Korisničko ime: AnnieB
Država: BiH
Spol: Ženski
Kompanija: Uniworld
Pozicija: Laundry stewardess
- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Od prijatelja i poznanika koji su vec radili na brodovima.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Razne mogucnosti koje posao na brodu pruza, a to je prilika da se upoznaju zanimljiva mjesta i zanimljivi ljudi, koje u svakodnevnom zivotu ne bismo imali priliku da vidimo i upoznamo.
I naravno novac.
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Preko Riverside-a. Jer je to bila jedina agencija za rijecne brodove za koju sam ja cula u tom trenutku na ovom podrucju koja je odrzavala interview za rijecne brodove.
A i zahvaljujuci ovom forumu cula sam pozitivne kritike o njima.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Za Uniworld, pozicija laundry stewardess.
Tacnije ja sam prvobitno htjela za cabin stewardess, ali igrom slucaja prihvatila sam ovu poziciju u nadi da cu je vremenom promijeniti na brodu, sto se jos uvijek nadam.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Interview je trajao 15tak minuta. Nakon par dana sam saznala da sam prosla.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Oko 700 eura. Provizija agenciji 250, plus putni troskovi do Amsterdama gdje sam se morala ukrcati, plus dva puta odlazak u Sarajevo (ja sam iz Banja Luke) po vizu, plus put do Zagreba na aerodrom itd.
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
S obzirom da mi nije prvi put da idem u nepoznato sama, i nije mi bilo tesko.
Ponijela sam minimalno odjece i dosta kozmetike, fotoaparat, telefon i to je to.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Ja sam dosla na brod kad je bilo otvaranje broda sto znaci ciscenje, sremanje i sl. tako da sam odmah pocela sa poslom pa iskreno nisam ni imala vremena da razmisljam kako sam.
Ali sve u svemu bila sam dobro. Nisam bila nervozna, nista mi nije bilo tesko. Tek kad je sve to proslo, kad sam konacno pocela da radim u laundryju, mi je postalo prilicno tesko, naravno dok se nisam navikla.
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Da budem iskrena i ne bas, ali mislim da to nije do kompanije nego jednostavno do mog nadredjenog, tacnije housekeeper-a, sa kojim nisam ni malo zadovoljna.
Ali s obzirom da sam ja prilicno jaka i veoma fleksibilna i imala sam srece da upoznam jako dobro drustvo, bilo mi je dosta lakse, jer oni su ti koji su mi pomogli da se osjecam dobrodoslom.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Svi pomalo, ali vise na moju inicijativu.
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Nije mi bilo tesko, mozda zato jer smo svaki dan u luci, pa uvijek mogu izlaziti kad sam slobodna. Popodne i navece.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
To je pitanje o kome cesto razmisljam. Da budem iskrena i jesam i nisam. Da taj novac trosim ovdje kuci, bilo bi mi i vise nego dovoljno, ali posto vecinu trosim tamo bas i nije.
Ne zalim se ni najmanje, ja opet uspijevam da uzivam i da sacuvam novac. Ali ipak mislim da za onoliki rad i stres, da bismo trebali biti puno vise placeni.
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Na rijecnim brodovima jako tesko. Npr, moja housekeeper vec 10 godina tu radi i ona je uznapredovala od laundryja, do cabin stewardess pa do senior, pa do housekeeper.
Ali za to su na rijecnim brodovima potrebne godine. I potrebno je da neko dobije ili da otkaz da bi neko drugi dosao na konkretnu poziciju.
Ima naravno slucajevo da neko jako brzo napreduje na visu poziciju, ali to je veoma rijetko. To je ono sto sam ja uspjela dosad da zapazim.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Drustveni zivot je jako dobar, prezadovoljna sam.
Nekako smo svi kao porodica, jer nas nema puno (35 clanova posade) i svi smo na istom mjestu i naravno zajedno smo 24h sto dovodi do toga da se jos vise zblizimo.
- Opišite vrstu ljudi koja je sa vama radila na brodu.
Vecinom su to ljudi koji su vec radili slicne poslove, putovali po svijetu pronalazeci sebe.
To su vecinom ljudi iz Istocne Evrope, koji su tu u potrazi za novcem. Ljudi sirokih shvatanja, jako komunikativni, veseli i otvoreni.
- Kako biste opisali putnike?
S obzirom da su vecina Amerikanci jako su ljubazni. Naravno postoje i oni koji i nisu bas pristupacni, koji su jako zahtjevni i stalno se zale, ali na srecu takvi su u manjini.
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Apsolutno. Sve sam vidjela sto sam mogla vidjeti. Cak sam imala vremena i neke muzeje posjetiti.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Da u Kelnu mi je svaki bar omiljen. Za mene savrsen grad. Kad god sam tamo super se osjecam i uvijek se dobro provedem, bilo po danu u setnji ili navece izlasci.
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Upoznavanje zanimljivih ljudi koji ce vam ostati prijatelji do kraja zivota (bar se nadam), svakodnevno upoznavanje novih mjesta, prilagodite se radnoj navici, koja je rigorozna, ali se na kraju isplati.
Mislim da poslije rada na brodu ni jedan posao ne moze biti dovoljno tezak, i naucite cijeniti obicne stvari kao sto su jedan slododan dan u sedmici i sl.
Isto tako kad ste na brodu puno je lakse doci do raznih korisnih informacija o drugim recimo poslovima, kompanijama i sl.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Iscrpljujuci rad, ljudi razlicitih karaktera prema kojima se morate prilagiditi, ogranicen prostor, nedovoljno vremena za sebe za opustanje, uvijek ste u zurbi i sl.
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Svakako da bih. Kao sto sam rekla, rad na brodu je zaista tezak, ali veoma isplativ, sto zbog novca, sto zbog svih ostalih mogucnosti koje se pruzaju.
Upoznate svijet, druge kulture, upoznate ljude koji vam mogu pomoci u daljnjoj ili skorijoj buducnosti. Otkrijete sebe, svoju granicu izdrzljivosti.
Mozete se cak i dobro zabaviti ako znate. Svakome bih savjetovala da pokusa, a odustati se moze uvijek to je najlakse.
Postoji ona izreka ‘’Sto vas ne ubije to vas ojaca’’ i zaista je tako. Postanete snazniji i jaci poslije rada na brodu i prosirite svoje vidike, sto je za ljude sa Balkana zaista bitno.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Kao prvo budite jaaako strpljivi. Ako zelite otici sigurno cete otici skorije ili kasnije. Morate biti jaki i izdrzljivi, spremni na sve.
Prije nego sto odete na brod razmislite zbog cega to radite, sta zelite od zivota, sta je cilj vaseg odlaska na brod.
Kad se fokusirate na svoj cilj, kakav god on bio, lakse ce vam biti.
I kad god vam je tesko samo se sjetite zbog cega ste tu i sve je lakse. I pokusajte to sa nekom lakocom da podnesete, razmisljajte da je to samo jedna faza u vasem zivotu koja ce proci.
Ali prije nego sto prodje isto tako potrudite se da uzivate maksimalno, iskoristite svaki sekund slobodnog vremena na uzivanje. I bice vam super.
- Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Za kraj mislim da bih samo jos htjela da napomenem, da kad dodjete na brod, kad sagledate sve stvari i ako vidite da tu nesto ne stima, da neke stvari nisu fer i nisu onakve kakve vi smatrate da trebaju da budu, slobodno ih iznesite.
Nikada nemojte cutati nizasta, zauzmite se za sebe.
Naravno morate znati tacno kada i kako da to uradite na sto suptilniji nacin. Jer vjerujte mi uvijek moze bolje.[/list]
