Author Topic: YoungOutlaW, Buffet Steward, Classic International Cruises  (Read 4159 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Korisničko ime: YoungOutlaW
Država: Bosnia and Herzegovina
Spol: Male
Kompanija: Classic International Cruises
Pozicija: Buffet Steward


  • Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Bilo je to jos u 2 razredu srednje skole kada sam se upoznao sa lokalnim momkom iz svoga grada koji je prvi otisao na brod.
Iako je ostao samo mjesec dana jer nije mogao da se nosi sa pritiskom, meni je bilo dovoljno da cujem i tih mjesec dana i da shvatim da je to to..

  • Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Prvenstveno novac. Poslije sam shvatio da nije samo novac u igri, u igri su i neke mnogo bitnije stvari.
Formulises se kao osoba, vidis sve i svasta da ti je dovoljno za cijeli zivot, bas me je to privuklo.
I jedna interesantna stvar, kada sam jos cuo prije 3 godine da je cijena piva oko 1$, tek tada sam poceo da ludim.

  • Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Sreca u nesreci da sam naletio na jednog i***ta kad moram da kazem i prevaranta iz Varazdina, iz agencije Mediator.
Cekao sam da odem preko njega 2 godine, da bi mi na kraju pukao film, i poslao sam direct mail kompaniji.
Dobio kartu i ugovor, naravno nisam dao ni centa. Dakle, otisao sam bez posrednika.

  • Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Moja zelja je bila na pocetku da radim u shopu, to mi je i dalje zelja, i siguran sam da cu u tome i da uspijem, ali kada sam vidio da je vec pomenuti “agent” iz Varazdina nesposoban, morao sam prihvatiti “daj sta das”, jer je zelja bila prevelika. Otisao sam kao Buffet Steward.

  • Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Poslao sam mail kompaniji, oni su mi nakon 2h odgovorili da sam dobio posao. Prosao sam bez intervjua.

  • Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Posao sam za ovu kompaniju morao da imam pomorsku knjizicu, morao sam da ulozim oko 1000€ na to i na ljekarski.
Ali ne kajem se, jer pomorska knjizica mi treba i sada za sledeci ugovor na sasvim drugoj kompaniji. Dakle trosak je bio oko 1000€..

  • Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Slusao sam savjete prijatelja koji su vec plovili i koji nisu imali nikoga da ih savjetuje.
Ponio sam samo mali kofer sa par sorceva i majica. Na kraju normalno da sam dosao sa 3 kofera punih novih stvari.

  • Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Sta da kazem. Moja sreca je bila da je brod bio jako jako malen, bilo se jako lako snaci, a i ljudi su bili i vise nego susretljivi.
Nesto sto mi je najvise na pocetku smetalo je bio taj miris umjetne hrane, to mi je bilo uzas, ali sve u svemu osjecao sam se odmah kao kod kuce.

  • Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Kao sto sam rekao, osjecao sam se kao kod kuce. Maitre’D me je npr. odmah cekao, odmah smo sjeli, objasnio kako, sta, gdje.
Takodjer, zaposlenici broda su bili jako srdacni, pocetak nije mogao da bude bolji.

  • Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Maitre’D, Head W, nasi ljudi, bilo je zaista lako.

  • Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
To je jedna od stvari koja me je pomalo sokirala. Kao sto sam imao priliku da citam ovdje, da cujem od prijatelja, da si u kabini sa jednim cimerom, da imas tv, da imas frizider i sve to, tako sam se i nadao. Medjutim, kada sam usao u sobu, jeste bila ogromna, ali to je soba sa 4 kreveta, bez Tv-a i frizidera, i to je bilo nesto sto mi je zasmetalo.
Sreca je da nisam upao sa indonezanima vec sam djelio sobu sa nasim covijekom i 2 rumuna. Covjek se na sve navikne pa tako i na kabine poput ove.

  • Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Sa obzirom na obim posla koji sam radio, i vise nego zadovoljan.

  • Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Svakako da postoji, tu nema sumnje. Evo ja sam zaista se uvjerio ako si sluga, i ako radis sve kako treba, ljudi to postuju, ljudi ce ti dati promociju.
Ne samo promociju, vec i na zahtjeve da se promjeni department dobijaju se pozitivni odgovori. Ali, moram da naglasim pricam za kompaniju Classic International Cruises.

  • Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Sta da kazem, brod je bio jako mali, sa 250 posade, bez bazena, sa jadnom teretanom, ali sve u svemu meni je bilo super.
Ja sam 6 mjeseci bio svaki dan pijan, pa nisam primjetio da ista nedostaje. Svako vece je jangijanje bilo u baru dakako.
Stvarno brod je nesto posebno, upoznas ljude iz cijeloga svijeta, to je nesto sto se ne moze kupiti.

  • Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Indonezani, filipinci, njih sam gledao kao robove, nista vise od roba i nisu, oni su samo sluge i dosli su da zarade za hljeb.
Imao sam priliku da budem na Baliju i da se svojim ocima uvjerim sta je tamo. Rumuni su me odusevili, jer sam ovde bio procitao da su oni gamad, ali mene su odusevili, i bas sam se druzio sa njima. Prema meni su bili jako fer i posteni. Sa druge strane tu su bili ukrajinci, za njih nemam nista drugo da kazem vec da su stoka, i da gledaju samo gdje ce da ti zabodu noz. Imao sam incident sa jednim, malo je falilo da letimo kuci, ali je Staff kap. odigrao bitnu ulogu da se to ne desi. Ali sta da radis sa stokom vec da bijes.

