Prvi dan obuke:U Beograd sam krenuo u 6:30 ujutru, s obzirom da zivim u malom mjestu u Bosni i Hercegovini na granici sa Srbijom, pa trebalo mi je nekih sat i po do Beograda.
U Beograd sam stigao oko 8:30 i vec odmah je krenula frka-trka oko pronalaska podobnog prevoza do Hotela N gdje nam se odrzavala obuka, a ja budala nikada nista ne organizujem unaprijed nego se drzim parole snadji se. I nakon pola sata lutanja i ponude taksista da me odvezu do hotela za 1000 dinara (na sta bih pristao samo da sam jeo bunike), uz pomoc malog broja prijatnih ljudi na koje sam naisao u Beogradu informisan sam da mi je najbolje da sjednem u tramvaj br. 9 kod autobuske stanice, sto sam i uradio. Rekli su mi da izadjem kod velikog Super Vera i da skrenem u prvu ulicicu desno, pa opet na prvom skretanju lijevo, i eto mene do Hotela N u jednom komadu ali smrdljiv i prljav nakon guranja sa ljudima u tramvaju (osjecao sam se kao sardina u konzervi).
Kada sam usao u hotel, vidio sam razne tipove ljudi, vecini se na celu mogao procitati strah i neodlucnost, a ja kao svaka budala sam dosao tu sa mislju da nemam sta da izgubim (osim mozda novca koji sam prakticno bacio u Beogradu, sto cu tek kasnije skontati nakon visecasovne potrage za hostelom, opet parola snadji se).
U hotelu nam se predstavio gospodin Zoran, vlasnik Kouzona, rekao nam je da cemo u ova tri dana morati da polozimo sledece: psiho test, intervju sa psihologom, marlins test, Princess test (koji samo budala bez imalo logike ne bi polozio) i test o sigurnosti na brodu (koji je takodje sadrzao informacije o kompaniji, duzini ugovora i sl.), ali o svemu ovome cu u nastavku.
Nakon sto nam je objasnio sta cemo morati da polozimo, rekao je psihologu da izadje iz prostorije.
Nakon sto je psiholog napustila prostoriju, mrzovoljno i namcorasto, jer joj se sigurno vise nije pila ''kafa'' u hotelu, ako se ono uopste moze nazvati kafom, pogodniji opis bi bio voda sa tozom. Tu nam je rekao da kada budemo razgovarali sa psihologom ni slucajno ne govorimo da nemamo iskustva na tom i tom poslu, vec da pricamo o ''iskustvu'' iz CV-a, jer se desavalo da ljudi otvore dusu pred psihologom pa da u CV-u pise jedno a u ''dijagnozi'' psihologa sasvim nesto drugo, ali sta ces ima nas svakakvih.
Cak nam je rekao da je psiholog nekim ljudima nakon psiho testa preporucio da se pod obavezno jave psihijatru, sto i razumijem ipak mi zivimo na Balkanu, sta bi tek bilo Norvezaninu da ga bace 10 dana na Balkan (sa nasom platom), poslali bi ga pravac u Laze Lazarevica.
Zatim je krenula standardna prica o duzini ugovora, radnim satima, kada je osnovana Princess kompanija i sl., nisam mogao vise da slusam stvari koje sam slusao vec 100 puta pa sam ustao i zamolio gospodina Atanasa da radim Marlins i Princess test. Prvo sam radio Princess test, tu zele da provjere koliko ste vi usluzna osoba, osoba koja izlazi u susret gostima i slicno, davali su po nekoliko ponudjenih odgovora i stvarno samo pavijan ne bi odgovorio ili osoba koja ne zna da prica engleski makar kao indijanac.
Nakon toga sam radio Marlins test, ukupno ima 50 pitanja, koji je takodje za debile, i sastoji se od dijela gdje vi slusate neku situaciju preko slusalica pa birate tacan odgovor, zatim sastavljate recenicu od razbacanih rijeci, stavljate rijeci na slike, zatim dopunjujete prazna polja sa rijecima i to je otprilike to, ja sam ga polozio sa 92%.
