Svakih nekoliko mjeseci na sve brodove dolaze predstavnici jedne nezavisne američke kompanije, koji nasumično biraju posadu, i razgovaraju sa njima 1na1.
Oni rezultate svojih nalaza predaju američkom sudu, a ako imaš dokaz na sudu da je menadžment nesposoban ili krši pravila ILO-a, možeš oštetiti kompaniju za veelike pare.
Ovaj sistem koji si naveo je nezakonit i na DCL-u je još teže izvediv. Tamo se radnik prije i poslije smjene registrira skeniranjem otiska kažiprsta i ukucavanjem broja.
Nitko na brodu ne može sakriti prekovremeni rad jer administrator programa sjedi u Miamiju.
Ja sam kao supervisor nekoliko puta bio na pranju mozga pred cijelim F&B menadžmentom zbog toga što je netko ostao na poslu pola sata duže, i znam sve o tome.
DCL ima jako dobru pravnu službu, i kada se desi nepravilnost u programu, administrator programa smjesta zove kapetana, a kad kapetan dobije po repu, dobiju svi.
Mislim da većina prigovora na broj radnih sati i obim posla proizlazi iz toga da mornari nemaju osjećaj odmora. Na odmor od posla možeš otići na svega par mjesta, i svakome si dostupan.
Kad se akumulira stres usljed ovako intenzivnog posla gdje si konstantno okružen ljudima, čovjek ima osjećaj da radi ne 17 nego 22 sata na dan.
