Korisničko ime: Montenegrina
Država: Crna Gora
Spol: Ž
Kompanija: MSC Cruises
Pozicija: Cabin Stewardess
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?Iz razicitih izvora…
Boka je poznata po pomorcima, imam istih u porodici, medju prijateljima, pa su brodovi bili cesta tema nasih razgovora. A tu je, naravno, bio i net…
Sve u svemu, informacija je bilo na pretek…samo je bilo na meni da li da ih cujem ili precujem… najcesce ovo drugo, jer sam zeljela da vjerujem da je rad na brodu zaista sve osim, kako bi stari morski vukovi rekli, hleb sa sedam kora…
Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?Te daleke 2004. godine, sasvim pogresni razlozi…Bijeg od nekog i neceg sto me je gusilo, sto je prijetilo da ozbiljno poremeti tok mog zivota.
Sporedno mi je tada bilo ono sto mi je kasnije postalo primarno, a to je zelja za promjenom, sticanjem novih ( i neprocjenjivih) iskustava u zivotu, obilazak svijeta, prosirivanje vidika…
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?Nema nikakvog posebnog razloga, osim sto me je prijatelj povezao sa agencijom gospodje Živane u Beogradu.
Iskreno, ta mi je solucija najvise odgovarala jer kompanija refundira troskove ukrcaja, pa mi se nekako cinilo najbezbolnijim ukoliko odlucim da se iskrcam prije nego sto brod napusti prvu luku.
Koliko god da sam zeljela da odem na brod, uvijek je postojala bojazan da ipak nisam materijal za brod i da cu odustati, a samim tim i baciti ne beznacajnu svotu novca u vjetar.
A i nije bilo cimanja tipa, preliminarni ovdje, finalni ovdje….
Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?Obzirom da gorepomenuta agencija saradjuje samo sa MSC-om, nisam imala mogucnost izbora.
Prijavila sam se za poziciju Guest Services Officer-a, jer sam zavrsila hotelski menadzment, tecno govorim tri jezika (engleski, italijanski i spanski), imam neophodno radno iskustvo, volim da budem u kontaktu sa ljudima i smatrala sam da bih se najbolje pokazala i dokazala na toj poziciji.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?Pa ukoliko se neki telefonski razgovor tipa gdje si radila, sta si zavrsila, koje jezike govoris, kada bi bila spremna na ukrcaj, moze nazvati intervjuom, onda je to to.
Tada su mi rekli da pocnem da se spremam, da ce ukrcaj uslediti jako brzo. I ja se spremila. Sredila ljekarsko i jos neke formalnosti, da bi poslije mjesec dana dosao odgovor da im je ipak potrebniji neko sa znanjem njemackog jezika i da ne znaju kada bi moglo doci do ukrcaja.
Sreca pa sam prije toga zapocela probni rad u jednom hotelu, a kao da sma imala neki predosjecaj u vezi ovog, te nisam odmah odustala.
Nastavila sam tu da radim, da bi me poslije nekih sest mjeseci pozvali i dali mi pet minuta da odlucim hocu li ili necu poziciju…sobarice.
Iskreno, ovo je za mene bio šok … a i znala sam da ja nisam za taj posao, ali sam odlucila da prihvatim.
Ne zbog toga sto su mi iz agencije rekli da je to entry level position, da bi bilo bolje da prihvatim kada su me pozvali i da svojim radom i trudom zasluzim bolju poziciju, nego da odbijem i rizikujem da me vise nikada ne pozovu… vec zbog toga sto sam tada odlucila da odem pa kud’ puklo da puklo i da vidim da li mogu da “prezivim” brod ili ne.
Jednostavno nisam zeljela da provedem ostatak zivota pitajuci se sta bi bilo…jer znajuci sebe, tacno bih to i radila. Ovako sam otisla, “prezivjela” i idem opet…na neku drugu poziciju, naravno.
Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?Ljekarsko oko 80€, avionska karta Tv-Bg cini mi se isto toliko, karta Bg-Rim-Barselona oko 300€ i vakcina oko 30-ak €, ali to mi je kompanija refundirala, pa se ne mogu racunati kao troskovi.
Brod je, i inace, cijelo vrijeme u Mediteranu, pa mi nije trebala viza.
