Nakon prvog ugovora od 6 mjeseci se bas i ne smatram "veteranom",ali sam svakako osjetio "ship life".
Radi se puno-puno(posao od 10-12 sati dnevno ne ukljucuje dodatne mitinge,treninge i drill-ove),ali u potpunosti ovisi od osobe koliko ce brzo naci svoje mjesto u hijerarhiji,koliko ce se brzo uklopiti i stvoriti sebi neku vrstu "zivota" na brodu.
S prvog broda se bas i ne donesu nekakvi novci doma-barem ja nisam (treba platiti matrikulu,lijecnicke,avionske karte,vize,uniforme,kupovati kojekakve sitnice koje ti olaksaju brodski zivot...brodski internet ubija astronomskom cijenom),ali vec sa slijedeceg ugovora mozes donijeti kuci pristojnu svoticu.
Da ne govorim o mjestima koje u "kopnenom" zivotu bas i ne bih imao priliku posjetiti.
Sto se mene tice-s prvim ugovorom sam bio vise nego zadovoljan.
Najprije su me setuckali od bara do bara (ponekad bih radio i na 5 razlicitih barova u istom danu)-novi i bez brodskog iskustva,radio sam barem dva sata dnevo duze od ostalih u bar dept.
Nakon pola ugovora to se napokon primjetilo,promoviran sam u Senior bartendera i zivot je postao puno jednostavniji.
Imam "svoj"-centralni bar u brodu...ne mijenjam nikoga i nitko me ne dira...uz to kontroliram jos tri druga bara,drzim traininge i prezentacije.Naravno i placa je narasla i dosla na neku pristojnu razinu-cemu u prilog ide i brzinski rast dolara u zadnja dva mjeseca.
Doduse tome se unaprijed radujem tek za slijedeci ugovor za koji sam vec platio kartu (20.12-Singapoore).
Otici na brod-nakon prvog(najcesce barem prilagodbeno-najtezeg) ugovora svakako ti ostaje iskustvo,a takodjer ti se otvaraju i druge mogucnosti...druge kompanije,bolje mjesto itd,ali o tom po tom...da "ne trcim pred rudo"
Sto se mene tice-doma sam tek dvadesetak dana i da mi nije dijeteta-sutra bih se spakirao i natrak...ovako cu cekati kraj godisnjeg odmora.
Ja bih u svakom slucaju toplo preporucio svima da odu...izgubiti ne mozes nista osim 6 mjeseci zivota...a ako u tih 6 mjeseci jos vidis Rusiju,estoniju,svedsku,dansku,finsku,poljsku,nizozemsku,njemacku,belgiju,
grcku,italiju,francusku,spanjolsku,portugal,englesku,baleare,tunis itd...to se nikako ne moze nazvati izgubljenim vremenom.
Osim toga,nitko ti nigdje nece reci-dodji sinko...evo ti 5000 dolara,sjedni i uzivaj...ni na brodu,ni u americi,niti igdje u svijetu...to ce doci nakon nekoliko ugovora ili godina,ako bude srece.
A tko nema vremena cekati...bolje mu biti doma i raditi za 700-800 dolara...mozda za godinu-dvije dogura i do tisucu...a tko ce znati.
Ja svakako idem dalje...uostalom izazov je...ajmo viditi koliko daleko se moze dogurati...ostajuci na istoj ili mijenjajuci kompanije...ali to je vec drugi par rukava...svakako se i dalje vidim na brodovima.
Skraceno-moja preporuka je SVAKAKO OTICI.
