Pozdrav svim forumašima i budućim kolegama! Iako nisam još isplovio, pa ne mogu prepričati dojmove vezane uz posao na kruzeru (no budem i to s vremenom, ne brinite), mislio sam dati svoj doprinos ovoj vrijednoj zajednici (svaka čast Šefu na izradi ove fontane informacija, kako mi novaci ne bi srljali k'o guske u maglu). Naime, iskoristio bih ovaj topic ne samo za predstavljanje, nego i za detaljan pregled što ćete sve proći ako se uskoro spremate odvažiti na ovo životno putovanje (do trenutka kada čekate ukrcaj). Znam da kada ste početnik i tek znate ponešto o poslu koji vas čeka, da vam je teško pročitati informacije na kapaljku. Ako ste pročitali približno sav sadržaj ovog foruma (za što će vam trebati možda i mjeseci), saznat ćete toliko korisnih stvari da ćete se osjećati kao da ste već prošli par ugovora (ali to naravno treba iskusiti i na vlastitoj koži). Stoga sam odlučio većinu toga sažeti u svoj "uvodni" forumski post. S obzirom da mi je uletilo nešto slobodnog vremena, pokušat ću vam svima dočarati korak po korak što ćete proživjeti od trenutka kada se javite agenciji po svom izboru, i nastojat ću biti što precizniji u opisima iako sve ovo sad pišem u retrospekciji od prije TOČNO tri mjeseca. Dakle, 6.11.2012. otišao sam u Opatiju s naumom da dobijem posao na brodu. No prije nego što zajedno posjetimo taj dan, potreban je kratak uvod u cijelu priču.
Bok svima, moje ime je Barnacle Bill (neka doza anonimnosti postoji, ali sam siguran da onoga koga zanima tko sam lako sazna moje pravo ime, i ovim putem bih zamolio da se suzdržavate od toga da me oslovljavate istim), imam 21 god. i prijavio sam se za rad na poziciji pomoćnog konobara (zvanično assistant waiter) u kompaniji Carnival Cruise Lines preko agencije A Priori iz Lovrana. Posao sam dobio i čekam ukrcaj 23.03. na MS Freedom koji pristaje u Port Evergladesu u Ft. Lauderdaleu na Floridi (nedaleko Miamija gdje ću letom doći dan prije). Ove informacije su vrlo podložne promjeni, jer je još prerano reći sa sigurnošću hoće li se točno ovako odigrati, no takve informacije sam dobio od agencije. U trenutku pisanja ovog posta još uvijek nisam dobio ugovor na ruke, nisam obavio liječnički pregled, ni tečaj za brevet (iliti D1), te nisam kupio aviokartu i isto tako nisam bio na razgovoru za vizu. To ću pokriti u ovom istom topicu kako se bude izdogađalo, tako da očekujte daljnje štivo kroz mjesece koji nam dolaze. Od nekih dodatnih informacija kako bi se što više mogli pronaći u mojim riječima, vrijedno je spomena da sam završio srednju školu i dvije godine fakulteta koji je sada na čekanju. Mislim da je to to i da sada možemo krenuti s mojim iskustvom do današnjeg dana.
Tražio sam nekakav posao koji će me ispuniti, motivirati, kako novčano tako i novim iskustvima. Prijatelj mi je ukazao na postojanje ove mogućnosti (do tad nisam ni razmišljao o radu na brodu), i naveo me na ovaj forum. Tu sam saznao za agenciju A Priori i odlučio se čim prije javiti istoj. Stupio sam u kontakt s gđicom. Suzanom, koja je vrlo pristupačna i draga osoba. Komunikacija je tekla toliko glatko da nikad nisam imao nikakvu sumnju u vjerodostojnost ove agencije. Sve što sam trebao znati, saznao sam iz mailova koje mi je slala tijekom nadolazećih mjeseci naše suradnje (i naravno, ovog foruma). Što sam kao netko tko prvi put radi ovakvo nešto morao znati (ovo je subjektivno, možda će vama nešto drugo biti važnije):
1. Nakon što se javite da želite poziciju pomoćnog konobara, prvo ćete saznati datum kada predstavnik (u ovom slučaju, Eric Chinoy, F&B Manager) uopće dolazi obaviti finalni intervju kod nas. Ja sam tako saznao da je sljedeća prilika postati assistant waiter 7.11.2012. u Matuljima (blizu Opatije).
2. Agencija će vas tražiti osnovne informacije o vama; poslat ćete kopiju osobne iskaznice/putovnice, životopis i potvrdu o nekažnjavanju. Ako ste stariji od 21 god. i mlađi od 30, ulazite u bubanj! Nakon te osnovne dokumentacije, zaprimit ćete mailove stvari koje trebate znati o radu na brodu. Čitajte ih! I više puta ako treba. Ako sam nešto shvatio kada sam došao u Matulje, to je da je isplativije biti informiran o praktički svemu, jer je dosta mojih kolega bilo pogubljeno kao da su se jučer prijavili i nisu stigli ništa saznati kako i što.