Pravi troskovi su bili oni vezani za ostale sitnice koje su mi bile potrebne, a cure ce znati o cemu pricam.
Neka bude nekih 300€, od toga je oko 150€ bilo samo za kozmetiku..
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?Ja, maltene, spavam sa spremnim koferom…
Od 18-e stalno negdje putujem tako da sam navikla i brzo se spremim za put.
Pitala sam za savjet curu koja vec dugo radi za MSC, isti posao, pa mi je ona pomogla oko onog sto mi je trebalo konkretno za posao (udobne cipele, dooosta carapa), a ja sam spakovala nesto sto i inace najradije nosim, tipa famerke, lagane pantalone, majce, patike…
Ono sto je najvaznije je da se ponese dosta vesa (olaksava umnogome zivot), a sve ostalo kako ko voli.
Bitno je i gdje se ide, koje je doba godine, meni je bilo malo nezgodno jer su me hvatala skoro pa sva godisnja doba, pa sam uzela i nesto sto mi moze posluziti za hladnije dane, a opet da mi ne zauzima previse mjesta u koferu. E, da, cure obavezno fen, peglu za kosu i sl…
Pomenula sam kozmetiku u prethodnom odgovoru, i bitno je uzeti ono sto se koristi, takoreci, svakodnevno zbog te pocetne pogubljenosti na brodu..:-) da pored svega sto vas snadje tih prvih dana ne morate jos i da mislite imate li sampona ili kupke i sl.
Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu?Kao pala s Marsa… konstantno sam isla ka krmi, a ustvari sam trebala ka provi i obratno, taman sam bila naucila lijevo, pa lijevo, desno, pa opet lijevo negdje na pramcu sa lijeve strane broda…do kabine, kad su me poslije tri dana prebacili u drugu kabinu, negdje na sredini, sa desne strane broda…pa mi pokazu kako da dodjem do nje precicom, kad je brod u portu i sva ona protivpozarna vrata su otvorena, a ja se vracam u kabinu sa posla kad je brod na moru i ista ta vrata su sva zatvorena… muka…jednu noc sam je trazila punih pola sata.. :-)
Sjecam se da su me nekoliko sati nakon sto sam stigla stavili na ukrcaj putnika…i dolazi chief housekeeper i objasnjava mi sta treba da radim. Ja pocela da se smijem...od muke..
Kazem ja njemu, kako vi mislite da ja koja sam se ukrcala prije nekoliko sati, prvi put, otpratim goste do kabine, samnom nece stici do nje ni do kraja kruza…i imao je, srecom, razumijevanja i “spasio” i mene i putnike.
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?Svi su bili ok, generalno.
Nema tu neke velike price, sve se objasnjava u hodu i kao da ste vec deseti put tu, a ne prvi..
Ali, nikome nije tesko da objasni i vise puta istu stvar i da pomogne, makar ja nisam imala drugacijih iskustava.
Jednom sam ja tako, jos pogubljena, srela staff-a na koridoru i u onoj zurbi i pogubljenosti ni pogledala sto mu pise na name tag-u.
Vidjela sam, doduse, bijelu uniformu i nista vise, epolete su jos uvije bile “spansko selo” tih dana i pitala ga da ne zna kojim slucajem na kojem deck-u je ukrcaj putnika i kako da dodjem do istog.
I on mi sav ljubazan objasni…i dobro sam prosla, jer je taj djelio warning-e kao karamele…
Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?Svi su oni bili tu, citav department, na raspolaganju kada ih nesto pitas. I tako ucis. Ali da je imao neko konkretno da mi kaze to, to i to, ne.
Neposredno nakon ukrcaja sam imala kraci razgovor sa chief hk koji mi je rekao da namjestanje kreveta u putnickoj kabini nije isto kao i ono kod kuce, da se trebaju postovati standardi kompanije i popodne sam otisla da radim. U HK-u na jednoj sekciji ( od 20-26 kabina) radi cabin steward/ess i asistent.
Kako sam ja bila prvi put na brodu, iako sam imala ugovor cabin stewardess, morala sam da ucim posao od pocetka, tako da sam prvo morala da naucim posao asistenta.
