Korisničko ime: Rocco_Barocco
Država: Hrvatska
Spol: M
Kompanija: Cunard
Pozicija: Jr Waiter
- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Znao sam ja nešto o tome još prije dok me to nije interesiralo, a detalje sam doznao malo istražujući po netu, potrudio sam se dobro informirati prije nego sam povukao neki odlučniji potez, a i ovaj forum je odigrao svoju ulogu u tome.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Kao prvo, u mojoj struci je problem što je sve prilično mrtvo preko zime, tek se sve počne pokretati prvim danima proljeća, pa nisam želio još jednu zimu provesti kao nezaposlena osoba. Za razliku od domaćih poslodavaca, znao sam otprilike što mogu očekivati ako se apliciram za cruisera.
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Uspinjača. Njima sam se prvima javio i ponudili su mi malo bolje kompanije koje su mi bile privlačne.
Pregovarao sma I s Apriori, ali tada tamo nisam mogao dobiti što sam htio.
Nije mi ni Uspinjača dala što sam htio, ali sam bar dobio željenu kompaniju, ako već ne i poziciju.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavio sam se za Cunard jer je luxury cruise, vrlo jedinstvena i ugledna kompanija s respektabilnom tradicijom (s vremenom sam shvatio da to više nije to otkad ih je Carnival preuzeo), pa sam očekivao ugodniji posao, bolje uvjete rada. I da ne zaboravimo, plaćaju troškove prijevoza i vrate ti lovu za liječnički.
Prijavio sam se za poziciju junior waiter jer je to najbolje što sam mogao dobiti bez da predugo čekam.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Trajalo je nekih 20-tak minuta i bio je to vrlo ugodan i zanimljiv razgovor. Mislim da sam doznao već sutradan.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Kad bih zbrojio sve što je direktno povezano s tim, onda bi došlo negdje blizu 1500 eura.
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Nisam baš bio toliko izgubljen s obzirom da sam bio prilično informiran, ali sam imao neku malo drukčiju sliku o samom poslu.
Glavni problem je što kad dođeš imaš hrpetinu toga za riješiti i moraš se malo organizirati, tako da je prošlo nekih mjesec dana dok se nisam u potpunosti raspakirao.
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Što se tiče samog brodskog života, imao sam koga pitati, a što se tiče posla baš i nisam imao vremena postavljati pitanja s obzirom da su me odmah bacilli u vatru.
Inače postoji nešto što se zove White Star Academy, ali tad su bili posebno kratki na ljudstvu.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Bilo je nekog tko me uputio u neke stvari, ali problem je bio u tome što kad su ti informacije potrebne, nitko nema vremena da se bavi s tobom, a kad se situacija smiri već je prekasno.
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Nije mi smetala ograničenost životnog prostora nego činjenica da tako mali prostor kao što je kabina dijeliš još s nekim, a još više od toga mi je smetao manjak prostora.
Da nisam ni s kim morao dijeliti kabinu, bio bih zadovoljan.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Nisam, definitivno premalo s obzirom na to koliko se radi, kako se radi, kako živiš i za sav taj napor i stress. U agenciji su spomijali neke malo veće iznose.
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Postoji mogućnost promocije, ali isto tako i democije, za koju čak i ne moraš biti ništa kriv, nego su prilike u kompaniji jednostavno takve.
Kad sam došao svi su mi govorili kako je ovo odličan trenutak za biti u ovoj kompaniji, ali se situacija već za nekih 2-3 mjeseca naglo promijenila.
Vidio sam na vlastite oči kako neki supervisori oblače konobarsku uniformu i slične stvari.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Moram priznati da sam prilično razočaran po tom pitanju, moja očekivanja su bila puno veća, posebno što se suprotnog spola tiče.
Mnogi koji su prije bili na nekim drugim kompanijama su govorili da je QE najgori brod što se tiče komada na kojem su ikad bili, ali zato mislim da je za cure situacija posve suprotna. Vjerujem da tu cure prolaze bolje nego drugdje.
- Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Što se tiče nacionalnosti najviše je Indijaca i Filipinaca, a čujem da to prije baš i nije bilo tako, eto i tu je carnival umiješao svoje prste.
Od Europljana su u početku Hrvati i Srbi bili najbrojniji ali to se s vremenom promijenilo, mnogi se nisu vratili. Među curama su najbrojnije Latvijke, dok je Latvijaca bilo svega nekoliko, to je baš interesantno. Što se boljih pozicija tiče, to su većinom popunjavali Britanci. Općenito ima dosta Južnoafrikanaca, posebno u odjelima kao što su shop i spa.
Ekipa tako-tako, zadnjih mjesec dana sam se više družio s latinosima nego s tzv. “našim ljudima”.
Općenito je teško dogovoriti se nešto s nekim, nikoga ništa ne zanima osim nekoliko osnovnih stvari.
- Kako biste opisali putnike?
Većinom Britanci, nešto malo Amera, ponekad smo imali i Njemce, a i Japanci su znali često naletit. Uglavnom, mislim da su u prosjeku bar 70% bili Britanci.
