Korisničko ime: Marijana Kauka
Država: Hrvatska
Spol: Ž
Kompanija: Carnival Cruise Lines
Pozicija: Assistant Team Waitress
- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Prvi put od svog zaručnika. Prva reakcija je bila :- “Jesi ti lud. Kakva Amerika? Kakvi kruzeri.”
Zaručnik je čuo od svog prijatelja koji je radio na kruzerima. Naravno ovaj mu je ispričao bajke o životu na brodu i zaradi i još kad su te priče lažima podkrijepili iz Employment Power-a, niko ga nije više mogao razuvjeriti. Tek kad je došao na brod, e onda je slijedilo gorko otrežnjenje.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Aplicirala sam zato što mi je teško padala odvojenost od zaručnika. Kada ste zaljubljeni, mozak prestaje raditi i napravite stvari koje možda da više razmišljate o tome nikad ne biste napravili, jer uvijek bi ste našli dovoljno razloga zašto to ne napraviti.
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Prijavila sam se preko A priori, a zašto? Jednog dana moj zaručnik me je nazvao i pitao da li bi ja došla raditi na brod.
Bez i jedne sekunde razmišljanja rekla sam da da. E onda je on meni rekao da uzmem olovku i papir i da zapišem A priori, Suzi.
Rekao mi je da mi je to najbliža agencija i da broj imam na netu i da je nazovem. Kad smo završili s razgovorom, našla sam broj na netu, nazvala i rekla da želim ići na brod. Suzi mi je rekla što joj sve trebam poslati. U roku pola sata svi dokumenti su bili prikupljeni, skenirani i poslani.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavila sam se za Carnival zbog toga jer mi se zaručnik već nalazio tamo i za Assistant waitera jer išla sam na sigurno (htjela sam na brod pošto poto).
Prvo sam htjela za Youth Staff jer sam učitelj po zanimanju, ali intervju za Asst. Waitera je bio u 4. mjesecu, a za Youth Staff je trebao biti u 11.mjesecu.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Intervju je bio svega 5 minuta, pitao me je zašto sam aplicirala, još par pitanja o mom zaručniku i to bi bilo to.
Znala sam da sam prošla odmah jer sam vidjela broj bodova koji mi je dao.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Oko 8.000 kuna.
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Budući da sam imala informacije iz prve ruke o životu na brodu, znala sam što će mi trebati.
Najvažnije je bio ortopedski jastuk. Ponijela sam i fen iako sam na forumu čitala da ga ne smijemo imati. Dosta ljetne robe.
Ono što nisam ponijela je bila topla odjeća i to mi je bila velika greška. Naime dobila sam brod kojem je homeport bio New York i cijelo ljeto proveli smo u Kanadi.
Smrzla sam se.
Također ništa od lijekova nisam ponijela jer su svi govorili da ne smijemo nositi caffetin niti neke naše lijekove. To nije točno.
Kad dođete tamo uzmete svoje lijekove i odnesete ih u medical centar i lijepo prijavite i problem riješen.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Prvi put kad sam ušla u kabinu stajala sam jedno 15–20 minuta na mjestu i pitala sam sama sebe šta ja ovdje radim.
U tom trenutku došao je prijatelj od moje cimerice i tražio je nešto u kabini i što god me je pitao ja nisam mogla usta otvoriti.
Samo sam govorila mmmm………, da bi on nakon ne znam kojeg pitanja i mog odgovaranja s mmmmm zaključio i rekao mi da je moj engleski jako loš.
Prvih dana prava katastrofa. Čak su i suze pale. Došla sam baš kad smo očekivali USPH i radili smo 15,16 sati dnevno (6am-9am; 10.15 am- 2.30pm; 5.15pm-1.30am).
Od cipela su mi rane došle na nogama, a od bleacha rane na rukama. A cimerica Rumunjka svaki dan je imala sjelo do 4-5 sati ujutro.
Prva tri četiri dana spavala sam samo 3-4 sata dnevno. Da sam imala novaca za kartu vjerujem da bi se odmah vratila doma.
Nakon par dana otišla sam u MSA i tražila da me presele. Rekla sam im da pristajem i na kabinu i u “podrumu”, samo da mogu spavati.
Odmah sutra sam dobila novu kabinu, a sutradan i novu cimericu (super curu iz Hrvatske), kupila nove cipele i stvari su nekako postale lakše.
