iskustvo jedne njemice (2004 godine) na poziciji cabin stewardess-e , rijecni brod
zelja mi je bila oduvjek raditi na nekom od cruise liner-a. kada sam napokon dobila sansu se zaposliti na jednom od rijecnih brodova nisam se dvoumila ni malo pa sam prihvatila priliku pomislivsi da mi je to odlicna prilika sakupiti iskustvo za kasnije zaposlenje na nekom od cruise liner-a.
sa ovim iskustvom vam zelim prenjeti moje dozivljaje kako je to raditi na jednom brodu.
alternativa cruise liner-a
ok.priznajem da se ranije sa prizmom podsmjeha govorkalo o radu na rijecnim brodovima kada bi se isti uporedjivali sa cruise liner-a. medjutim, u medjuvremenu se na tom polju mnogo nesto izmjenilo gdje je ponuda porasla a i destinacija je bilo sve i vise tako da covjek danas moze vidjeti cijelu evropu. najomiljenije rijeke su ipak rajna, dunav (ukljucujuci; rajna-maina-dunav, npr. amsterdam-budimpesta),rhone i seine, po i elba. licno sam plovila elbom i dunavom.
U zavisnosti od velicine rijecni brodovi mogu zaprimiti izmedju 40 i 180 putnika. sezona traje uglavnom od marta do novembr/decembar/januar. posada broda je u vecini slucajeva izmedju 18-35 godina starosti i dolaze i svih krajeva evrope.
the job
Zelim na svom primjeru prikazati - nalazila sam se na mjestu cabin stewardess-e (odjel; housekeeping) – kako mi je tekao jedan radni dan. posao je zaista tezak i u pravilu je svih 7 dana u sedmici radno i to do 70h /sedmica.
1.smjena
dorucak za goste je u 07.30h, pocetak mog radnog vremena bi tada bio 30 min ranije, dakle, u 07h. ako bi ponekad dorucak bio u 06h tada bi zapocinjala u 05.30h. u tom vremenu se morao ocistiti salon, sala kao I sve javne prostorije. poslije toga bi iskoristili trenutak da zdusimo u odredjenu prostoriju da ispusimo po cigaretu nakon koje bi zapocinjali sa ciscenjem kabina za goste. Svaki-a stjuardes – a bilo nas je cetvero – je morala ocistiti dnevno 14 putnickih kabina dok se ne bi putnici vratili sa izleta na rucak koji bi se u vecini slucajeva organizovao od 12-13 casova. dakle, dovoljno vremena da se uradi posao no zasto isto nismo stizali u vecini slucajeva to je vec druga prica. poslije obaveza sa kabinama imali bi smo slobodnog vremena do 15h gdje bi vec morali raditi na pripremi za “teatime” odnosno “kafa I kolac” gdje bi na kraju morali i posluziti goste u salonu istim. kasnije sam doznala da na drugim brodovima posluzivanje radi iskljucivo bar personal a nikako cabin stewardess-i. nakon posluzivanja kafom i kolacem oko 17-17.30h bi dobili kratku pauzicu koja bi trajala do vecere koja pocinje od 18 do 19 casova. od tada bi zapocinjao nas vecernji servis koji bi ukljucivao djeljenje po kabinama dnevne aktivnosti za naredni dan, kabine spremiti za pocinak gostiju, itd. napokon bi poslije vecere imali slobodno do naredne jutarnje smjene.
To je bila moja omiljena smjena i ne samo moja, naravno, zbog tog sto smo imali nekoliko trenutaka odmora izmedju ...medjutim, postojala je i druga smjena...
2.smjena
pocetak rada kao i sa 1.smjenom. razlika se sastojala u tome sto je jedna od cabin stewardess-a morala nakon ciscenja kabina biti u vrijeme rucka tacno u kuhinji na ispomoci oko pranja posudja. sasvim logicno da se jedna osoba za vrijeme rucka i vecere nije mogla sama izboriti sa tolikim posudjem prema tome je morao neko uskociti i to od nas ( pranje posudja, poliranje besteka, pospremanje posudja itd.)opet bi napomenula da na drugim (vecini) brodovima od starta postoje dvije osobe koje se brinu oko pranja posudja tako da na ispomoc ne treba housekeeping. ali, otom potom. svakako da se trebalo i za vrijeme vecere na ispomoc u praonicu – tako smo nazivali taj odjel – otici. tako da je zavrsetak smjene, u zavisnosti od trajanja vecere, bio izmedju 22 – 23 casova. Pauza bi se desila samo izmedju rucka i vecere. Ako bi se dorucak desio u 06h a na nesrecu nekog od nas da zapocne tu smjenu tada ...dobro vece (njemacka izreka...dan gute nacht.) tada bi slijedio 20-satni radni dan.
tu smjenu smo svi skupa mrzili ali se morala izvrsiti. dobro u svemu tome je pa sam, za sebe i moju najbolju radnu koleginicu, sa hotelskim managerom sklopila deal tako da smo nas dvoje pretezno odradjivale 1 smjenu. druge dvije radne koleginice – malo starije – mrzile su vrijeme „tea time“ tako da su i svojevoljnjo preuzimale 2.smjenu.
vjerovatno ce se neko upitati : zasto neko preuzima 20-satnu smjenu za tako malo novaca. Doista nam je bila mala plata. dobro, dobivali smo i baksis sa kojim bi izlazili na 1000,-eura neto. ali na osnovu koje cijene?
nakon tri mjeseca sam dala otkaz gdje sam morala slusati kako mi se govori da grijesim sa otkazom, da sam ovdje zaradjivala super novac u odnosu na radne obaveze i da mi je u glavi samo „party...party..“ medjutim, sada, poslije ovog iskustva mogu birati brod.
hvala za vase interesovanje
belisana
slobodan prevod sa:
http://www.ciao.de/Arbeiten_im_Ausland_Tipps_Tricks__Test_2762375---------------------------------------
Sta reci na osnovu ovog iznesenog. Mislim da se ne treba bojati rada (pogotovo mladji ljudi) a za podneblje balkana ovo je izvrsna, za ovu vrstu zaposlenja, plata.
