Author Topic: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL  (Read 29488 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline nanny_annie4

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 60
    • View Profile
Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« on: 25/October/2010 »
Yogurts or deserts


Kako bi ljudima priblizila posao ass.waitera ,  objavljujem prosjecan  dan iz moga ugovora.
Nadam se da ce barem nekima pomoci da dobiju sliku kako  je to i sa cime se sve nosis. Jer da sada krenem sve objasnjavati predugo bi bilo  i uvijek se nesto zaboravi, na ovaj nacin se dobije uvid u svakodnevnicu .

“Jutros kada je zazvonio sat prvo na pameti mi je bilo  “ yogurts or deserts?” . Sve je bilo u nekom bunilu i misli su letile kroz glavu, jos nisam bila sigurna dali sam se probudila ili sanjam svoje neke lude snove, puno razlike nije bilo.Nakon par minuta sam dosla sebi i shvatila da je to Smirnoff ice od sinoc bio jos prisutan.  :uzdravlje:
Ovaj tjedan pocinjem dosta rano, oko 6.30, sto znaci “yogurts”, ali obzirom da nema tracka svjetla u kabini totalno sam izgubila pojam kada je nocno spavanje a kada popodnevno. Probudila sam Senoritu, spremile smo se i krenule, ovih dana radimo u isto vrijeme, sto i nije lose ali malo je guzva u kabini kada se spremamo.
Ko “unaprijedili” su me i radim na buffet lineu ( kao to daju onima koji su sposobni i kojima se moze vjerovati) pa imam osjecaj pocascenosti, ma i ne dave me gosti i nemoram se non stop smjeskati, nije mi do toga ovih dana, preumorna sam.
Moram slagati jogurte, mlijeko i pahuljice i brinuti da ne nestane.Pahuljica uvijek mora biti 10 vrsta, jogurta u frizideru barem 4,  jedan obican i 3 vocna, mlijeko skimed i semiskimed. Zlice na mjestu, ispolirane, male i velike. U principu nije tesko ali borim se s onim majmunom koji radi na drugoj strani buffeta i krade mi jogurte ( kratki smo i store guy nije donio dovoljno, a moram imati 4 vrste!!!!). Uglavnom trcim cijeli dan jer nije lako kako se cini. Ako radim deserte, nosim bijelu kapicu i osjecam se super, vise kao kuhar nego kao pomocni konobar jer nadopunjavam kolace i torte koje zafale na liniji i mogu se organizirati kako zelim.Neki se zaleti i u kljun, naravno kada nitko ne gleda.
Dan je prosao dosta lagano  , cak sam srela neke “nase” goste, zive i studiraju u Miamiu pa su mi pustili kontakt kada sam slobodna da se vidimo na kavi.
Pred kraj radnog vremena sam pomogla motat srebrninu u salvete. Bilo nas je vise, oko desetak,  u jednom trenutku sam skuzila da nista ne kuzim sta pricaju a svi su se smijali, pa sam htjela i ja, rekla sam “speak English!!! ( dobro viknula sam) svi su me bljedo pogledali ( filipinci, mexikanci i indijci). Na to je jedan jamajkanac rekao “ but we are speaking English” na to ce jedan indijac “ my darling, that is broken English and you will learn it soon!” pukla sam od smjjeha, jer shvatis da nakon 8 g sto rade na bodu neznaju tko je “he” ili “she”. oT A kada im pocnem mljet na british-english naglasku  nista me ne razumiju.I dobivam nekakve cudne odgovore .Eto izvukla sam danas jos jednu pouku( od mnogih) “ Keep it simple”!
U 11 sam zavrsila, otisla sam u kabinu i pricekala senoritu pa da odemo na rucak. U crew messu, sta da kazem, kao i svaki dan riza, riza i opet riza. “No rice no power”  svi bi govorili cim bi usli u crew mess.
Jela sam neki curry, mozes birati izmedju 3 vrste currya, 3 vrste rize, kuhanog krumpira i nekog pecenog pileta, a majke mi ako pojedem jos jedan zalogaj piletine narast ce mi krila i perje, mozda jesam kokos ali barem  nezelim tako izgledat. :nokti: Naravno, pizza je stigla u zadnji cas kada sam se vec bila najela ali nema veze barem sam pojela tiramisu, to mi je najdrazi dio obroka a do sada ga uopce nisam voljela!!
Popodne smo Senorita i ja prespavale,danas  sam prvi puta platila filipincu da mi opere ves i opegla, nisam jendostavno imala snage za nista osim za krevet.
Nesto poslije 15 sam se digla i brzo otisla u dining room da nabavim kolica,nije imalo sanse da nosim danas sve na rukama nakon sinoc, jos mi fali da se zatepem negdje. A kao pocinjem raditi od 17, yeah right!! :haha:
Naravno, jedna kolica su ostala i jedan tocak nije bas funkcionirao, poslije tokom vecere se pokazalo da bi mozda bolje i bilo da ih nisam imala,u trenutcima kada sam ih imala, jel ta moja kolica kao da dobiju noge kada se ja okrenem, i naravno, nitko nista nikada ne vidi, a 100 ljudi u sali. Naravno, taniurica, salica vise nisam imala jer mi je netko maznuo pa sam pola veceri  trcala okolo i nabavljala  tanjnurice, salice, poklopce od posuda za kavu. Naravno, pazis od koga ces posuditi sta i zivis u strahu dok ta osoba tebe ne pita isto jer uvijek se drzim onoga sto sam cula kada sam dosla na brod “ nothing is free on the ship”. U principu gledam ne posudjivati nista od muskog dijela posade jer onda bi svi htjeli nesto zauzvrat, nesto puno intimnije. Uglavnom kada trebas “lid” nema niti jednog a usph day imam ih 16 u sidestandu, kao stvorili se odnekuda.
Obzirom da sam morala “potraziti” sve te stvari, nisam imala vremena za neku veceru nego sam samo pojela 2 kolaca, barem malo secera da dobijem energije za raditi.
Gosti su mi bili ok pa nisam previse trcala ali jedva sam cekala da zavrsimo, u dishwashingu je bila ludnica, ljudi su doslovce letjeli onim prostorom, najbolja rijec je dzungla. Mislim kako je to dio dana kada svi lagano zamrzimo jedni drugei preispitujemo “zasto se mi uopce druzimo?”. -()- U tom trenutku nema veze koliko je ko s kim dobar, svi zele cim prije zavrsiti i bore se na sve moguce nacine da to ostvare kako bi imali barem pola sata vise za odspavati ili popiti pivo vise u crew baru.
Zavrsila sam i otisla pomoci Senoriti da i ona zavrsi pa da skupa odemo na pivu pa u krevet. Pivu nisam uspjela niti dovrsiti….. ………………………………..yogurts or deserts?” :sprda:

Offline Blaugrane

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 336
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #1 on: 25/October/2010 »
Stara od mene imaš :uzdravlje: bar dve tri na odličnom postu,ja bio na RCCL al ti to objasnila ko udžbenik.... :-))))'

Offline nanny_annie4

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 60
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #2 on: 25/October/2010 »
Hvala ti Blaugrane! Obzirom da nisam mogla puno pisati dok sam bila na brodu, odlucila  sam se za jedan takav post da malo pomognem buducim ass.w. da dobiju cistu sliku kako to izgleda, mada je tu jos puno toga, pokusavati cu nadopunjavati koliko budem mogla. Znam koliko je meni pomogao Forum i postovi da se snadjem na brodu. ::yes::

Offline ledeni6

  • River Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 471
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #3 on: 25/October/2010 »
Hvala na postu,sad tek vidim koliko je lakše na prekooceanskom nego riječnom....
Ja neču dužiti samo ču napisati od koliko do koliko radim
Od 6.30-14.30,i od 17-22h ak taj dan nemaš loading(a loading za kuhinju je 2 puta u cruisu,nekad čak i tri puta),ako imaš onda je od 6.30-16h i od 17 do 22h
Sad če šef reči a stanke za ručak itd.pa da i to pojasnim,ak radiš moju poziciju jedeš nešto u kuhinji s nogu jer ako ostaviš i odeš jesti toliko suđa bude nakon 20min.izbivanja da se nemožeš ispraviti koliko god brz bio.Jedino u miru večeraš jer je večera za goste već priređena i imaš vremena jedno pola sata!
Eto znam da je off topic ali tek sad vidim koliko se manje radi jer navela si da si popodne prespavala,ja to a ni konobari na brodu nemogu ni sanjati,a kamoli da im se ostvari!
Potrudi se da dobiješ što želiš ili češ morati zavoljeti to što dobiješ/b]

Online CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #4 on: 25/October/2010 »
Ona jeste napisala da je popodne odspavala, ali to je mozda prevelika rijec za par sati sna, no nauci se i na to.

