Napiši ti slobodno osvrt, dodatkni se čega se sjetiš, nemoj da ispitujemo jedan po jedan
Sve je počelo na nagovor prijatelja, u maju 2011. godine. Prije toga sam čuo naravno za ovakvu vrstu posla ali nisam nikoga poznavao ko to radi (dolazim iz malog mjesta u Bosni), tako da mi je izgledalo pomalo nedostižno. Mislio sam, da tu mogu da dobiju posao samo najbolji u svojoj struci. Pogrešno.
Dakle, polovinom maja prošle godine pošaljem mail sa svojim CVjem u zagrebački EP, kažem im da bih volio da radim na brodu, bla bla, i nakon par sati dobijem poziv od njihovog agenta iz Sarajeva koji mi kaže kako za dva dana imaju u Sarajevu svojevrsni 'predintervju' na kojem će nam pobliže objasniti o zanimanjima na brodu i uslovima rada. Zapravo je to neka vrsta radionice na kojoj vas pripreme da se na najbolji mogući način predstavite na intervjuu. Intervju je održan u Zagrebu desetak dana poslije ovih priprema. Bile su tu dvije regruterke iz SADa koje su provjeravale uglavnom personality svakoga od nas, a ne naročito naše f&b znanje, vjerovatno zato što sam aplicirao za najnižu poziciju, a takvi na NCLu počnu u buffetu za goste. Pitala me da li poznajem još neki jezik, na što sam ja odgovorio da znam španski i njemački, te počeo da pričam s njom na španskom. Mislim da mi je to mnogo pomoglo da dođem do posla. Poslije su me zvali iz Miamija da provjere nivo znanja mog njemačkog jezika. Očito da su im jezici mnogo bitni.
Nakon što su me obavijestili da sam primljen trebalo je proći još 3 mjeseca da bih se i ukrcao na brod. Oni su platili avionsku kartu do Venecije i osigurali prenoćište u hotelu dan prije ukrcaja. Na dan ukrcaja su nas pokupili ispred hotela i odvezli na brod. Tamo vas dočeka osoba (svaki department ima nekoga) i odvede vas do sobe za sastanke gdje predajete svoj employment letter i medical. Tu dobijete i upute kada i gdje moramo ići da preuzmemo crew ID, te neke još detalje o safety treninzima u prvih par dana. Poslije toga se ide po uniformu, i onda uveče na posao. Pošto sam ja došao s pozicijom restaurant steward, stavili su me u buffe gdje sam samo morao da kupim tanjire nakon što gosti jedu i iste odnesem do kuhinje, na tacni. Veoma jednostavno. Nakon dva mjeseca u buffeu poslali su me u main dining room. Tu mije početak bio problematičan jer uopće nisam znao kako dining room funkcionira, nisam znao gdje preuzeti hranu, niti poznavao meni, niti sam znao servis jer prije toga doma nisam nikada radio u restoranu. No nakon kruza ili dva, i tu se uvještite i onda ide sve poprilično glatko. U main dining roomu sam proveo tri mjeseca i onda su me prebacili u jedan od speciality restorana na brodu, kako ih ovdje zovu. To su oni gdje se plaća dodatni cover charge za večeru. Nedugo nakon toga, tačnije poslije 6 mjesecu provedenih na brodu dobio sam i promociju u assitant waiter tako da sam zarađivao nekih 400 dolara više nego kao restaurant steward. U speciality restoranu sam dočekao i kraj ugovora. Samo da napomenem da ima jedna kvaka što se tiče ovih promocija: ja sam dobio temporary na tri mjeseca tako da se vraćam na brod kao restaurant steward. No nadam se da će u drugom ugovoru biti permanent jer u kompaniju u naredne dvije godine dolaze dva nova broda tako da će im trebati radne snage.
Sve u svemu, što se tiče posla, ako ste i kući radili naporno, neće vam biti preteško. Ono što je meni stvaralo probleme na početku je taj homesick. Prvu sedmicu sam samo razmišljao o tome da dam otkaz i da idem kući. Mislio sam da to nije za mene, da se neću nikada prilagoditi jer osjećaj je bio kao da sam u zatvoru. Ali nakon par dana, probudim se i učini mi se kako i nije toliko loše. I dan po dan, 9 mjeseci gotovo. Sada 2 mjeseca off, i onda u septembru ponovo na isti brod.
Znam da sam mnogo toga propustio da kažem što vas zanima, pa slobodno pitajte.
Lp!
