U MD sam vidio svasta, vrhunac je bila rumunjka koja je u strahu od poljaka AMD napiknula file mignon na steak knife noz pa zabila ga sa donje strane stola ...
U spec rest napises ticket pred kraj servisa, chef napravi, ti si to lijepo stavis na hot-unit (da se ne bi ohladilo) pa uzivas kad zavrsis smjenu (da bas ne jedes s nogu), po zavrsetku rada znali bi svi sjesti za jedan od ili vise stolova, bilo je i dobrih sommeliera
(ovim putem poz Ivanu Iz BG i Sasku iz Sk) koji su iz noci u noc otvarali po bocu dve, 100% smo bolje jeli nego gosti - lobster bisque, razne salate da ne nabrajam, foie gras, duck breast, filet mignon, lamb chop, loup de mer, dover sole, kako sam 3 ugovora bio zaduzen za storage sireva od tuda i frenche cheeses - comte, abondance, ossao-irraty, mimolette, manchego, brillat-savarin, tomme de savoie, le fougerus, reblochon, 2 - 3 vrste kruha, voce ... itd
Masu puta kad se restaurant/galley zatvori bi sami waiteri/AMD pripremali za nas klopu po podneblju od kud dolaze ... ja preferiram ljuto pa bi indonezijska bila moj izbor
Vrhunac nase snalazljivosti je bila razmjena hrane s drugim restaurantima, za umrijet od smijeha, doista smo pazili i na probavu, ne mozes bas svaki dan jesti jedno te isto
Zaista nikad nisamo bili proganjani za hranu ni od jednog Maitre 'Dia, pitaj, zatrazi, uzmi, jedi, al za vrijeme servisa nemoj ni pomisliti
jesti
Tu i tamo bi netko ostavio neke ostatke negdje, pa bi chef ujutro dobijao napadaje bjesa, proporcionalno tome mi malu jezikovu juhu, al navecer nakon dobro obavljenog posla Maite 'D bi rekao "decki, sta ste nabavili za jesti?"
zivio spec restaurant
gotom