3. Dan prije finalnog intervjua idem na preliminarni koji je ništa negoli test znanja engleskog jezika. To je izgledalo ovako; stigao sam u Lovran, i pronašao mjesto sastanka (Lovranski Pub). Došao sam prvi dolje - znači apsolutno nikoga još nije bilo, te sam si taman stigao popiti kavu s ocem. Nekakva trema je nastupila, iako sam znao po što sam došao tamo i uvjeren sam bio kako ću proći bez problema (umišljenost, samodopadnost, kako god to želite nazvati; ja to zovem odlučnost). S vremenom se pub počeo puniti ljudima svakakvih profila, imam osjećaj da sam bio među najmlađima, ali nisu to sad neke razlike u godištu. Našao sam si ugodno društvance za popričat, popit koju pivu nakon što je preliminarni bio gotov. Ajoj da, trebao bih se vratit na taj preliminarni. Dakle, uz sebe sam morao ponijeti isprintani i popunjeni application form (detaljne informacije za prijavu za posao koji vam agencija šalje u attachmentu prije), isprintani životopis, potvrdu o nekažnjavanju i background check, kopiju osobne i putovnice, te job descriptions (isto ćete ih dobiti u attachmentu prije svega ovoga). Svi ti papiri po dva puta i na to se još dodaje rezultat tzv. Marlins testa (test iz engleskog za pomorce). Za test je poželjno da ponesete laptop, što sam ja i učinio (ali kao i sa ovim pretjeranim ranjenjem na preliminarni, dokazalo se kao pretjerana revnost s moje strane, s obzirom da će Suzana donijeti dovoljno laptopa za sve). Grupe se izmjenjuju, ja sam među prvima i pisao. Sam test će svatko doživjeti subjektivno, ali budući da je ovo moj post, moram naglasiti da je meni taj ispit bio smijurija. Ne znam točno što ste radili tamo ako niste mogli dobiti 70% koliko je potrebno za prolaz. Test je na razini osnovne škole, i više manje su ga svi riješili s više od 90% i to samo greške na konto nedovoljne koncentracije. Kada smo riješili test, jedna kolegica je sve rezultate skupila na USB i otišla u obližnju fotokopiraonicu isprintati nam svima po dva puta Marlins test. To priložite uz ovo sve što sam napomenuo gore i spremni ste za sljedeći dan kad je razgovor s predstavnikom. Rečeno nam je da dolazi u 8 ujutro i da budemo tamo prije sa svim dokumentima u formalnoj odjeći.
4. Dan finalnog intervjua. Da se odmah vratim na ovo s formalnom odjećom; bilo nas je svakakvih. Ja sam osobno ovo sve shvatio mrtvo ozbiljno, pa sam došao u tamnom odijelu, s kravatom, u cipelama, obrijan. Izgleda da to nije previše bitno, ljudi su bili u svemu od običnih polo majica i hlača, do casual košulja i dress hlača. Predstavnik je došao u 13h, pet sati kasnije od dogovorenog, no u ugodnom društvu je to sve brzo prošlo. Došao i je i na mene red da uđem. Dobijete naputak da se smiješite, ali ja nisam jedan od tih kojima je to nešto pretjerano prirodno, a htio sam biti prirodan kada pričam s čovjekom. Tako da i taj dio možete baciti u vodu, budite svoji. Pozdravili smo se, pitao me par općenitih pitanja o meni i na kraju rekao "Good luck!", te potpisao papir s job descriptionom. Sveukupno sam bio možda tri minute unutra i tada sam zvanično postao pomoćni konobar. Prema mome saznanju, svi smo taj dan prošli, osim par ljudi koji su imali preko trideset godina. Suzana mi je rekla da se čujemo kada mi je ugovor spreman. Bio sam slobodan otići kući.
Kao što ste mogli iščitati iz svega ovoga, ja imam krajnje pozitivan dojam o svemu, makar znam da nije svima tako. Ljudi će vam pričati još koješta, ali tu se više nema što reći. Možda ćete imati tremu na dan finalnog razgovora. Ja je nisam imao. Ušao sam u njegov ured s mišlju "posao je moj". Moje sumnje su se potvrdile. Neki od nas su bili malo više nabrijani pa su si drmnuli koju prije susreta s čovjekom, no i to je u redu, dok god ne bazdite na alkohol. Trudite se biti optimistični, ovo stvarno nije ništa teško. Čak i ako ste sramežljivi po prirodi, shvatit ćete da se nemate čega bojati u razgovoru s Ericom. Što se formalnosti tiče, to je više da skužite kako kompanija funkcionira. Kod njih je itekako važno da vodite higijenu, da ste konstantno ulickani, mirišljavi, obrijani i spremni za posao. Mi smo prva crta predstavljanja imidža kompanije, ne možete baš izgledati k'o zadnji klošar.
Nadalje, ja sam Suzani rekao da ću biti spreman oko 2. mj. za ukrcaj (ne ASAP) i u skladu s tim me i kontaktirala. Nakon omanje pauze, krajem prvog mjeseca sam zaprimio mail da su ugovori stigli. Kako sam već rekao, ja imam nešto više od mjesec dana do ukrcaja i u tom periodu moram obaviti gore navedene stvari. Sve ću napisati kako što budem obavljao, pa ako će vas zanimati, svratite nazad u ovaj topic (sigurno će biti još korisnih informacija, poput opisa pojedinih događaja i sveukupnog troška odlaska). Smatram da sam dosta laički sve napisao i da je sve sažeto na jednom mjestu kako bih vam bar malo olakšao. Vidim da je tu sad već brdo teksta (i moram počistit pepeljaru), ali ako ste imalo poput mene, upijat ćete riječ po riječ kao spužva. Odvojite si vremena i pročitajte, nećete požaliti, a možda ćete nešto vrijedno i saznati iz moje digresije
i slobodno pitajte ako želite još nešto znati, potrudit ću se dati vam odgovor čim prije!
[tl;dr] Barnacle Bill je spreman isploviti, a vi?Do čitanja!
