Mozda je pitanje nespretno sastavljeno, ali kratak odgovor, po mom misljenju, bi idealno bio da se ponasas prema svima kako zelis da se prema tebi ponasaju.
Ali, zivot nije idealan. Velika vecina ljudi ima predrasude prema drugim kulturama.
Stigla sam na prvi ugovor kao najmladji clan crewa bez predrasuda, naivno vjerujuci da ako budem takva, ako postujem ljude oko sebe, da cu biti postivana zauzvrat, neovisno o naciji, rasi, spolu ili ranku.
Uglavnom je zapravo i bilo tako. Sprijateljila sam se s djevojkama i momcima iz Srbije,BiH, Ukrajine, Rumunjske, Mauricijusa, Indije, Indonezije, Rusije itd. Stvarno ima pozitivnih i zanimljivih ljudi koje, da nisam na brod otisla, vjerojatno nikad ne bih upoznala. Nema nista bolje kad zavrsis smjenu i onda se nadjete u crew baru ili open decku i pricate o svom zivotu van broda, planovima za buducnost ( ukratko o bilo cemu osim zalopojkama i baladama s posla).
Nazalost, bilo je nekih specijalaca koji su bili fini u pocetku, kulturno pozdravljali i pomagali mi. Bili su u mom departmentu, kolege i manageri, uglavnom iz Indije, Jamajke i Filipina. Mozda su oni smatrali da su heroji, jer su pomogli na par minuta meni koja sam prvi put na brodu, pa su si dali za pravo da me zovu na dejt, da idemo na vecere, da gledamo filmove. U mojem slucaju, kako god da sam ih odbila, pristojno ili ostro, imalo je isti rezultat. Odjednom su se povampirili, cinili su sve da mi ucine posao i zivot generalno tezim. Prijaljivali me maitre'd-ima za sve sto sam krivo ucinila, ako mi je nesto palo na pod, ili ako sam otisla na wc bez dozvole. Izmisljali su neke price i sirili ih okolo, drame kako sam zapravo ja njih spopadala i naskakivala, ali su oni mucenici mene odbili, ili da su spavali sa mnom, pa su me onda odbili.
Otvoreno kazem, da mi nije na pamet padalo s ikim u ikakve odnose ulaziti, a pogotovo ne s ljudima s kojima sam radila u istom departmentu.
Imala sam Indijku managerku zadnjih mjesec dana ugovora koja me je otvoreno mrzila. Kad bi me god vidjela, odmjerila bi me od glave do pete, komentirala bi kako mi je kosa preduga, da je stegnem, da popravim pletenicu, kopcu za kosu, nista joj nije valjalo. Bila sam jedina kojoj je to govorila. Dala mi je 2 warninga u zadnjih 5 dana na brodu prije iskrcaja, za drugi warning nisam ni bila obavijestena dok nisam dosla na drugi ugovor gdje mi je to receno. Razlozi warninga su bili totalno nebitni i nisu utjecali ni na servis ni kolege ni nista, nego su bili izmisljeni razlozi. Blebnula mi je jednom u nasem prvom razgovoru, dan danas se sjecam : ''why are you doing this job, you are white,you could be with an officer and have a good life'' . Tko je tu bio rasist?
Danas kad to pricam prijateljima ili kolegama zvuci smijesno, ali tada mi to nimalo nije bilo tako. Zatvarala sam se u kabinu, nigdje nisam isla, cak ni u crew mess, povracala sam prije posla od stresa.
To je ukratko moje iskustvo s njima. Nisam bas elokventna.
Nisam imala predrasude tada. Imam li danas predrasude prema tim nacijama? Drzim svoje misljenje za sebe. Kada upoznam nekog novog iz tih zemalja, ponekada se sjetim njihovih paesanosa, pa me muka uhvati.
E sad, bila bih danas licemjer kad bih si dala za pravo osuditi nekog koga poznajem 5 minuta. Trudim se dati svakom postovanje kakvo zelim zauzvrat. Vecina ce pokazati pravo lice. Pratim oci, je li osmijeh iskren ili lazan, pogled,govor tijela, glumaca uvijek ima na brodu, a i van broda. Svatko zasluzuje priliku, sto bih savjetovala vama koji cete ubrzo prvi put na brod ili razmisljate o tome.
Dajte im priliku , nikad ne znate, mozda steknete dobrog prijatelja ili kolegu, mozda vam bas taj Filipinac ili Indonezanin pomogne u karijeri na brodu vise nego neki Hrvat ili Srbin ( primjer samo)
