Korisničko ime: Sanja80
Država: Bosna i Hercegovina
Spol: Ž
Kompanija: Uniworld
Pozicija:Cabin Stewardess
Kako ste culi o poslu na kruzerima?
Zahvaljujuci mom bratu (rodjaku) koji je do svoje 30te godine besposlicario I zivio na racun mame i sestre, a onda odlucio otici negdje brzo zaraditi i obezbjediti si lagodan zivot -tako je i bilo!! 2 godine Avganistana stan, auto, parfemi, satovi, izlasci… i pare se potrosile.
Sad bi ponovo isao radio ali ovaj put nesto lakse I bezbjednije pa je njegov izbor bio rijecni brod. Sa jednim izuzetkom, ovaj put ja idem s njim!!
Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Iskreno… novac!!! Nije da sam se I ja nesto ubijala od posla do svoje 30te godine, valjda je to bosanski sindrom. Zavrsavala fakultet godinama i godinama I na kraju konacno uzela diplomu I trazila posao…. godinama.
Ja volim Banja Luku, obozavam svoju porodicu I svoje prekrasne prijatelje, putujem s vremena na vrijeme, ali uvjek se zivi na granici prezivljavanja I covjek se konacno umori od toga. Otisla sam!
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Riverside, Damir I Marina. Agenciju je pronasao brat, kako? Ne znam! A zasto bas tu agenciju? To ga, vidis nikad nisam pitala.
Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavila sam se za Uniworld za poziciju Cabin Stewardess, jer nista drugo nisam znala raditi. Imala sam samo diplomu profesorice, ali su mi rekli da nemam kome predavati na brodu, sa nula godina radnog iskustva mogla sam biti ili perac sudja ili sobarica. Pa mi je nekako sobarica ljepse zvucalo.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Brat i ja smo zajedno otisli na razgovor. Zbog ogromne treme i nedostatka pouzdanja u sebe i svoj engleski jezik (samouka), odlucila pred vratima hotela da cu bratu samo praviti drustvo, a ja sta bude da bude cisto da vidim kako to sve funkcionise.
Interview je traja 15 min. potpuno opusteno I bez ikakvih pritisaka sa strane moga sagovornika. Sva sreca pa sam po prirodi hladnog izgleda pa gospodin Olaf nije ustanovio da ja ustvari kuham iznutra.
Da sam primljena rekao mi je odmah: “Mi smo zadovoljni sa vama, radujemo se da cete postati dio naseg tima. Javicemo vam mailom detalje ugovora.” Brat nije prosao
Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
60 eura viza, 70 eura karta do Kelna, oko 100 eura usputni troskovi.
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlucili nositi sa sobom?
Jedan veeeeeeeeeeeliiiiiiiiki plavi kofer. Pun vesa i higijenskih potrepstina, pidjame, trenerke, patike. I posudila dovoljno para za “ne daj Boze”! Jos mi je samo hvalila moja mama!
Mislila sam da cu samo raditi i spavati, ali pogrijesila sam, trebala su mi dva veeeeliiiike kofera! Sa prvim zrakama sunca nisam imala sta obuci. Ali na kraju sezone shvatila sam i ovom prilikom dajem savjet buducim rijekoplovcima (pogotovo zenama): ponesite sto manje stvari, najosnovnije.
Sto vise vesa I carapa, cetkicu i kaladont, mozda dve tri stvari da mozete ici vani (jer zaista mozete ici vani i druziti se). A u medjuvremnu u Njemackoj kupite sve sto vam treba I kada vam treba. Prekrasne rasprodaje I veliki izbor. Idite sa praznim koferom a vratite se sa punim, tako je bolje!
Opišite kako ste se osjecali prvih nekoliko dana na brodu.
Vrlo ushiceno, zastraseno…… Mislim da su mi oci bile sirom otvorene upijala sam sve i svakoga. Cimerka Madjarica ne zna pricati madjarski a kamo li engleski, bolesna sa temperaturom, sef Madjar, maser Madjar, kuhar Madjar….. a ostali clanovi posade Rumuni, I kad bih ostajala sama u nekom drustvu slusala sam samo ta dva jezika. Ali ljudi kao ljudi, na moju srecu dobri, hauskeeper mi je bio odlican, dobar sef i dobar prijatelj. Ostale bih trebala opisivati posebno, jer svako je jedinka za sebe ima dobrih I losih ljudi. Bila sam povredjivana, ali bila sam I srecna, vise puta J
Koliko vam je kompanija pomogla osjecati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Kompanija su ustvari ljudi koji rade za nju. Jer da nema posade nema ni kompanije, tako da bi pitanje glasilo koliko su mi ljudi koje sam zatekla na brodu pomogli?
