavršavanje stranih jezika, stjecanje iskustva vezanih uz američki način poslovanja
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Duga odvojenost od ukućana i prijatelja - na koncu se shvati da odnosi više nisu isti, te da oni nastavljaju živjeti jedan život u kojemu smo mi samo povremeni učesnici.
Loša, bolje rečeno nekvalitetno pripramljena hrana – nisam izbirljiv, ali sam na drugom brodu na kraju jeo gotovo samo špagete i kruh - smršavio sam 16 kg u 4 mj.
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Apsolutno!!! Po meni je rad na brodu jedno neprocjenjivo iskustvo! Iako su plaće možda i male, neke se stvari novcem ne mogu kupiti
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Uživajte!!!
- Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Budite samo svoji, radite pošteno, ali i uživajte … nemojte se opterećivati glupostima i iskoristite svaki dan maksimalno!
Na koncu se pamte samo dobre stvari
Sretno!!!
