Korisničko ime: Lopsis
Država: Bosna & Hercegovina
Spol: Frajer
Kompanija: Carnival
Pozicija: Floor Supervisor
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?Jednoga dana bezazleno surfajuci netom, naletim na clanak u Avazu o jednoj curi sto je otisla raditi na kruzer… Pa zavicem: “Mama, mama a sta je to Kruzer?”, kaze mama “sine ne budi dosadan i googlaj, vidis da gledam “Sulejmana”, a magicni google mi izbaci neku bezveze stranicu inozemstvo-posao… hajde reko da vidim koliko ovi para traze ako kliknem na njihov link… I surfaj surfaj nigdje niko ne trazi pare, vec et tamo neka skupina ljudi sa cijele bivse Yuge, nesebicno djeli svoja iskustva ko da je Tito jos uvijek ziv…. I tako, citam i citam interesantna iskustva googlajuci svaku drugu frazu da skontam sta to znaci… I zaista mi se svidja ono sto citam ali svaki put kad i pomislim da bi i ja mogao da se upustim neku takvu avanturu dobijem instant proljev uz nagli pad ocnog tlaka... Ali lijek od dehidracije i kronicnog glaukoma nalazim u zadnjem pitanju upravo ovog upitnika koji sad ispunjavam..... Niko, ama bas niko, cak ni sa najgorim iskustvima nije rekao da se pokajao sto je otisao, jer cak i u najgorem slucaju najmanje sto mozes da dobijes je fantasticno iskustvo i super pricu uz bosansku kahvu... I rekoh odluceno je.... Furaj mali, furaj sam sredinom....
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Kao sto rekoh u prethodnom pitanju – upravo ovaj forum i iskustva ljudi sa njega.
Za svega nekoliko mjeseci citanja spremili ste mene koji do malo prije nisam znao ama bas nista ni o kruzerima i o brodskom zivotu za jedno fantasticno iskustvo....
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?EP (employment power, ne Energo-Petrol, da ne bude zabune). A zasto... Zato sto Safe Cruse mi je ponudio Hotel ili galley steward, a Kouzon mi se nije javljao... pa reko Zdra'o drugari....
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Na prvi CV sto sam poslao, EP mi ponudi posao Fotografa, jer imam dugogodisnje iskustvo u AV bransi, al eto ni habera da mi daju o AV tech..
A ja, da ne hulim poziciju, reci cemo iz iskustava kolega sa ovog foruma zakljucim da i nije bas za mene ta pozicija... A sa druge strane iskustva sa foruma mi kazu da je FS solidna pozicija sa solidnim odnosom rada-slobodnog vremena- zarade
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?7 sati putovao, 2 sata trazio zgradu i doslovno stan u kojem je drzan interview, 3 sata cekao da dodjem na red... za 5 minuta „odradim“ interview, rukujem se i pravac kuci cekati LOE
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
CC 1500 € - sto ukljucuje put u Zagreb (EP HQ) , Sarajevo (ljekarski i viza) i Beograd (interview), EP-ovu „kartu“ od 800 € kao i kupovinu stvari koje sam nosio na brod
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?Procitao skoro cijeli forum, spakaovao potkosulje, gace, carape i dobru volju, koji dinar u dzep i gibaj....
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
S obzirom da sam prvo dosao na colledge, prve 3 sedmice su mi bile fantazija, bez odgovornosti uhodavas se u posao, mnogo slobodnog vremena, setkas i otkrivas brod, svaki put ides vani, ostajes do zadnje minute... ama ljepota.... Taman da se covjek malko adaptira i na posao i na zivot na brodu..
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?Colledge – Ooo da... svi susretljivi, srdacni... ama pravo po Service Values-ima... A kad sam dosao na svoj brod.... ma ni priblizno...
Zapravo pomagali su mi svi sem onih kojima je u opisu posla da me treniraju i uce o poslu...
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Colledge trenerica izvjesna Rhoda Garcia pokusala je da nas uci svim mogucim procedurama i pravilima, koji uglavnom nemaju mnogo dodirnih tacaka sa stvarnim poslom, al uputili su me u posao tek kolege FS i, vise jaran nego sef, moj II bar Sylvester, ljudina i pol sa jednog karipskog otoka...
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?Imao sam dobru predstavu gdje idem, tako da sam spremno se upustio u sve ovo i iskreno nisam se ni najmanje osjecao skuceno, iako iskreno priznajem da mi je na kraju pravo dosadilo gledati vazda jedno te ista lica svaki dan
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Ma uredu je... ima i bolje, al ima i gore... kao sto rekoh solidan omjer ulozenog-dobijenog.
Plata FS-a je cc 1298 $ nista vise nista manje... cak i na dry docku.
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?Naravno... al 98% uspjeha stoji u managmentu za koji radite... koliko brzo skontas na cemu insistiraju a sta se moze malo i fuseriti... i glavno kad da sutis.... sve ostalo su detalji...
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Super, fantasticno i fenomenalno...
Gdje drugo da upoznas ljude sa svih strana svijeta, razne kulture jezike,obicaje... a tek djevojke.. zbog njih se isplatilo ici tamam da nisam nigdje izasao i marke zaradio...
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.Indonezani – super raja.. slab engleski, teska komunikacija, al stvarno ljudi na koje se mozes osloniti da ce da urade ono sto im kazes.