Jos bih dodao da opisana guzva i strka za posudjem u restoranu nastaje zbog velikog broja razbijanja i lupanja.
Menadzmentu jednostavno pukne film i ostavi waitere da se glodju sa malim brojem posudja, jer racunaju da ce tako nauciti cijeniti keramiku i manje lupati.
Meni je kancelarija bila pri samom ulazu u restoran, i gotovo svaku vecer bi cuo prasak kad bi netko ispustio tacnu i polupao brdo tanjura i casa.

Cuo sam da neke kompanije naplacuju stetu onome tko polupa posudje, ali sumnjam da to funkcionira.
Sjecam se da su na DCL zalijepili uokolo slike tanjura sa cijenama svakoga komada, bili su skupi.

dobar post nanny  :uzdravlje:
Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Offline executioner28

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 142
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #5 on: 25/October/2010 »
odličan post... pozdrav tebi i Senoriti :)

Offline Dario Zg

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 114
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #6 on: 25/October/2010 »
zbog ovakvih postova volim pročitat forum :uzdravlje:
Očekivati od svijeta pošten odnos prema tebi jer si pošten, jest kao očekivati kako te bik neće napasti jer si vegetarijanac

Offline marvell

  • Registered
  • *
  • Posts: 31
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #7 on: 25/October/2010 »
Super post   no;;;
Bilo bi dobro da nam netko opise i jedan prosjecan dan a/w na Carnivalu , nekako mislim da je nesto drugacije tamo

Offline nanny_annie4

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 60
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #8 on: 26/October/2010 »
Hvala svima,gledati cu ga nadopunjavati koliko budem stigla! :-))))'

Offline dejanasrb

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 62
  • Svi na brod! ODMAH!!!
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #9 on: 26/October/2010 »
Evo da potvrdim da je i na Carnivalu takav dan Asst Waiteru,ali kad radi u Bistro Team-u tj. zadnja 3 meseca Lido!!Mada i ostalih 5 meseci se vrlo malo razlikuje!!
Ja bih samo dodala veciti strah da ce ti neko pokrasti pitchere iliti bokale za vodu,pa onda ko kokoska trcis celu noc i dopunjavas tih par komada sto imas!!!Onda ides i bukvalno se lomis na main course line da sto pre dodjes do tih 12 jastoga koliko ti stane na tacnu, da bi mogao sto pre da se vratis po jos toliko jer na formal night i bilo koje drugo vece, gosti jedu sta god hoce ii koliko hoce!!!Za formal night ti slome kicmu,jos ako si dobio ujutru glupu smenu na lidu tipa od 6:30-9 pa od 11:30-13:00 pa od 16h-17h i onda brzo da se presvuces i u dining room od 17:30 pa do kraja tj do oko 22-23 h....crknes ko konj!!Ne stignes ni da jedes ko covek jer kad god si na pauzi crew mess je zatvoren pa opet jedes hleb (kameni) puter i dzem!! Sto se tice spavanja to nije problem, za 7 dana na brodu postanes isprogramiran-cim dotaknes jastuk ili ugasi se svetlo , zaspes ko iz topa!!!
Jednom smo imali trening, samo asst waiteri, hospitality i te gluposti, a predavali su nam u nekoj kancelariji pomocu slajdova!!! I tako ta zena ugasi svetlo i pocne predavanje...a nama svima popadale glave!!! I tako prica ona sve u sesnaest i tek onda skonta da smo mi svi zaspali!!! I sta ce, upali svetlo, probudi nas i kaze da smo zavrsili :haha: Od tada sam zavolela sve treninge :)) Konacno sam nasla svrhu!! :rofl:

Offline nanny_annie4

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 60
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #10 on: 26/October/2010 »
Slazem se s tobom!! Isto tako je i kod nas, znaci nema razlike izmedju kompanija, svugdje se kradu pitcheri i sve ostalo. :nono:
Mi nismo isli po hranu, samo ako konobar nije stigao i lijepo te zamolio, i naravno ako si ti obavio svoj dio posla pa imas nekoliko minuta za to ali  da tvoj posao ne trpi!!
Na RCCL-u svaki ass.w.  radi jedan tjedan "for free" kako smo se mi salili- mada to nije daleko od istine. Naime, svakih 4 ili 5 tjedana ( kako te zapadne ) radis u Windjammeru i navecer ( tamo se inace radi za dorucak i rucak ) i onda ne dobijes napojnice.Kaze se "for free"jer si placenoko $3 po satu i to je doslovno volontiranje. Tamo se uglavnom okupljaju tj.hrane NINJE ( čitaj:nindze). Po "klaicevom"  :D rijecniku : NINJA- onaj koji se cijeli cruise hrani u Windjammeru kako bi izbjegao davanje tipa odnosno napojnice onim malim majmunima koji trce u dining roomu, jer oni ionako ne rade nista, a on si sam moze staviti na tanjur sta i koliko hoce pa u svakom slucaju za njega je bolja varijanta, jer kada je hrana "besplatna" kako NINJA kaze, treba se prezderavati bez obzira bio gladan ili ne!
Ukoliko NINJA odlazi i u dining room, prije ponovne vecere u Windjammeru,tamo ga zasigurno necete naci zadnji dan kada je tip day,tj. zadnju vecer cruisa.  :tuctuc:

Offline nanny_annie4

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 60
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #11 on: 28/October/2010 »
Najveci problem na brodu je naravno materijal s kojim radis, uvijek ti fale stvari kao sto su tanjurici, jugovi za vodu i kavu, salice, stipaljke za kruh i ostalo. Treba se snalaziti na razno razne nacine kako ih dobaviti inace je tesko raditi. Naravno, nedostatak istih znatno ce vam otezati posao sto ce vam utjecati na rad, sto ce utjecati na gosta koji ce vam dati los rejting zbog cega cete dobiti manju stanicu sto znaci da cete zaraditi manje novaca.  b00/
Ali jos brdo stavri utjece na to, npr s kojim konobarom radite, na kojem katu, koji vam je headwaiter , kakvi su gosti, koje doba godine je i na kraju krajeva dali vani pada kisa ili je pretoplo.
Na neke od tih stvari mozete utjecati a na neke ne ( npr. vrijeme ) . Ono sto vam ja preporucam i sto se u 99% slucajeva pokazalo u mom slucaju je, da ako ste pozitivni i uvijek toplo docekate svoga gosta ( bez obzira kakav je konobar i kakav on odnos ima s njima, iako ste vas dvoje "tim" vi morate sebe prodati i zbog toga cete neki puta biti vise placeni nego on sam) to ce vam se isplatiti, sa malo smisla za humor i velikim osmjehom  uspjeti cete ih oraspoloziti. Uvijek ima tvrdih oraha, vi samo zadrzite svoj pozitivan stav i vjerujte neki puta kada mislite da cete dobiti bad rejting, iznenaditi cete se i  uvjeriti da je ipak imalo smisla to sto ste radili iako vam gost to nije pokazao na licu mjesta.
Ja sam ispocetka trcala po dva sata ranije na posao ( kao i vecina ljudi), sto naravno nesmijete unjeti u radno vrijeme, kako bi se dobavila potrebne stvari jer mi je naprosto nemoguce bilo raditi bez toga. No s vremenom postajete iskusniji i lukaviji i ako ste k tom jos malo spretni nabaviti cete si stvari u hodu. Zadnjih dva mjeseca se nisam oko nicega previse brinula, nisam odlazila na posao dva sata ranije,vec sam stekla iskustvo koje mi je trebalo i uvijek sam si u hodu dobavila sta mi je trebalo
Na kraju mi se isplatilo sto sam sa svima bila u dobrim odnosima, iako sam se neki puta ljutila na njih i rekla im to, gledala sam da ne ostanemo u zatrovanim odnosima, tako kada mi je trebala pomoc sam ju dobila. Uglavnom jesam, kada nisam, jbg, stisnes zube i ides dalje.
Isto tako od pomoci je bilo sto nikada nisam nikome odbila pruziti pomoc kada su me pitali  ( ispocetka sma pomagala bez da me itko pita ali necete dugo tako, samo sa dobrim kolegama, kao ja npr sa svojom Senoritom koja mi je bila cimerica). Ako su me pitali salicu a ja imala samo dvije, dala bi jednu, maka to znacilo da ce meni faliti, uvijek bi nekako dobavila bas iz razloga sto nikada nisam nikoga odbijala. Vjerujte, takav stav ce vam se isplatiti  iako cete se neki puta razocarati , but that is life, just keep smiling!  :nokti:
Sve ovisi kako ce vas ljudi dozivjeti, odnosno kako cete se prema njima odnositi.
Meni najtezi dio je biti se ne posvadjati!! Kao i svaki "balkanac" ( uz to sam i inace tvrdoglava - na cacu svoga ) meni je tesko nesto reci a ne dobiti malo otrova nazad , i naravno sta ce meni neki tamo indijac govoriti o mome poslu kada on nema pojma, ja znam najbolje  oT  .  Ja sam inace sefovala drugima a sada meni netko! Tako da je meni moj ugovor bio pravi "caracter builder". Mogu sa ponosom reci da sam uspjela i da sam drzala usta zatvorena iako sam se cesto puta htjela posvadjati i dati "piece of my mind" ( cak niti moj muz Dan nevjeruje da sam izdrzala).
Jednom mi je vjencana kuma dala jako dobar savjet "Postoje bitke za koje se vrijedi boriti i one za koje ne!".
Sada dajem ja taj savjet vama kako biste si olaksali zivot na brodu, i opcenito u zivotu!  :pop1:
Cesto puta cete naletjeti na nepravdu ali nei puta se jednostavno ne isplati, neki puta jednostavno treba pojesti g...o, jer necete moci istjerati mak na konak. da ne palamudim vise..... :deda:

Offline mladenRS

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 59
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #12 on: 28/October/2010 »
Great respect for this post  :uzdravlje:
Audaces fortuna iuvat

Offline jackynikola

  • Registered
  • *
  • Posts: 46
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #13 on: 28/October/2010 »
Extra!

Offline mama

  • Registered
  • *
  • Posts: 18
    • View Profile
Re: Dan jednog Ass.Waitera na RCCL
« Reply #14 on: 07/November/2010 »
Sinoć sam dugo telefonom pričala sa ćerkom, koja je pre nedelju dana otišla na Carnivalov brod i radi kao ass. waiter. Trudiću se da budem maksimalno realna i da vam prenesem njene prve utiske o poslu. Bitno za celu priču je da nikada nije radila konobarski posao, da sam kao mama mislila da će joj sve poispadati kada ponese tacnu, da neće moći da se probudi na vreme za posao... i još niz drugih sitnica. Medjutim, sve izgleda potpuno drugačije i srećna sam zbog toga. :)

Ove prve nedelje radila je od 6 i 30 do 9 i 30, zatim od 10 i 30 do 13 i 30, i na kraju od 16 i 30 do 22 časa i 30 minuta. Prilično naporan tempo što i sama kaže, ali posao se bar po njenom mišljenju brzo uči. Zadužena je za hladnu liniju prilikom posluživanja. Radi u staff mess-u, mada hoće da je prebace u officer mess. Njen posao je da na švedskom stolu uvek ima dovoljno jogurta, sireva, namaza i ostalog što čini hladnu liniju, ali i da primi i donese porudžbinu za one koji posebno naručuju. Kaže da su ljudi korektni, da su Engleskinje možda malo razmaženije od ostalih u staff-u, jer stalno imaju neke posebne želje kada je hrana u pitanju. Problem je što je trpezarija dosta udaljena od kuhinje i što veoma često iz kuhinje u kojoj je pretoplo odlazi u komoru u kojoj je par stepeni ispod nule, tako da se može lako prehladiti.

Šef joj je iz Madjarske i ima potpuno razumevanje i može za sve da mu se obrati, tako da je juče po prvi put od kada je na brodu dobila i slobodno vreme za ručak. Naravno uz napomenu da mu se obrati kad god je umorna ili želi da promeni smenu i slično. Glavni kuvar je Indus i on je naprosto obožava tako da je stalno pita šta da joj pripremi za jelo. Ima dovoljno vremena za sva tri obroka i plus jede ono što želi. Kuvar me je kupio za ceo život.

Umorna je, gleda da svaki slobodan trenutak iskoristi na pravi način, da odspava, ali stiže i da nam se javi telefonom, koliko vidim redovno se javi društvu i nama na FB, a svako veče posle posla provede na vazduhu na palubi, jer kaže to joj je potrebno posle toliko vremena preko dana provedenog u zatvorenom prostoru. Takodje, sve pohvale ima za društvo na brodu!

Jedini problem, koji za sada ima je sa obućom. Od napornog rada otiču joj noge, a cipele su kaže izuzetno neudobne. Sada se kaje što nije ponela od kuće neke crne cipele ili patike, jer u ovim ne može da funkcioniše. Mnogi momci su po njenim rečima obuću poneli, tako da će ona gledati da čim bude u mogućnosti kupi nešto crno od obuće da je lagano i da se ne kliza.

Znači njeni prvi utisci su sasvim zadovoljavajući, a čim saznam nešto novo podeliću sa vama. I ne brinite moja ćerka je pravi primer kako se brzo uči i navikava na novu situaciju i ako sumnjate u sebe ili vaši roditelji nisu sigurni da možete da izdržite nove izazove, obaveze itd. vidite kako možda vi ili mi nismo u pravu. Možda smo vas mi razmazili, a kada niste pored nas samostalni ste, radni i disciplinovani!