Ali ti Britanci su posve drukčiji od onih koji dolaze kod nas ljeti, drukčije se ponašaju i rekao bih da se radi o puno težim i lošijim gostima.
Uglavnom se radi o starijm ljudima, ima dosta onih koji se jedva kreću i pitaš se što uopće rade ovdje, nikad u životu nisam video toliko invalidskih kolica, hodalica, štaka i sličnih pomagala na jednom mjestu.
To su gosti koji su bookirali voyage debelo u naprijed kako bi bi si osigurali prilično konkretne popuste koji se dijele šakom i kapom, a to se posebno odnosi na goste koji su već dugo vjerni kompaniji. Naime Cunard je vrlo specifična kompanija koja ima svoju stalnu klijentelu. Ali većina tih gostiju ne izgleda kao da im je mjesto na luxury cruise kompaniji.
Glume nešto, a zapravo su jad i bijeda. Naravno, nisu svi takvi, ali većinom imaš posla s takvima.
Jako su zahtjevni, hoće sve besplatno, nemaju srama a zapravo ni ne znaju što je fine dining.
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Moguće je vidjeti skoro pa sve, ako si organiziran i ako ti je dovoljno stalo, ali to ima i svoju cijenu.
Često je jedini način ako “prodaš” nekome svoj duty, a treba spomenuti i da to u većini slučajeva ide na štetu tvog odmora koji je tamo itekako potreban s obzirom da si stalno kronično nenaspavan.
Tokom svog ugovora, bio sam prisiljen propustiti svega 8 luka.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Nije bilo ni mnogo luka gdje sma izašao više od jednom, a da bi neko mjesto izdvojio kao omiljeno za izlazak, moraš tamo doći minimlano dva puta.
Evo moj TOP 5 imajući u vidu taj bitan faktor:
1. Southampton (naš home port, a prema tome luka u koju smo najviše dolazili, moj dom kad sam daleko od doma)
2. Le Havre (nakon Southamptona, luka u kojoj sam se najugodnije osijećao, nema se što za vidjeti ali ima neku pozitivnu vibru)
3. Amsterdam (vrlo poseban grad, tamo ima svega što ti može pasti na pamet)
4. Dubrovnik (nakon što provedeš mnogo vremena daleko od svog doma, lijep je osjećaj doći u svoju državu)
5. Venezia (nije moj država ali je od svih luka koje smo posjećivali ipak najbliže mom domu što se osjeti, pa sam se i tamo osjećao kao kod kuće )
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
1. Nikad ne bih uspio zaraditi sav taj novac koji bih potrošio da vidim sve te destinacije, iako ovo nije pravi način, mora se priznati
2. Zarada je daleko od toga što je nekad davno bilo, ali s druge strane gotovo da i nemaš pravih troškova s obzirom da imaš besplatnu hranu i smještaj
3. Stječe se internacionalno radno iskustvo što ti može samo koristiti
4. Postoji sistem po kojem je svaki bitniji detalj tvog života organiziran, ne gubiš vrijeme na neke gluposti kao doma, a da ne govorimo o tome da tvoj put od kuće na posao traje 2-3 min.
5. To je iskustvo koje te dodatno očvrsne ako te ne ubije, nakon ovog ja se više ničeg ne bojim, mogao bih se sutra odseliti na drugi kraj svijeta bez da trepnem.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
1. Kroničan nedostatak slobodnog vremena.
2. Ono slobodnog vremena što imaš je jako teško konstruktivno iskoristiti s obzirom na to koliko je razlomljeno, većinom radiš trokratno, a nekoliko puta mi se čak dogodilo i četverokratno.
3. Privatnost je skoro pa nepostojeća, nemaš mira ni dok sjediš na zahodskoj školjci
4. Kroničan umor i neispavanost
5. Stresa ima na tone, nakon nekog vremena mi se počelo činiti da sam postao duševni bolesnik
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Ne postoji opći odgovor na to pitanje, to ovisi o osobi koja je zainteresirana jer nije to za svakog, o poziciji koju se prijavljuje, pa možda čak i kompaniji.
Ali jedno je sigurno, moraš imati čvrst karakter.
Onima koji nisu nikad radili neki malo konkretniji posao u životu bih savjetovao da se okane toga, neka prvo odrade sezonu negdje, pomnože to s 5, pa onda opet razmisle.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Prikupite što više informacija možete, bitno je biti dobro informiran i bar otprilike imati neku sliku o tome u što se upuštaš, a u današnje vrijeme informacije su lako dostupne onima koji znaju i žele potražiti. Kad sam išao na predavanje za onaj ceterifikat, svi osim nas nekoliko tamo su aplicirali za Carnival.
Većina tih ljudi nisu imali pojma o ničemu, čak nisu čuli ni za nikakvu drugu kompaniju osim Carnivala.
Nemojte biti takvi jer to ide na vašu štetu, a agencijama odgovara da budete neinformirana ovca jer ste tako laka žrtva.
- Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Ne uzimajte zdravo za gotovo ono što ljudi pričaju, jer svatko ima neku svoju verziju. Prikupljajte informacije, analizirajte ih i sami pokušajte izvući svoje vlastite zaključke.