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Pa kad ulazite na gangwayu vam kažu WELCOME ON BOARD i to bi bilo uglavnom to.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Prvi tko nas je uputio u posao i upoznao s brodom je Assistant Maiter d Mario Gazan iz Zagreba. Čovjek je prva liga.
U svakom trenutku spreman pomoći, razumije kad imaš loš dan, ako te boli nešto, i za sve što nas muči.
Nije se povodio s parolom da svoje osobne probleme ostavimo u kabini i da cijelo vrijeme budemo nasmijani.
A način učenja je gledanje. Sve što rade drugi radiš i ti (npr. kad vidiš da chief waiter pere silver u sinku zašto i ti ne bi prao svoje butter disheve ili kad ih vidiš da jedu u pantryu pa zašto i ti ne bi). A sad da li je to dobro ili loše to je već drugo pitanje. Pogotovo je loše ako te ulovi Maiter d, a do tada samo daj. Pa čak ako i nisi bio takav brzo postaneš jer ti dosadi da ti radiš kad se drugi mamagajišu.
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Jako teško i nikad se nisam potpuno prilagodila. Ono željezo oko tebe. U više navrata kad bi izašla vani ne bi se htjela vratiti nazad na brod.
Jednom sam skoro i zakasnila na posao jer nisam htjela nazad.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Prva četiri mjeseca nisam baš bila zadovoljna. Nakon što sam promovirana i prešla na SPG. tj. kad se plaća povećala, onda je postalo malo lakše podnositi brodski život.
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Da, svakako postoji. Sve ovisi o vama i o tome koliko se trudite. Iako vam se ne čini, jako puno očiju vas prate i gledaju kako radite.
Većinom vas primjete kad nešto zabrljate ili kad radite u Rambo stylu, ali i ako ste dobar radnik znaju vas primjetiti.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Društveni život zna biti jako dosadan. Kad dođete sve vam je novo sve je zabavno, a nakon dva tri mjeseca kad iste ljude gledate 15 sati dnevno, onda uživate u svoja četiri zida. Jedine teme o kojima pričate je brod. Što je bilo na Lidu, što u dinning roomu, što u liniji. Nakon nakog vremena postane jako dosadno jer svaki dan je isti.
To najbolje primjetite kad se vrate oni koji su otišli na vacation. Pa sretneš osobu u hodniku i pitaš od kud ti, a on ti kaže pa prošlo je već dva mjeseca, a tebi se čini kao da je prije neki dan otišao kući.
- Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Na brodu je raznolika paleta ljudi. Imate najobičnijeg ljuskog šljama, do fenomenalnih ljudi koje će te pamtiti čitav život.
Niti jedna nacija se ne može generalizirati i reći svi ti su smeće, ili svi ti su divni, bajni krasni. Tamo svakog čovjeka treba gledati kao pojedinca.
Jedno je sigurno. Ako ste i prije imali toleranciju prema drugim rasama sad je totalno gubite.
- Kako biste opisali putnike?
Proždrljivo, proždrljivo i još malo proždrljivo. Jedna anegdota. Vraćamo se zaručnik i ja s plaže u Grand Turku i na gangwayu gost pita Security :- “Where can I get hot dog now “.
Druga anegdota. Na Lidu u centralnoj kuhinji zagorila neka hrana, sve puno dima i u Deliu se uključio alarm za požar. Odmah s bridga zovu. Crewmemberi jure u centar.
Ja radim na toj stanici pored Delia. Jel znate koliko me je gostiju pitalo što se dešava? Niti jedan jedini. Nitko nije podignuo pogled s hrane.
18. prosinca treba doći US coast guard na Glory. Tri dana prije imamo boat drill. Ja sam except. Za hranu je otvorena samo jedna linija na Lidu. I meni prilazi jedna žena i žali se zašto imamo drill, zašto to nismo imali dok su oni spavali, jer sad ona mora čekati u redu. Ja je gledam u nevjerici i šutim. I ona nastavlja dalje. Pita me kome se ona može žaliti. Ja joj kažem F&B-u. A ona me pita gdje je sad on. Ja joj se lijepo ispričam i kažem joj –“ I am so sorry, but I do not know where is his muster station.”
