Korisničko ime: nanny_annie4
Država: Hrvatska
Spol: žensko
Kompanija: Royal Caribbean
Pozicija: Assistant Waiter
- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Preko prijatelja koji rade na cruiserima.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Zarada i putovanja .
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Preko EP sam se prijavila , vec sam bila zaboravila i javila se drugoj agenciji ali pozvali su me na intervju u kratkom roku na koji sam otisla i prosla.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Radila sam za Royal Caribbean kao Asst. Waiter jer su mi rekli da se najbrze dobije posao tako, tj. da je tako najbrzi odlazak.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Intervju je trajao oko 5 min. doslovce, pitala me gdje sam radila , koliko dugo, koje vrste umaka imamo u restoranu i da nabrojim vrste paste ( tjestenine).
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Oko 1000 eura total
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Nosila sam najosnovnije, poslusala sam savjete veterana i nisam se prevarila. Vidjela sam ljude kako dolaze sa hrpom prtljage, sasvim nepotrebno. Ja sam inace od onih koji za tri dana puta ponesu garderobe za cijeli mjesec, ali kada idete na brod morate biti jako prakticni i razmisljati o tome kamo cete u kabini spremiti taj veliki kovceg itd.
Ja sam ponijela mali kofer i jedan manji ruksak, ali stvarno mislim manji (najbolje uzeti torbu koji mozete sloziti nakon sto ju ispraznite ali nije cak niti to potrebno ako je manji kofer kao moj).
Uzela sam lagane hlace i jedne malo toplije u kojima sam putovala, par majica, pidjamu , papuce ( obvezatno), donji ves i brdo carapa (uzmite i bijeli i crnih, barem 2 para bijelih jer ne znate za kakvu ce vam uniformu trebati), fen, i kozmetiku, od gelova za tusiranje i ostalih slicnih potrepstina sam u DM-u kupila sve one mini proizvode da mi cim manje mjesta zauzmu u torbi (vjerujte to najvise mjesta i kilaze oduzme – to je skola mnogih putovanja po svijetu).
Jedne crne cipele, jedne tenisice i japanke.- to je vise nego potrebno, jer vjerujte tamo cete to sve kupiti za nikakve novce. O novcu za to nemorate razmisljati jer prvih mjesec dana necete nista stici, a do tada cete zaraditi dovoljno novaca za garderobu i sve ostalo sto mislite da vam je potrebno.
Uzmite si neki mali lokot, ja sam se koristila sa onima sto sam imala na koferu, svima toplo preporucam!
I naravno, obavezno kupace.
Od dragocijenosti sam gledala nista da ne ponesem.
Ideja vodilja je da stvari koje ponesete ne bude vam zao ako vam netko ukrade ili vam se zagube (od sitnica do garderobe) i vjerujte nista vam nece faliti, obecajem!
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Meni je bilo super, dani su bili jako naporni i puni raznoraznih treninga tj. seminara. Ali ja sam dosla tamo sa zdravim stavom i bilo mi je od prvog dana kao doma. Gledala sam ljude kako placu i zele doma, to je sve stvar stava!
Ja sam dosla zaraditi novce i zabaviti se i bilo je odlicno. Fali ti doma muz ali trebas misliti zbog cega si dosao i koji ti je cilj i onda je sve nekako lakse. Upoznas brdo ljudi i ne stignes previse razmisljati prvih par dana jer kada dodjes u kabinu navecer zaspis u 3 minute od umora i jetlaga.
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Svi su bili vise nego pristupacni, pomogli oko svega, kolege, supervisori, manageri, headwaiteri, svi su pomogli da se brzo uklopim, jer na kraju krajeva i njima je to u interesu jer onda i oni mogu lakse raditi.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Supervisor mi je pokazao sta trebam raditi i rekao da ako imam bilo kakvih pitanja ili nedoumica da ga mogu pitati ili bilo koga od zaposlenih. Cesto puta napocetku hoces naci nesto i cim bi mi pogled zalutao vec bi netko skuzio i pitao me sta trebam tako da nisam cesto morala pitati jer su oni uvijek s pitanjem bili korak ispred mene.
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Ogranicenost? Sta je to ? ;-b
Apsolutno nikakav problem, uopce nisam o tome razmisljala na taj nacin, ponavljam vazan je stav prema stvarima.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Ne bas, od prve place ti uzmu novce za uniformu, mozete se dogovoriti da placate u ratama, nije toliko skupo ali meni je placa bila nakon 3 dana pa doslovce nisam nista zaradila, ne znam od cega bi mi uzeli.
Poslije nije bilo lose, kazu da ne treba biti nezadovoljan i puno puta sam na brodu cula izreku There are less fortunate people then us, moj cruise je bio kratak i moglo ga se kupiti za 100 dolara na akciji, tako da ljudi nisu ostavljali neke tipove.
