@comewithme
Mislim da moraš složiti proritete u životu najprije, iz tvog posta zaključujem da ti životna priča nije bila najjednsotavnija no vjerujem da svako od nas ima neki svoj križ, svoje iskistvo i svoj problem.
Odlazak u inostranstvo (bilo brod ili državu i sl.) iziskuje dozu sigurnosti u sebe, hrabrosti, želje za promjenom, i postojane živce, najčešće su sva iskustva koja se u takvoj avanturi steknu bitno različita od onog što je kod nas normalno ili opće prihvatljivo nebitno kako ćemo to nazvati. Naši ljudi u insotranstvu se dijele na dva tipa oni koji se prilagode i plivaju i oni koji kukaju. Vjerujem da oni koji kukaju zapravu odluku o odlasku zasnivaju na krivim načelima, i to im predstavlja problem kasnije. Vrlo je teško plivati u novom okruženju ukoliko do tog novog okruženja dođeš nespreman na promjene i prilagodbu.
Mislim da misao „Da li da lutam cijeli zivot po kruzerima” može biti problem, život je najčešće siv i nije crno-bijel, nije nužno provest cijeli život na cruieru. Ukoliko sada ne plivaš ovdje, ne znači da nećeš moći plivati nakon par godina. Mislim da te pogled tipa ili jedno ili drugo može sputati u ovakvoj avanturi.
Ono što pokušavam reći je da moraš odabrati što je prioritet, a nitko od nas ovdje ti ne može reći što je za tebe bolje, bilo bi licemjerno i neozbiljno dati ti savjet šta dalje, ovdje možeš dobiti informaciju kako je biti na cruiseru i ovaj forum te može dijelom pripremiti na promjene.. no odlazak za svakog od nas je osobno iskustvo.
sretno
