Author Topic: Sunce tudjeg neba (vol.2) - A kako je pocelo?  (Read 5867 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline indimenti

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 196
  • BEOGRAD
    • View Profile
  • Company: Edelweiss gastro Ltd
  • Recruitment Agency: Online
  • Job Title: Bar manager
Evo posto vidim da je pozitivno reagovanje,podelicu jos jedan tekst,pisan predivnog jesenjeg dana na Santoriniju, mesto kao stvoreno za inspiraciju.
Naravno sve je to brod omogucio.

Sunce tuđeg neba vol.2-kako je pocelo
 
A kako je pocelo?

Maj 2011. Made in Serbia,Beograd.
Otisao je. Posle godinu dana mucenja sa karcinomom i borbe,konacno vise nije mogao da pobedjuje. Nikad nismo bili preterano vezani,ali u dubini mene je to jako pogodilo i vratilo u stvaran svet,svet odraslih... Sagledao sam posle cele te guzve tih dana,kada sam konacno ostao sam-na cemu sam i gde. Sta radim i kuda idem.
Odgovorima nikako nisam bio zadovoljan.Na kraju sam i prelomio. Menjam sve,sve iz korena. Dosta je bilo vucaranja po terenima i spavanja po cumezima,bez terenske nadoknade i veoma cesto toplog obroka. Dosta je bilo sedenja pred kompjuterom dok mi guzica ne poplavi,sumorno plavih zidova sobe. Dosta je bilo razvlacenja po raznim stadionima i livadama srpskog kalca... Dosta je bilo i njenog kukanja i prigovarnja na neizvesnu buducnost. Sve se skupilo.
Resio sam da odem.
Ali ne da odem i pobegnem,vec da odem i vratim se bolji.
Za brod sam saznao jos pocetkom 2000ih. Par poznanika je bilo i njihovi utisci kao i iskustva su bili zanimljivi za mene. Oduvek sam bio avanturistickog duha,ali s'vremenom i to me je napustalo... Secajuci se njihovih prica,poceo sam da istrazujem.Naravno za pomoc sam se obratio starom drugu Guglu. Bio je od pomoci,te posle stranica i stranica i tona procesljanih foruma u roku od 3 dana bez sna,odlucujem da se prijavim. Pozicija-konobar u restoranu. Svaki iole iskusniji "moreplovac" rekao bi-najgora. Ja ne. Sve zavisi sta ti je cilj.
Iako iskustvo kao konobar tog kalibra koji se trazi na brodu nisam imao,cvrsto sam resio da je to pozicija koja meni odgovara i da cu proci tj dobiti posao. I zaista je bilo tako.
Na intervjuu sa prevejanim zabarom sam shvatio da se upornost,volja i ambicija itekako isplate. A kasnije na brodu i da se cene. Sto se nikako ne moze reci za drzavu u kojoj zivimo. Iako je i njemu i meni bilo jasno da ja nemam pojma sta znaci biti konobar u elitnom restoranu i da preporuke mojih predjasnih poslodavaca koje ima na stolu ispred sebe su istinite koliko i vesti sa Njuz.neta,dobio sam cvrst stisak ruke sa zeljom za uspeh i dobrom karijerom na brodu. Kasnije mi je predstavnik nase agencije rekao da je zabar izjavio kako sam veoma dobro odglumio konobara da bi me radije stavio na poziciju glumca,ali nesam skolovao...
Dok u isto vreme vristim u sebi od srece takodje i vristim od straha. To je to. Dobio sam posao,ali sta me ceka zaista i sta ce me cekati kad se vratim? Nisam znao.
Usledili su dani cekanja na poziv za odlazak. Cekao sam.I cekao. Cekao... Oteglo se sve to na dugih osam meseci,ali na kraju je vredelo.
Usledio je poziv-danas za prekosutra. Nisam se dvoumio,prihvatio sam odmah. Ionako sam bio spreman vec mesecima. Brzinsko pakovanje,brzinsko organizovan ispracaj,brzinsko pravljenje planova po povratku... tih par dana sam shvatio da ce sve sto od tad radim biti-brzinsko.
Dobio sam brod na koji idem,njegovu rutu krstarenja,plan leta i ime hotela u kom cu prenociti pre ukrcaja. Prva pomisao je bila-mora li bas taj avion? Pa nije Venecija preko sveta.
 Evo mogu ja i busom,vozom,ma biciklom cu da krenem i stizem na vreme ako treba.Ali iz agencije su bili neumoljivi. Ili avion ili ostajes kuci. Sta cu,odlucio sam se da savladam strah.
Dolazak na aerodrom je bio-na brzinu naravno. Sve u trku,par stvari zavrsavam u gradu pre odlaska a onda jurnjava autoputem. Bojao sam se da ne zakasnim na cekiranje.
U narednih par meseci,taj strah od kasnjenja ce zameniti cak i preteci po znacaju strah od letenja...
Nakon pozdravljanja,polubaca,suza i lepih zelja-konacno sam prosao pasosku kontrolu. Tada sam znao da mnogo stvari ostavljam iza sebe u svom zivotu.Jeza me je prosla po citavom telu.
Ni danas ne mogu da razumem da li je bila ona pozitivna ili negativna. Osim stvari ostala je i poneka osoba. I to ona kojoj sam se najmanje nadao,ali to je cena slave,zar ne?
Zanimljivo je kako se bitnih dana u zivotu secas veoma dobro i precizno,u najsitinije detalje. Ja bih ceo ovaj blog mogao da posvetim samo tom danu koliko su slike zive u glavi.
Avion. Evo jos nisam ni stigao na brod,a preda mnom se otvorio novi svet. Strah od letenja je bila najobicnija izmisljotina,laz koju sam sam sebi utuvio u glavu.
Tako da sam po dolasku na Marco Polo aerodrom pozeleo da odem na salter i ljubazno zamolim osoblje da mi dozvole da se provozam jos jedan djir,makar na po' sata.
Nisam imao previse vremena da se divim samom sebi i oslobodjenu straha,vec sam morao da pohitam napolje.
Na izlaznim vratima medjunarodnih dolazaka cekao me je onizi,celavi ali elegantni zabar sa tablom na kojoj je pisalo velikim slovima Princess Cruise,a ispod moje ime i prezime.
Lokalni agent kompanije i transporter novih zaposlenika. Za trenutak sam pomislio da se covek bas prima na Statamov film.
Jos vise me je uverilo to sto je vozio isti BMW kao i poznati lik iz istoimenog filma. Samo sto on nije prevozio gudru,roblje i krimose,vec ljude koji traze promene.
Prevozio je novi pocetak.

