Na primer, nije služio vojni rok. Jeste kod nas ukinuta obaveza, ali on je trebao po pravilu, da bude među zadnjim ili predzadnjim.
Kada su u periodu srednje škole, mladići imali pregled, upis u evidenciju, ne sećam se baš tačno kako je sve bilo, lomio je ključnu kost, imao zauške... Bez ikakvog čuda božjeg, njegov otac i ja smo bili saglasni (inače ni u čemu), da on neće da služi vojsku, ni pod razno. Deca i ja smo već neko vreme imali prijavu stana na drugoj adresi. Tako da su pozivi (ne puno, i nisu ga baš nešto zvali) su tamo išli (dojavila nam rođaka). Onda smo se deca i ja preselili na tu (sadašnju) adresu, a rođaka je dala adresu od njegovog oca (gde smo prethodno živeli). Izbegao tako lako.
Edit
U početku, nije ni znao da izbegava pregled, upis u evidenciju, regrutaciju. Čudio se kako ga ne zovu. Hteo da bude padobranac
kao tata (kad već nije kao deda pilot). Lude godine.
Kasnije, hormoni se smirili, uključio mozak. Kaže, padobranstvo može i bez vojske.