A onda kad se ovako nešto dogodi kao s Costa Concordiom, onda plaču. Kad je guest boat drill onda ne slušaju ništa. Sto puta im moraš reći da šute, da ne nose hranu i piće i da uopće odu na njihov muster station.
Jedan manji postotak gostiju je stvarno ok i drago ti je da si ih upoznao.
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Budući da brod ima stalno iste rute nemoguće je ne posjetiti ta mjesta. Ako nemate off ovaj tjedan u Cozumelu imati će te sljedeći ili onaj sljedeći.
Jedini problem je premalo vremena ili kako preživjeti dan ako cijeli off provedete vani. U preživljavanju kava, red bull i 5 hours energy postaju vam najbolji prijatelji.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Moja omiljena mjesta su Grand Turk i Isla Roatan iz sasvim praktičnog razloga. Plaža vam se nalazi ispred nosa.
Tako kad ste slobodni možete se okupati, izležavati na pjesku dok vas valovi masiraju i nazad na brodu ste za 10 minuta.
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Dobre strane su:
- Najvjerovatnije mjesta koja sam sada vidjela nikad u svom životu ne bi imala priliku vidjeti
- Upoznate samoga sebe i svoje mogućnosti
- Upoznate hrpu ljudi. Neke od njih zaboravite odmah, neke iako želite ne možete zaboravite, i upoznate one koje ćete pamtiti kroz čitav život
- Ako niste rasipni, i uz sve izdatke koje ste imali da dođete na brod, uspijete uštedjeti
- I saznate 1001 način na koji možete napraviti rižu
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
- Radite cijeli ugovor ( 8. mjeseci ili više ) bez ijednog slobodnog dana
- Svaki dan radite od 10 do 12 sati
- Ako vas nešto boli onda to doktor rješava s time što vam da pain killere, neku mast i pošalje vas nazad na posao
- Ne možete van broda kad vi hoćete i gdje hoćete, ograničeni ste prostorom ( iako u uniformi mogu ja svugdje, gledala sam i predstave i mogu i u disko kad pitam, mogu i u steakhouse na večeru, ali to jednostavno nije dovoljno )
- Imate milijun propisa kojih se morate pridržavati
- Ljudi koji su došli iz prašume vam određuju što ćete i kako ćete.
- nema životinja, kućnih ljubimaca
- Odvojenost od obitelji, prijatelja, muža, žene
- Kad dođete doma onda vas čekaju uplatnice s basnoslovnim iznosima koje trebate platiti
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Svakako bi preporučila posao na brodu jer država nam je u teškoj banani i bolji ikakav posao nego nikakav, svakako možeš uštedjeti i možeš vidjeti razna mjesta.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Imati status staff je daleko lakše nego imati status crew. Ako mislite biti samo jedan ugovor onda svakako birajte lakšu poziciju.
A ako imate u planu biti malo dulje onda birajte pozicije s brzim napredovanjima i rastom u plaći.
- Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Sve agencije vam pričaju bajke o radu na brodu, jer da odmah kažu kako je nitko ne bi otišao, pa onda ne bi mogli protupropisno ubirati provizije na nama.
Rad na brodu nije nimalo lagan.
Radite 8 mjeseci bez ijednog slobodnog dana. Svaki dan radite najmanje 10 sati ( i kad imate off jednom tjedno opet taj dan radite 9-10 sati ).
Agencije vam muljaju koliko zarađujete. Doma imam papire poslane iz Employment Power-a gdje piše da asst. waiter zarađuje 2000 dolara..
Agencije vam kažu kako ćete moći izići svugdje. Izići ćete onaj dan kad imate off i to je to.
Masovno svi su u šoku kad dođu prvi put i ne mogu vjerovati gdje su došli. Oni koji imaju za kartu sljedeći Miami ili New York idu doma.
Ljudi masovno daju otkaz. Za rad na brodu trebate biti i fizički i psihički jaki. Želja da date otkaz i da idete doma je sasvim normalna.
Ja još nisam srela na brodu osobu koja je rekla super mi je ovdje i želim ostati što dulje. Najvažnije je imati cilj jer jedino taj cilj će vam dati snage da izdržite.
E da..... I ako vam dođe da bacite nekoga preko broda vjerujete mi i to je sasvim normalno.
Možda u normalnim uvjetima to baš i nije normalno, ali tamo, tamo to je normalno.