Offline Mina Harker

  • Registered
  • *
  • Posts: 88
    • View Profile
Re: Sunce tu?eg neba (vol.2) - A kako je po?elo?
« Reply #1 on: 17/February/2013 »
 :clapping: :clapping: :clapping:

Offline Adri

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 218
    • View Profile
  • Country: Croatia
  • Company: Crystal Ocean and River Cruises/currently The World
  • Recruitment Agency: Uspinjaca
  • Job Title: Executive Housekeeper
Re: Sunce tu?eg neba (vol.2) - A kako je po?elo?
« Reply #2 on: 17/February/2013 »
'Poziv danas za preksutra.'  :D

Odlično pisanje, baš, baš mi se sviđa.
If you want something - go and get it.

Offline D10S

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 97
    • View Profile
Re: Sunce tu?eg neba (vol.2) - A kako je po?elo?
« Reply #3 on: 17/February/2013 »
samo nastaviii dalje :D

zanimljivo je  :clapping:
Better to fight for something than live for nothing.

Offline milicar

  • Registered
  • *
  • Posts: 160
    • View Profile
Re: Sunce tu?eg neba (vol.2) - A kako je po?elo?
« Reply #4 on: 17/February/2013 »
Nastavi...:)  pisi covece  :) ajde cekamo...  :)

Offline Kuguar

  • Registered
  • *
  • Posts: 111
    • View Profile
Re: Sunce tu?eg neba (vol.2) - A kako je po?elo?
« Reply #5 on: 18/February/2013 »
Svaka čast! Čekamo nastavak!

Offline direktor

  • Registered
  • *
  • Posts: 201
    • View Profile
Re: Sunce tu?eg neba (vol.2) - A kako je po?elo?
« Reply #6 on: 18/February/2013 »


Odličan tekst, odličan način pisanja.. prvi pasus kao iz romana..
Samo nastavi!

 :clapping:   :uzdravlje:

Gnothi Seauton

Offline stefaN93

  • Registered
  • *
  • Posts: 33
  • Ahoy,Ship Ahead
    • View Profile
Re: Sunce tu?eg neba (vol.2) - A kako je po?elo?
« Reply #7 on: 08/October/2013 »
U dahu sam procito :D
Al' sve se nekako predevera
kad imas viziju, imas san
gutu para, koka povazdan
da budes Halid 'mjesto Halida