A ljudi su onakvi kakvi ste vi prema njima, u tom slucaju meni su svi dosta pomogli.
Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Kao sto sam pomenula Hauskeeper Viktor Bankuti Madjar, jako dobar sef i vremenom jako dobar prijatelj, kapetan, hotel manager, bartender, ostale kolegice i kolege….
Kako ste se nosili sa ogranicenošcu životnog prostora na brodu?
Mozda ce neko (ako iko ikada ovo procita) pomisliti ova nije normalna, ali iskreno razlicitosti nas krase a ja sam ovakva…
Ako vam kazem da je za mene najljepsi zivotni prostor krevet, casa vina i televizor, pa s tim ako izuzmemo radno vrijeme, za mene zivotni prostor nije bio ogranicen.
Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Plata i nije velika, ja sam imala nesto malo manje kao nastavnica u Banja Luci (I treba naglasiti proslo vrijeme IMALA), ali sva zarada ostaje na racunu. Platu nisam dirala trosila sam tip, dakle zadovoljna.
Postoji li mogucnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Nakon mjesec dana moga boravka na brodu, ciscenja soba, javnih prostorija, klozeta i ostalih g…na, Hotel Manager je odlucio da cu ja od sad biti na treningu za Hospitality. Dobro pricam engleski, uvijek nasmijana, komukativna I prijatna sa gostima i izbor je pao na mene. Ako izuzmemo poneko zavisno gledanje I ogovaranje od strane kolegica uspjeh je moguc I ja sam bila presrecna.
Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Kao sto sam vec rekla, krevet, casa vina (I nisam imala neki izbor pa je bila konzerva Beck`s-a) i televizor (internet) i moj drustveni zivot moze poceti. Ali da ne bi ispala toliko dosadna i asocijalna bilo je tu nekoliko kvalitetnih ljudi oko mene, izlasci dnevni i nocni ali nista previse vredno spomena. Za one koji vole da se zabavljaju uvijek mogu naci zabavu ali ne visoke kvalitete.
Moja najveca zabava je moj decko koga sam upoznala na brodu, s kim zivim van broda, s kojim se vracam na brod i koga volim mnogo JSabina kolegica, sada prijateljica iz Hrvatske koja je uvijek bila tu za male zenske razgovore i traceve. To je bio moj drustveni zivot kojeg sam sam stvorila
Opišite vrstu ljudi koja je sa vama radila na brodu.
Razne vrste ljudi: prijatelji, neprijtelji, promiskuitetne zene i muskarci (da se ne izrazavam nepristojno), lazovi, komicari, alapace, alkoholicari, insomnicari, cudaci……
Kako biste opisali putnike?
Buaaaaaaaaahahahahahhhahahhaaaa i Boze sacuvaj!!!! Jel to dovoljno?!?
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjecivao?
Za vrijeme koje sam radila u hauskipingu sve sam posjetila, uslikala i zapisala i danju i nocu. Slobodno vrijeme koje sam imala radeci na recepciji je bilo ograniceno, smjene su onemugacavale ceste izlaske.
Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Passau, bilo je ljeto, prekrsni vrijeme i prekrasan grad za ispijanje kafe, Koblenz i Rudesheim Njemacka.
A da…. Amsterdam, odusevljena!
Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Adrian moj decko. Dobra zarada i jedno veliko iskustvo koje ne treba propustiti.
Opišite loše strane posla na kruzerima.
Pa……. mnogo se radi, ne znam, meni je nedostajala kuca, moj grad moji ljudi, nekako mismo bolji a oni su……… losiji. To je losa strana! A ostalo se da izgurati.
Biste li zainteresiranima preporucili posao na kruzerima i zašto?
Definitivno! Skola koja se malo gdje pohadja!
Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Radite svoj posao najbolje sto znate, uzdajte se u sebe i samo u sebe, jer vasi prijatelji su ostali kuci.
Stedite pare, jer zato ste tamo!
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Osmjeh na lice i sretno!!!!!!!!!!!!