U sustini, nema tu neke velike razlike, jer kada posao treba da se zavrsi rade oboje sve, jedino je razlika u plati i odgovornosti kada nastupi neki problem.
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?Meni licno nije smetala ta ogranicenost prostora, koliko mi je nekada smetala ogranicenost privatnosti.
Jer, na toliko malom prostoru, neminovno je da ne mozete da zadrzite nista za sebe, narocito ako su vam cimerke, sto je bio moj slucaj, kao “moljci” koji nikada ne izlaze iz nje, osim kada idu da rade.
A kako obicno dijelite kabinu sa nekim iz istog departmenta, onda vam se i satnice poklapaju, pa u isto vrijeme radite i u isto vrijeme ste slobodni, manje-vise.
Meni je smetalo i sto mi je druga cimerka (prva je bila Rumunka, a druga sa Madagaskara) bila prilicno neuredna i nije postojalo nacina da to promijeni, koliko god da sam pokusavala da razgovaram sa njom…ali eto, i to je proslo…nekako…
Jeste li bili zadovoljni zaradom?Jesam, mada ja nikada nisam i nikada necu moci da zaradim onoliko koliko mogu da potrosim.
Zna se da je HK jedan od najtezih dept. na brodu i ko moze da izdrzi taj tempo i pronalazi neko zadovoljstvo u toj vrsti posla, onda moze i da zaradi.
Uvijek se moze, u zavisnosti od kruza i strukture gostiju, zaraditi extra od napojnica, muskarcima je dodatno placen ukrcaj prtljaga i tako...
I ne bih se slozila sa nekima koji kazu da na brodu nemate nikakvih troskova jer su vam hrana i smjestaj placeni. To nije istina, jer se potrosi, itekako.
Neko manje, neko vise, ali svi smo mi ljudi, pa popijemo i kafu, a i neko pice sa kolegama, pa hocemo da pojedemo nesto napolju kad zeludac prestane da vari brodsku hranu, pa telefon, intenet, pa ponesto i da castimo sebe na crew sale-u itd. Da ne govorim koliko vise toga treba curama… No offence guys, ali vama ne treba farba za kosu, ne morate na depilaciju (osim ako ne zelite..:-)), da ne nabrajam dalje…
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?Postoji, ali ja nesto i nisam primjetila da se moze napredovati iskljucivo na osnovu rada i zalaganja….
Ali to je moje misljenje, ne mora da znaci da je tako.
Meni je bilo najvaznije da na kraju dobijem dobar evaluation, da bih mogla da trazim promjenu pozicije za drugi ugovor, jer nisam imala nikakvu zelju za napredovanjem u housekeeping-u.
To bi ujedno bio i moj savjet onima koji idu na neku poziciju koju bas i nisu zeljeli, ali su iz potrebe prihvatili…dajte svoj max. ma koliko tesko bilo…nikada ne znate kada ce vam se ulozeni trud vratiti.
Kako vam se svidio društveni život na brodu?I nije bio neki.
Citala sam na forumu ono sto su pisali malobrojni clanovi koji su bili na ovoj kompaniji. I to je, u principu, to.
Crew party jednom mjesecno, eventualno, svake tri sedmice… bude ponekad i party za proslavu rodjendana ili iskrcaja… crew disco za popiti nesto nakon posla, jer je u njemu dozvoljeno pusenje.
Crew bar maltene prazan, upravo zbog zabrane pusenja u njemu… Crew sale svaka dva mjeseca i ponekad crew lottery, ko je raspolozen da im ostavi jos koju od onih tesko zaradjenih parica…
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Svakakvi, ali bukvalno.
Bilo ih je i simpaticnih, pametnih, kulturnih, ali i onih sto su pravo sa grane uskocili u avion i dosli na brod.
Ne volim nikoga da vrijedjam i nipodistavam, ali stvarno ih je bilo takvih da stanete i zapitate se kako je moguce da neko takav preleti pola svijeta i dodje da radi na luksuznom brodu.
Mojoj drugoj cimerki, sa Madagaskara, je bio drugi ugovor. Na prvom je bila u room service-u, a na drugi je dosla kao officer cabin stewardess.
