U sličnoj sam situaciji kao i ti, barem što se posla tiče. Kao i ti radim monotoni posao: u kancelariji za kompjuterom. Spavam, radim, jedem... spavam, radim, jedem.... i tako svaki dan već 4 godine. Želja za radom na kruzeru je friška, došla mi iznenada u 3 ili 4 mjesecu ove godine. Smatram se "blažim" oblikom avanturiste, volim kročiti u nepoznato i novo, a to je nešto što me najviše gura da odem raditi na brod. I dok mi neki govore da ostavljam dobar, stalan posao, ja sam čvrsto odlučio da idem probati. Možda neću uspijeti, možda ću se vratiti doma nakon nekog vremena jer se mi neće dopasti. Pa što sad, ima i gorih stvari u životu. Moja filozofija: gadna je stvar ta naša savjest, ako ne odem i ne probam, žalit ću kasnije što nisam. U to sam siguran. S druge strane lagao bih kad bih rekao da znam što ću kad se vratim nakon prvog ugovora. Ideja je da radim više godina i ciljam prema jednoj određenoj poziciji na brodu koja mi se čini interesantna, ali nemam neku viziju što ću raditi kad završim sa svojom pustolovinom na brodu. I dok će mnogi govoriti da to nije dobro, da ovo, da ono... baš me briga, sam sam svoj čovjek i trudit ću se da napravim nešto u životu, a odlazak na brod vidim kao onu pravu odskočnu dasku.
Još uvijek čekam na ukrcaj (interview je bio u 7 mj), možda ću morati i na interview za drugu kompaniju, ali nedam se... odlazim na brod, svidjelo se to njemu ili ne.