  • Kako biste opisali putnike?
Heh, sta reci, penzioneri, vjerujte mi da nisam vidio jednu jedinu curu da je dosla da krstari, ma cak ni zenu srednjih godina, ovde je bilo sve +65..
Imali smo 3 smrti na brodu, umirali ljudi od starosti. Ali bar nisu bili zahtijevni.

  • Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Ja sam imao toliko srece prvi put na brodu da sam mislio da sanjam.
Naravno, normalno je da se radi 12, 13 h na dan, ali ja sam radio 6.5h na dan, ali od toga 3.5h rada i 3h sjedenja.
Svaki dan sam imao slobodno u komadu 5.5h tako da sam bukvalno sve i jednu luku vidio a bilo ih je mnogo, jer sam prosao 40 zemalja, i preko 100 gradova.
Bili smo u sve i jednoj zemlji Evrope koja ima more, ali bukvalno.

  • Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?

Moram da priznam iako ni sam ne mogu da vjerujem, da me je St. Petersburg odusevio. Kakav grad, kakve cijene, kakve zene, raspametio sam se bio.
Tu je takodjer Rejkjavik, novi grad, fantazija, ali kao da multimilioneri tamo zive, jer zamislite samo da smo platili 3 tuborga 0.5l i Cola 0.5l  19 eura u marketu?!?
Na kraju svega, Tajland, raj za provod i blud, pakao za zivot i porodicu, sve potpisujem i za Bali, identicno.

  • Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Ukoliko imate hrabrosti, ukoliko ste mudri, ukoliko vam se probudi zelja za necim divljim, brod je za vas. Napravicete od sebe sasvim drugu osobu, promjenicete koncepciju zivota, pogleda na svijet, bar ja tako mislim, jer je brod na mene tako uticao. Tu je novac, tu su sva ta mjesta, zamisli, pijes koktel na tajlandu u 12 mjesecu, a sjetis se ove tuge i jada kod nas. Da li ti treba nesto vise od toga, sumnjam !? Brod je zakon.

  • Opišite loše strane posla na kruzerima.
Za mene nije bilo lose strane, ja nisam taj koji pati za kucom i za porodicom. Ali sta sam mogao da primjetim to je da za ljude koji imaju familiju brod i nije najbolji izbor, jer tesko je kad imas djete i dodje nova godina, Bozic, a oni su 15 000km daleko.. Mislim da je to losa strana za ljude koji imaju porodicu, ali za mlade i slobodne, brod je dom.

  • Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Svakako, bez sekunde razmisljanja, mislim da sam vec dosta toga rekao i opisao da bi svako normalan shvatio da je to to..
Ljudi moji, bjezite iz ove tuge, otvorite oci i zapitajte se gdje zivite a gdje mozete da budete, sta sada imate a sta mozete da imate.
Na brodu sam se prvi put osjecao da nisam dio ove propasti, kad udjes u soping centar, ne pitas i ne gledas cijenu, samo uzimas sto te je volja, ko to ne bi zelio ??

  • Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Spremite jezik, to je mislim najbitnije, jer ukoliko znas jezik ne moze te niko driblati, bar sam ja to tako dozivio.
Spremite se za šok kada odete odavde na drugu stranu svijeta, jer to ce vam znaciti da ste se probudili iz kome.

  • Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Svaki posao u inostranstvu moze se dobiti bez posrednika !!
Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Offline Seaman

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 1015
    • View Profile
Svaka cast na obimnom i veoma poucnom veteranskom upitniku! Sve pohvale  :uzdravlje:
When it comes to money, nobody can be trusted !

Offline YoungOutlaW

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 415
  • I am what I am..
    • View Profile
  • Company: MSC
Hvala Seaman  :uzdravlje:

Offline Plivac

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 117
    • View Profile
  • Country: Srbija
  • Company: Harding Retail
  • Recruitment Agency: RIV.d.o.o.
  • Job Title: Jeweler
   Vrlo lepo napisano. Svaka ti čast Young Outlaw. Srećno sa prijavom za shop.
Jer ''mečka'' je ''mečka'',i nije tu da bi bila vožena,već da bi komšije patilе.

Offline denis_cv

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 297
    • View Profile
  • Country: Serbia
  • Company: NCL
  • Recruitment Agency: N/A
  • Job Title: casino dealer
Super, citao sam tvoje postove i posle svog cekanja i nerviranja zasluzio si da ti bude dobro, samo cepaj...

Offline Tompalino28

  • Registered
  • *
  • Posts: 52
    • View Profile
Odličan post Outlaw.  =""
Pun "inside informacija" koje mi koji nikad nismo bili na brodu ne znamo  -()-
Hvala i sretno u dobivanju mjesta u shopu!  :-))))'

Offline GOAT

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 498
  • Anchors aweigh!!
    • View Profile
  • Company: Oceania/Regent
  • Recruitment Agency: n/a
  • Job Title: Destination Staff
svaka čast na tekstu i na pozitivnom stavu... baš čitam i u dosta dijelova sam pronašao sebe tj. vlastito razmišljanje... žalosno je koliko se mladih ljudi u našim zemljama grčevito drži svojih rodnih mjesta i obitelji, poznate okoline a sve to iz straha od promjene učmale svakodnevice na koju su navikli ni ne znajući što će ih snaći za koju godinu, a nažalost tada će za većinu biti prekasno...

evo čovjek je u 2 godine dogurao do photo managera, svaka čast...  :uzdravlje:

"It always seems impossible until it's done"