I kada je prvi dan dosla da sredjuje kabine kapetanu, staff-u, hotel manager-u i ostalim “privilegovanim”, prepala se od usisivaca… jer ga nikada u zivotu nije vidjela, niti je znala cemu sluzi, a kamoli kako se pali i koristi.. A slicnih primjera je bilo koliko hocete…
Inace, na MSC-u je housekeeping 99% Indonezija, Madagaskar i Honduras, bilo je nas nekoliko “zalutalih” iz Evrope (Crna Gora, Rumunija, Ukrajina), shop je mix. Bugarska, Rumunija, Italija, Brazil, ex Yu ( tu i tamo), entertainment su skoro sve Britanci i Italijani, tek poneki Brazilac i Rus, bar/restaurant Indonezija, Indija, Meksiko, guest services i shore ex. su uglavnom Italijani (iako su oni, u vecini slucajeva, na Vi sa stranim jezicima), mada su, kada sam ja bila na brodu, ukrcavali i dosta Ukrajinaca, spa 99% Kubanci, u onaj 1% “zalutaju” Rumuni, foto je najvise bilo Rumuna, da ne kazem citav department, casino je bio mix. Bugari, Rumuni, Indija, ex Yu, security iskljucivo Izraelci.
Ja sam, u sustini, bila ok sa svima. Nije mi bilo bitno ko je koje nacionalnosti, vjeroispovjesti, rase..dok god je normalan covjek i imamo makar jednu zajednicku temu.
Sa nekima sam se zblizila vise, sa nekima manje, sa nekima na zdravo-zdravo, ali nikada nikakav problem, ruzna rijec i sl.
Kako biste opisali putnike?Ma bilo ih je i ovakvih i onakvih, i nekulturnih, drskih, ali i divnih, duhovitih, ljubaznih…
Uglavnom, imaju hiljadu pitanja i podpitanja, stalno se gube po brodu i nikako da se najedu…
Valjda im boravak na moru otvara apetit.. :-)
Najvise sam voljela kada bi oni arogantni po pola sata i vise trazili kabinu (kao ja, svojevremeno)… Ti isti bi me ignorisali kao da sam zarazna, da bi na kraju kapitulirali i pitali za pomoc.
A ja bih im objasnila gdje da idu i usput, uz osmjeh, dobacila da i nije tako lose cesto se gubiti po tako velikom brodu… makar se potrose one prekobrojne kalorije, pa ne bude visak kilograma jedina uspomena sa krstarenja…
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?Pa, i ne bas..
Bilo je to max. 3 sata slobodnog… A opet, u ta tri sata treba i da se istusirate i obucete, dodjete do grada, a ako jos hocete i malo da odmorite do pocetka popodnevne smjene, onda fakticki imate nekih sat vremena. Mislim, ne mora se odmarati ako se ne zeli, ali onda znaci da sa posla odete napolje i odmah se vracate ponovo na posao.. a to zna biti jako naporno.
I ovo sve ako je brod u portu kad sam ja imala tih nekoliko slobodnih sati, jer bilo je i takvih da brod isplovljava vec u 2, i tu mogu da zaboravim izlazak.
Mi smo na sedmodnevnom kruzu ukrcavali putnike u 6 portova, uz to smo u jednom imali, pored redovnog servisa kabina, pranje balkona, u drugom drill, u trecem stand- by… tako da je bilo vrlo malo vremena za izlazak.
Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?Ja obozavam Barselonu i uvijek sam se trudila da izadjem, koliko god malo vremena imala.
Neki shopping mall je bio relativno blizu, pa smo najcesce tu isli, na fenomenalan kapucino u Starbucks-u i fantasticne galete na setalistu.
Stigla sam ja i da nadjem prodajno mjesto MAC kozmetike i skoro zakasnim na brod zbog iste, nezaobilazan je bio i Desigual…lijepi su to dani bili….
Lijepo mi je bilo i na Palma de Majorci (blizu je bio Disney store, a moja bratanica obozava Minnie Mouse…), Malta je kao iz bajke, Palermo je za mene bio super zbog blizine centra grada terminalu, Napulj mi se nije dopao, a Civitavekja mi je bila super jer sam uvijek odatle zvala kuci (imala sam italijansku prepaid karticu, pa sam mogla da pricam i po dva sata za 5€), iako nisam imala vremena da dodjem do Rima… I tako, nesto sam vidjela, ali ne onoliko koliko sam zeljela i koliko cu, nadam se, vidjeti na sledecem ugovoru…
Opišite dobre strane rada na kruzerima.Meni su, na neki nacin, sve dobre.
