Evo, dragi moji, vrijeme je da se konačno i ja udostojim nešto napisati.
Odradio sam jedan ugovor za Carnival Cruise Lines u poziciji fotografa, pa da podijelim s vama svoje viđenje te pozicije s tom kompanijom.
Znači priča je krenula negdje oko 9 mjeseca 2011... izgubio sam poso (bio sam krkan u stolariji) jer sam tražio svoju plaću koja je naravno kasnila samo 15 dana.
Došo kući, sjeo za računalo, i sjetio se ovog foruma, pošto sam se već prije bio logirao ..
Našo sve informacije koje su mi bile potrebne, nazvao Employment Power u Zagreb, dobio Tomislava i odradio s njim informativni razgovor.
Pošto sam tehničar za računalstvo po zanimanju, on je predložio poziciju fotografa, mada sam ja htio raditi bilo što, waiter, ovo ono, nije mi bilo bitno sve dok mi se nudi šansa da se izvučem iz ove bolesne države. Employment nam je trebao srediti posao za Image, odradio sam dvodnevni tečaj fotografije, dobio lažni certifikat , i trebalo je ići na intervju.
Međutim, dok sam čekao na image intervju, Tomislav me kontaktirao, i rekao da Carnival Cruise Lines ima intervju u Veneciji prije tog Image intervjua.
Odmah sam prihvatio. Tomislav, još dvoje ljudi i ja, otišli smo u Veneciju, na Magic, i tamo smo se našli s velikom grupom iz Srbije koja je također išla na photo intervju.
Od 20 i kusur ljudi prošlo je nas desetak.
Samo da napomenem, nikad u životu se nisam bavio fotografijom, nisam ni znao upaliti DSLR, portfolio sam 70% uzeo od kolegice koja studira fotografiju, a ostatak su bile moje slike slike u tih par tjedana s nekim ultranekvalitetnim fotoaparatom .. . ALi ko ga ebe, ja idem, i idem!
Nakon što sam došo do Hectora koji me je trebao intervjuirat, i nakon prvih par minuta, sve je bilo jasno, ja sam odigro iskreno, reko sam da pojma nemam o fotgrafiji, ali da nema toga što nemogu naučit... Uz malo šale, situacija se opustila, i Hector mi je reko da nema problema, nema toga što se ne nauči na Carnivalom Photo Collegu. SREĆA, VESELJE, EUFORIJA! Dobio sam poso!
Riješio liječnički, vize i ostalu papirologiju, i 27.1 eto mene na avionu Zagreb - Zurich - Miami .
Noć u hotelu, gdje se sastajem s kolegom D.B (pa se odemo i zarakijamo
) i sutra ujutro na bjutiful Carnival Imagination .
Odma udarno, koledž na najžešće! Kao što rekoh, nisam pojma imo ni kako upalit fotoaparat a kamoli namjestit shutter, ISO ili blendu, ali trenerica Amanda (koja više nije trenerica, sad je to Julia Conrade) naučila me apsolutno svemu... Nakon dva tjedna, koledž gotov, svaki na svoj brod, ali su mene ostavili ko regularnog fotografa na Imaginationu, gdje sam onda i odradio cijeli ugovor.
E sad, poso: Čitao sam svašta na ovom forumu, i bajke i realnost i horore ... Ali formula je vrlo jednostavna: AKO HOĆEŠ RADIT, I TO TI JE BIO I RAZLOG DOLASKA, TO ONDA I RADI, I NIKAKVIH PROBLEMA BITI NEĆE. Imo sam "sreću" da sam bio na tri i četri dana kruzu - ljudi bez love, kruz praktički džabe, ološ nad ološima, ubitačan tempo za photo, jakooo jakoo malo slobodnog vremena, menadžer mi je bio Ian Paul Sulem Wong koji nas je rasturo, ali meni nije bilo loše. Nisam došo tamo da spavam preko dana, već da radim! Uostalom, uz poso mi je brže išlo i vrijeme.
Moram priznat da sam malo spavo pošto smo galeriju zatvarali redovito poslije ponoći, a recimo stavi te na seaday portret, pa onda poslije portreta galerija do pola 1, čak neki put i 1 sat ujutro, i onda sastančić pola sata, sat, i ujutro u 6:45 da si se nacrto u galeriji pošto je embarkation day. Što će reći da ti nakon tuširanja ostane 4 sata spavanja... ali opet, izduralo se to nekako, a i radili smo pare tim tempom, tako da se pregrize ...
Uglavnom, sve što hoću reći onima koji se spremaju na prvi ugovor za Carnival kao photo jest: idete radit, to i očekujte.
Nemojte stvarat u glavi bajke da idete na odmor, da ćete svaki port izać i guštat, a pare će se samo gomilat .. Photo biznis je fizički dosta lagan, ako izdvojimo meksičko sunce+gangway .. ali je psihički dosta zahtjevan - smaranje ljudi u dining roomu, puširanje da se slikaju, puširanje da kupuju okvire za slike i ostale gluposti... ali sve u svemu, bolje nego poso u stolariji na Balkanu.
Jednom kad se asimilirate, i kad uhvatite tempo, ide ko po loju... uđeš u rutinu, i ništa više ne izgleda tako teško.. znaš svoj poso, radiš ga što najbolje znaš. i nemaš problema!
Evo, ja se vraćam 30.11 sada, na Elation, ako ima tamo koga, nek se javi!
Svima želim puno sreće, i mirno more!