Sve u svemu vise nego kod nas je zarada. A s vremenom je vise i vise zarade, ovisi puno i koliko se trudis.
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Apsolutno, mene su vec nakon dva mjeseca unaprijedili ali ne u veci rang nego isto kao ass.w ali radila sam bolje poslove koje je radilo samo nas par na brodu.Rekli su mi da bi ubrzo mogla i na ljestvici napredovati, mada ja mislim da bih trebala puno vise iskustva imati i bio bi potreban jako veliki napor, mozda za nekoga tko ima vise iskustva u tome ne bi bio nikakav problem. Neki ljudi su doslovce preko noci postali waiteri, ako je potrebe na brodu i ti zelis, bez problema.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Napominjem ,moj brod je bio najmanji u floti, 870 ljudi posade, ali party je bio skoro svaki drugi tjedan. Neki puta nista mjesec dana a neki puta svaki tjedan i tako tjednima. A osim toga tu su i privatni partyi na koje pohodite i super je!! Poslije posla smo se nalazili svaku vecer skoro na beck decku onako u uniformi makar na jednom picu jer ti treba da se opustis prije spavanja, neki puta od umora nemozes zaspati.
A pice iteako pomaze…
- Opišite vrstu ljudi koja je sa vama radila na brodu.
Samnom su radili uglavnom ljudi koji nikada nisu radili taj posao prije negoli su dosli na brod, sa ne puno obrazovanja i losim engleskim jezikom ali s velikim srcem. Neki puta bi me toliko isfrustrirali onda te drugi dan iznenade nekom gestom – uglavnom kao i svugdje u normalnom zivotu.
Svi su vrlo pristupacni i imaju tisuce pitanja, jer kada ste novi na brodu, novi ste izvor informacija.
- Kako biste opisali putnike?
Putnici su bili pristupacni i kao gosti drugaciji od onoga sto smo mi navikli u nasem turizmu.
Sa vecinom se sprijateljis i oni zele znati sve o tebi i upoznati te.
Ima i one druge sorte koji su malo tezi ali nemas s njima nikakvih problema, barem ja nisam imala. Sa svima se da izaci na kraj, neki te malo naljute ali odradis svoje i to je to, nema tu neke matematike.
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Prva dva mjeseca nisam bila sa broda osim u Miamiu gdje smo bili ponedjeljkom i petkom jer sam obavljala shoping tamo i zvala doma itd. Prvo ti treninzi koje imas a onda sam jedva cekala da se malo naspavam. Onda sam pocela izlaziti u druge luke skoro svaki puta kada bi stali, znaci svaki dan, neki puta sam samo doslovce htjela osjetiti tlo pod nogama ili prosetati 15 min na sladoled i nazad, ili na kupanje.
Sve se stigne ako se dobro organiziras. (I ostavis spavanje za godisnji odmor).
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Imala sam srece pa smo imali cak 4 overnighta i to na bahamiama u Nassau (svakako posjetiti segnor frogs) i Key west koja je americka luka (Ricks – definitivno najbolja zabava).
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Dobra stvar je sto upoznas brdo kultura, ja dosta putujem privatno i mislila sam da znam dosta o kulturama, dok nisam dosla na brod. Kroz svakodnevnicu upoznajes razlicite kulture i kako se ljudi snalaze na razlicite nacine u razlicitim situacijama, to vam svakako pomogne jednom u zivotu. I od svakoga nesto novo naucite i obogatite svoje iskustvo.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Lose strane kruzera… hm…. Prvo i najbitnije je to da ste daleko od voljenih osoba a druga stvar meni je bila sto ugovori dosta dugo traju pa se dosta izmorite, ja nisam u cijelom ugovoru imala niti jedan dan slobodno, mada je moguce bilo, ali jako jako tesko i ne ovisi samo o vama.
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Definitivno svima preporucam odlazak na brod ali samo onima koje zele otici sa zdravim stavom. Cak i mamine maze ce prezivjeti samo ako imaju pozitivan stav, mozete misliti da ja sada tu nesto laba laba bla bla bla, ali to je tako. To je jedan novi nacin zivota kakav nigdje necete okusiti i sasvim je nesto novo, neki drugi svijet.
Ono sto je najvaznije, vratiti cete se doma pozitivniji i imati cete osjecaj kao da mozete bilo sto u zivotu, u biti, tako ja osjecam. I sada sa 30 g imam osjecaj da zivim punim plucima kao sa 20 kada sam zivjela i putovala po svijetu, jedino fali muz, ali nadamo se nekako organizirati da radimo na istom brodu.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
I pod broj jedan i dva i tri : Pozitivan stav, samo to imajte na umu i cuvajte se, nemojte ici kao muhe bez glave
- Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Nisam imala nikakvih opasnosti, ali mislim da je ljudi cesto puta imaju jer stvore takvu priliku.
“Ako ostavis otkljucanu kucu lakse ce se provaliti u nju”
Ljudi uzivajte u zivotu!!