Meni je bilo super, uprkos cinjenici da sam radila posao koji sam..necu reci mrzela, ali nije mi se svidjao…
Imala sam mogucnost da budem u kontaktu sa ljudima iz cijelog svijeta, stekla prijatelje za cijeli zivot, ojacala psihicki (a i fizicki), shvatila da sam u stanju da opstanem u jednoj takvoj sredini kakva je brod.
I sto je po meni bilo najbolje, nikada nije dosadno, nijedan dan nije isti i nikada ne znate na kakvu (tragi) komicnu situaciju cete naici.
Opišite loše strane posla na kruzerima.Previse se radi… Na nekim pozicijama, naravno…
Ne znam, nekome ce smetati skucenost kabine, cimer, hrana na brodu, sef, kolege, odvojenost od porodice i prijatelja… Ali, po meni, sve su to zanemarljive sitnice, jer u kabini i ne boravite osim kada treba da se okupate i spavate, cimera mozete i da promijenite ili ignorisete, za hranu uvijek mozete da se dogovorite sa konobarima iz nekog od restorana za putnike (za 5 ili 10 eura mozete da pojedete sto vam srcu drago), sefa ispostujete (iskljucivo zbog sebe, na kraju krajeva sefovi se mjenjaju kao na traci), kolege isto tako, radite svoj posao i gledate da vam nesto ne napakuju, a za ostalo vas bas briga…
Sto se tice nostalgije, podnosljivo je, od posla se i ne stize toliko misliti, a i uvijek je tu telefon i internet…
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto? Kako bi rekao Obama : Forward!
Zato sto ce biti i smijeha i suza, i zaljubljivanja i odljubljivanja, i toliko situacija za koje do juce niste ni sanjali da ih mozete dozivjeti…
Vidjecete da ste sposobni da nastavite dalje, cak i onda kada vam glava govori da u vama nije ostao ni jedan jedini atom snage…I bicete ponosni na sebe.
Da navedem jedan od primjera izdrzljivosti:
31.12.2011 sam ustala u 5 ujutro, pocela da radim u 6 i radila sa pauzom od nekih pola sata do 23:20 (taj dan smo imali Genovu, gdje se ukrcavalo oko 2500 putnika) jer se nekom putniku izgubio kofer i morali smo da cekamo da se odstampaju letci sa detaljnim info. o istom i podijeli svim kabinama. I uspijela sam da se sredim i popnem na 12-ice prije ponoci…I slavim do 4.
A kad sam mogla ja, koja sam do broda bila mamina i tatina nemoj-ti-moze-neko-drugi kcerka, mozete i svi vi!
Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?Budite uporni i istrajni.
Ako je ikako moguce, pucajte na staff pozicije, cak iako mozda ne ispunjavate bas svaki trazeni uslov, jer tek kada dodjete na brod cete vidjeti kakvi “pacijenti” rade pojedine poslove.
Jednom na brodu, bez obira na to koji posao radite, dajte sve od sebe i ne dozvolite nikom da vas dovede u situaciju da vas zbog njega iskrcaju.
Uvijek odradite ono sto se od vas trazi, nekada i vise od toga, cak i onda kad vam se cini da niko ne primjecuje i ne vrijednuje vas trud, a i zbog toga sto cete imati manje stresa i bolje cete spavati.
Koja god situacija da vas zadesi, koji god problem, samo recite sebi-ko zna zasto je to dobro.
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?Mozda sam pretjerala sa detaljima, ali sam nastojala da svojim iskustvom, na neki nacin, pomognem onima koji zele da se upuste u avanturu zvanu cruise ship.
Srecno svima, pa mozda nekada nekog od vas i sretnem na brodu.
I sa ovim stvarno zavrsavam
"Ti misliš: more su samo lađe
i samo daleka putovanja.
More je kad čovek u sebi nađe
mudrost kako se budan sanja
i kad su dani slani i sivi.
Mudrost kako se sasvim živi."
Mika Antic
