Korisničko ime: tatinaprinceza
Država: Hrvatska
Spol: zensko
Kompanija: Celebrity Cruises
Pozicija: Assistant waitress
- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Preko interneta
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Kronicna besparica i zelja za radikalnom promjenom.
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
EP iz Zagreba. Jer su mi bili najblizi.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Za nijednu, u agenciji su me “ gurnuli “ za Celebrity i za assistant waitera.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Manje od 3 minute, odmah sam saznala da sam prosla. Pakirala sam se za manje od 2 tjedna.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Oko 10 000 kn.
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Samo najosnovnije : gace, nesto carapa, 1 traperice , par ljetnih majica I kozmetiku.
Jedan mali kofer. Kasnije sam pozalila, prakticki sam bila bez robe, pa sam od prvih placa morala kupiti nesto odjece.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Odvratno. Pogubljeno. Zbunjeno. Glupo. Nesposobno. Preplaseno.
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Nikako. Zazeljeli su mi dobrodoslicu od minutu i pol, dali su mi zguzvanu uniformu, poslali me u neciju kabinu da se presvucem I bacili me naglavacke u vatru.
Dali su mi 5 minuta da nesto pojedem, a ni to ne bi da se neki kolega nije smilovao pa pitao menadzera jel nas moze odvesti da pojedemo maker nesto.
Do kraja veceri, znaci oko ponoci, nisam znala ni di mi je kofer ni kabina- nisam imala ni kljuc od nje.
Eto. Prvi dan je bio prava nocna mora.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Nitko me nije u nista uputio, za svaku informaciju morala sam se grebati I laktariti.
Moljakala sam svakog zivog da mi pomogne, navlacila sam sve kolege za rukav, bila dosadna I uporna….izgubila sam tonu zivaca dok sam konacno pocela hvatati konce sistema u kojem sam se nasla.
A onda je krenulo uzlaznom putanjom. To je princip – snadji se druze i uzdaj se u se i u svoje kljuse.
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Dobro. Nisam osjetila nikakvu ogranicenost.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
U pocetku ne, ali to sam i ocekivala jer sam tek dosla na brod i bio mi je prvi ugovor, a kasnije sam bila jako zadovoljna.
Imala sam nesto srece, a nesto i pameti pa se odrazilo i na novcaniku.
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Postoji, ali ne u toku prvog ugovora.
Naravno da i to ovisi o tome kakav si radnik i osoba, a ne iskljucujem cinjenicu da kao i svugdje tako i na brodu postoje “ veze “ koje pojedincima olaksavaju put prema gore.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Super. Stalno smo imali kojekakve partije, tematske veceri, bingo, kino….ma svasta.
- Opišite vrstu ljudi koja je sa vama radila na brodu.
Bilo je stvarno svakakvih ljudi. Ljudi su prema tebi onakvi kakav si ti prema njima, tako je bilo u mom slucaju.
Nisam imala nikakvih konflikata niti sa kolegama, a pogotovo sa menadzmentom.
Dakle, puno “ sarenih “ ljudi, razlicitih vjera, boja karaktera, odgoja…ma svega…ali u svakom slucaju jako zanimljivo i poucno iskustvo.
- Kako biste opisali putnike?
Jaooooo, gosti su mi vecinom bili okej, manje vise….imala sam srecu, pa nisam imala nikakvih incidenata ili ozbiljnijih nesporazuma sa gostima.
Ali bilo je slucajeva sa nezamislivo napornim, vanserijski glupim i bezgranicno bezobraznim ljudima iz kojih svaka pora isparava golemu iritaciju.
Nesnosljivost je bila pregolema, ali moras se skulirati, izbaciti svoj najbolji kes i odraditi posao ma koliko oni bili debilni, to mi je padalo najteze – vjecno i neprestano smjeskanje.
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Itekako. 6 mjeseci je i vise nego dovoljno da se sve vidi i obiđe.
Ja sam pred kraj ugovora bila toliko iscrpljena da mi se nije ni dalo izlaziti van, pa sam radije to malo slobodnog vremena koristila da ubijem oko i povratim nesto energije.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Mexico mi je bio najdrazi, i obozavala sam San Juan, iako u Portoriku nismo imali puno vremena , jer smo kasno stizali u luku, oko 2 popodne.
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Usavršavanje jezika.
Upoznavanje mnoštva zanimljivih ljudi.
Putovanje.
Čeličenje samog sebe. Rad u takvom sistemu te zaista očeliči, i svatko to uspije zavrsiti ugovor i vratiti se doma u jednom komadu, treba mu skinuti kapu, prvo zbog muda jer je imao hrabrosti otici na drugi continent u nepoznato, a drugo zbog cinjenice da je uspio zavrsiti zapoceto. Vidjala sam i previse ljudi koji su odustajali i vracali se doma, jer nisu mogli podnijeti tempo rada, a nazalost vidjala sam i dosta onih koji su doma odlazili sa trajnim ozljedama.
Tako, ko prezivi – pricat ce
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Loše strane su nedostatak sna, mene je osobno to najvise izludjivalo. Osim toga, kradja materijala (u restoranu) je krajnje nepodnosljiva, kada bi se to izbjeglo, kolicina stresa bi se smanjila za pola.
Isto tako, u mom slucaju losa strana je bila i los menadzment koji je provodio strahovladu uz stalne prijetnje warninzima i otkazima. Ali, ajde, sve covjek prezivi…..a kad te uhvati nostalgija, onda si gotov.
Mene je znala drzati po nekoliko dana, i to je bilo strasno, svaki dan sam htjela dati otkaz i otici. No, sve su to izazovi i krize kroz koje svi prolaze, samo treba biti ustrajan i cvrst i ne raditi nista ishitreno i naglo.
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Svakako. Prvo da usvoje radne navike, drugo da nauce funkcionirati medju tolikim razlicitim ljudima, vjerama, kulturama i cemu sve ne, takav jedan oblik suzivota je neprocijenjiv.
Trece, da usavrse jezik, i na kraju da vide nesto od ovog svijeta, dok jos postojimo, prije nego nas neka bujica odnese ili nas spici kakav asteroid.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Naoruzajte se jakom voljom, strpljenjem i ne odustajati nikako, sta god i kako god bilo, jednom kad zavrsite shvatit cete koliko je vrijedno to iskustvo bilo i koliko vas je obogatilo na nekoliko nivoa.
E da, i inat, prkos, aroganciju i tako neke sitne “ vrline “ ostavite doma, jer cete u protivnom brzo izgorjeti.
Takvo ponasanje se ne tolerira. “ yes, sir “ je magicna recenica.
- Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Da. Ako sam ja prezivjela, onda cete i vi
Samo hrabro onima koji se odluce da idu, neka budu spremni da nece biti nimalo lako, ali isto tako neka ne odustaju, sta god i kako god zavrsilo, brod ce vam donijeti jedno neprocjenjivo iskustvo i zivotnu lekciju.
A to ipak ponekad vrijedi vise od zaradjenog novca.
