Nekoliko je problema vezano za kvalitetu i cijenu širokopojasnog pristupa Internetu korištenjem geosinkronih, odnosno, geostacionarnih komunikacijskih satelita.
Evo zašto mislim da je gotovo nemoguće očekivati 'besplatan' i brz širokopojasni pristup Internetu na prekooceanskim brodovima sa velikim brojem putnika i posade.
Prvi problem vezan je za inherentnu latenciju (kašnjenje) u satelitskom mrežnom segmentu, a koja se javlja upravo zbog velike udaljenosti tih satelita od Zemlje. Naime, da bi sateliti mogli biti u geostacionarnoj orbiti moraju biti na udaljenosti od 35800km od Zemlje (skoro HEO). Takva udaljenost, zbog granice brzine svjetlosti, znači da je signalu poslanom sa Zemlje potrebno približno 270ms da dođe do satelita i reflektira se nazad. Ako tu latenciju dodamo na već postojeće kašnjenje u paketno prospajanim mrežama, ispada da je prosječno kašnjenje (npr. 'ping' u IP mrežama) negdje oko 600ms-700ms. Takva latencija ogroman je problem za QoS zahtjevne interaktivne aplikacije poput VoIPa, IPTVa, online igranja, video poziva i sl. Kod VoIP telefonije velik je problem osigurati kvalitetnu komunikaciju (bez kašnjenja i prekida) te adekvatnu konfiguraciju (dinamičkog) 'jitter buffera' na oba kraja upravo zbog takve latencije te različitog vremena dolaska paketa (zbog različitih ruta), odnosno, PDV-a (nije porez, nego 'Packet Delay Variation'). A tek problemi sa GSM mrežama sa satelitskom vezom između MSC-a na brodu ili BSC-a na brodu i MSC-a na obali zbog signalizacije preko SS7 MAP protokola te A-Bis i Iub sučelja u BTS varijanti koji nisu optimizirani za uske komunikacijske kanale već imaju veliki 'overhead'. Tehnička noćna mora.
Uz sve gore navedeno, moramo imati na umu što sve određuje cijenu komunikacije putem satelita. Do nedavno, komunikacija je bila moguća samo korištenjem svojevrsnog 'dial-up' pristupa, a tek nedavno su počeli satelitski provideri počeli nuditi 'Always-On' pakete. Nakon samih troškova lansiranja i postavljanja satelita u orbitu, najveći problem je korištenje energije. Komunikacijski sateliti koriste solarne panele za napajanje, ali su često u 'sjeni' od Zemlje ili Mjeseca te se u tom segmentu orbite moraju oslanjati na napajanje preko internih baterija, a koje imaju svoj životni vijek. Najveći dio tih komunikacijskih satelita rade na C-bandu (antene promjera 2m-3m, downlink - oko 6GHz, uplink - oko 4GHz). Takve relativno niske frekvencije omogućavaju malu degradaciju signala u lošim vremenskim uvjetima (1-2dB po kiši), ali zahtjevaju veću izlaznu snagu satelitskog transpondera i šire komunikacijske kanale. Znatno je niža potrošnja energije, uži komunikacijski kanali, a samim tim i cijena komunikacije korištenjem Ku-banda (11GHz-14GHz, sat.antene 60cm-80cm), ali je i u najmanjoj naoblaci degradacija signala preko 10dB.
Ima još brdo raznih problema za koje bih morao u tehničke detalje, ali dovoljno sam napisao da dobijete uvid u probleme u satelitskoj komunikaciji te zašto (uz postojeću tehnologiju komunikacijskih satelita) nije izgledan značajniji pad cijena usluga u bližoj budućnosti. Pogotovo će cijena komunikacije na cruiserima biti visoka kad pređemo na 4G mobilne mreže koje su paketno prospajane, što znači da će morati mijenjati kompletnu GSM komunikacijsku infrastrukturu na brodovima - bit će skupo.