Filipinci – eee to malo drugacije.. iako sam siguran da postoje izuzetci, svi sto sam ih ja upoznao su bili licemjeri sa skrivenim namjerama, koji su predobri na prici, al lijeni ko panj i prodali bi i tebe i zenu i djecu i sve zivo samo da sebe spase nevolje... ukoliko znas na sta su spremni, bez vecih problema moze se s njim raditi, samo uvijek treba biti na visokom oprezu
Tajlandjani – katastrofa engleski... al katastrofa! Znaci covjek 20 godina radi na brodu al ni
Champollion ne bi mogao skontati sta pricaju.. Iako ponekad sam znalo pomisliti da oni to rade namjerno da bi mogli da rade sta hoce... Ali nisu bas iskvareni, tvrdoglavi mozda al ne i iskvareni...
Indijci – ne prezu ni pred cim samo da dodju do svog cilja, ali su iskreni i otvoreno ti kazu: ne vjeruj nikome, pa ni meni, svi bi mi te prodali samo da nama bude lakse, tvrdoglavi i misle da u najpametija rasa na svijetu
Rumuni – najveci neradnici na svijetu cijelome. Sve i jedan vic isprican o crnogorcima trebao je da bude namijenjen rumunima, znaci mrsko im se na telefon javiti...
Od ostalih mogu reci da su Makedonci najprijatnije iznenadili. Nisam prije bas imao prilike da se susrecem i radim sa njima i pokazalo se da su ljudi bas legende, dosta slicnog mentaliteta kao Bosanci, uvijek za zezu i salu, kad ih trebas uvijek ce biti tu za sta god treba, i kad ih ne pitas pomazu... svaka cast Makedonijo!
- Kako biste opisali putnike?
Hehe... sarenilo zivo... najmanje amerikanaca... Zapadna obala je prepuna od broken english kineza i koreanaca do indijaca i svih ostalih mogucih rasa i boja i najvazije Armenaca!
Da nisam otisao tamo vjerovatno nikad i ne bi previse paznje njima obracao... strahota od ljudi... hajde sto se zale na sve zivo, brzo se to skonta da je radi para, al sto mogu unistiti kabinu... ee to treba znati, i poslje 3 kruza odnekud ispadne neko iznenađenje koje su vam ostavili. A Indijici, jao ma posebni do te mjere da mi se jedna familija iskrcala nakon 15 minuta provedenih u kabini jer jednostavno nisu mogli da podnesu koliko cijeli brod smrdi.... ne bi da vrijedjam ali.... ako gdje god odes smrdi i to samo dok si ti tamo... zapitaj se sta bi mogao biti uzrok... a za stewarde vec je bilo uobicajeno da kad vide indijce na manifestu odmah psihicki se pripreme da od para nema nista, jos ce i gratuities povuci
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?Ooo da.. Inspiration plovi 3 i 4 dana cruise sa samo 2 destinacije tako da itekako itekako upoznas „destinacije“.
Svake sedmice 2 puta Ensenada, jedan put Catalina. 3 pta mjesecno day off Ensenada, 1 Catalina... haman svaki kamen tamo znam...
Nikome, ama bas nikome ko zeli da posjeti neke destinacije ne bih pozelio da ide na ovako kratke cruise-ove
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Kao sto rekoh... al ako moram birati, onda definitivno Ensenda i to Long Ensenda (4 dnevni cruise, kad isplovljavamo u pola 10, pa se moze ostati do kasno vani)
Kad nemas puno izbora, pronadjes srecu u malim stvarima
Opišite dobre strane rada na kruzerima.Vidis, prodjes, iskusis.... upoznas ljude koje nikad ne bi imao sanse da upoznas.... Radis, a sve sto trosis, trosis zato sto hoces, a ne sto moras...
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
• Svaki dan ti je u minut isplaniran,
• Vjecno gledas u sat jer uvijek negdje moras ici,
• Neku pretjeranu privatnost zaboravi, jer gdje god okrenes ima nekog,
• Cak i najvecim boemima proradi zelja za domom.... kad tad...
• Kad dodjes kuci svi kontaju da si pun ko brod jer si radio u „Ameriki“ a ustvari neeeema niceg sve pojeo Amazon i Mexico
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?Oooo itekako... Posebno ako nemas porodice i djece... pa sta te koci?
Koliko tvojih prijatelja moze da kaze da je bio na Karibima il Bahamima, il jednostavno da je zivio na moru u jednom mixu rasa, kultura i obicaja, da je istu havu disao sa ljudima sa svih kontinenata. Iskustvo koje moze samo da obogati i nista vise.
Sa druge strane ako idete za parama – da, moze se zaraditi i ustediti onoliko koliko hocete.
Jedini izgovor da ne idete je u vasoj glavi.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Birajte pazljivo. Nisu sve pozicije iste i nije bitno samo da se ode na brod, pa cemo onda tamo da se snalazimo.
Niko vam ne moze preporuciti poziciju. Najbolje sta mozete da dobijete je opisana iskustva, pa na vama je da se nadjete u nekom od nijh, jer ono sto je nekom super, drugom je nepodnosljivo.
I bez obzira na sve, i koliko informacija pokupite, nista vas ne moze sasvim pripremiti na brodski zivot.
Toliko je sve individualno da ne znam odakle da pocnem, od vaseg mentaliteta do raje i managementa sa kojim ce te da radite.. Vjeruj u sebe, u 'se i u svoje kljuse!
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?Hvala! Hvala veteranima, Sefu i svima koji su na bilo koji nacin doprinjeli ovom forumu.
Bez da postavis i jedno pitanje mozes da naucis sve sto ti je potrebno da bi zapoceo ovu avanturu (ili karijeru).
Rijetko vidjena nesebicnost medju ljudima, koji bez ikakvog motiva pomazu jedni drugima iako se ne poznaju i vjerovatno i nece se ni upoznati.