Vjerujte mi jako je lagan test, jer ga je polozila djevojka pored mene, meni se cini sa 80 %, a pitala me je kako se pise ''you''.
Nakon ta dva testa krenuo nam je psiho test, hvala Bogu pa sam preskocio onaj dio o informacijama koje sam cuo po 100 puta.
Psiholog nam je dala papir sa 201 brojem, a pored svakog broja je stajalo veliko T i N (tj. tacno i netacno, ako moram da prevodim), ona je postavljala pitanja a mi smo zaokruzivali da li je to tacno ili netacno, zena je bila jako neprijatna i pricala je jako lose srpski jezik, a uz to je bila veoma tiha, i naravno nije htjela da ponavlja pitanja nego je bilo ako si cuo cuo si, sto ide uz onu njenu crtu neprijatnosti.
Pitanja su bila pa recimo jako glupava i na vecinu sam se sa grohotom smijao, evo vam primjer nekih pitanja: Cesto imam osjecaj da me proganjaju duhovi, Ja cesto mislim da moj zivot nije moj, Volim da mucim zivotinje, Veoma cesto imam proliv, Veoma cesto imam tvrdu stolicu, Kada hodam ulicom pazim da ne nagazim na pukotine na ulici i sl.
. Nakon tog testa u prostoriju se vratio gospodin Zoran i pricao nam je o U.S.P.H., three buckets system, code of conduct, termination of contract i to je bilo to, a u medjuvremenu dok je on to pricao izlazili smo jedan po jedan da obavimo intervju sa psihologom, a ostali kandidati su radili Marlins test i Princess test.
Zena je naravno i dalje bila neprijatna, i sve vrijeme je pusila cigaru dok je postavljala pitanja i kucala poruke na telefonu, naravno i nas je zeljela time da isprovocira, pa je bilo pavijana koji su pucali i ulazili u raspravu sa njom. Postavljala je klasicna pitanja gdje zivis, gdje radis, sa kime zivis, imas li djevojku, reci mi nesto o sebi, i to je bilo to, sve je bilo na srpskom jeziku, bar sa moje strane.
Nakon toga se zavrsio prvi dan obuke, vratio sam se sa tramvajem br. 9 do stanice i tu je krenuo opet cirkus, lutao sam ulicama i obisao ni sam ne znam vise koliko hostela i nijedan nije bio jeftiniji od 10 eura, tako da sam odsjeo u Central station hostelu, i nije bio los hostel, imao je cak i kompjuter sa internetom u svakoj sobi, a bio je odmah kod autobuske stanice. E sada ne bih vam pricao sta sam sve radio do sledeceg dana obuke, jer me stvarno mrzi, a i ima tu stvari koje se ne bi trebale izgovoriti ili napisati.
Drugi dan obuke:Opet sam krenuo sa tramvajem br. 9 do Hotela, i naravno opet sam se oznojio kao krme.
Taj dan nam je gospodin Zoran govorio o Service credo, Quality service, Handling complaints, Safety on board (sto ukljucuje Emergency card, Assessment party, Crew Alert, General emergency situation, Boat muster station, Abandon ship, Watertight doors, Fireproof doors, Fire fxtinguisher, Fire situation, Man overboard, Lifeboats) ovo tebate da naucite jer ce vas sigurno nesto od ovoga pitati na intervjuu. Zatim smo ucili sta znaci C.R.U.I.S.E. (Courtesy, Respect, Unfailing, In, Service, Excellence), ovo je Princess-ov moto i jako je vazno da ga znate, ja sam ga sanjao svaku noc do glavnog intervjua, koliko sam mogao uopste spavati jer sam bio napet a i soba pored mene su se dvoje Poljaka seksali cijeli dan i noc.
Nakon ovoga gospodin Zoran je rekao da ostanemo mi koji smo konkurisali za restoran, a ostali da idu kuci.
Tu nam je rekao koja pitanja ce biti sutra na testu za Restoran i sta treba da naucimo za glavni intervju.
Zatim nam je pokazao kako se drzi tray, tj. pokazao je onima koji ga nikada nisu drzali, a nazalost to su sve bile djevojke koje izgleda nikada nisu kuci drzale ni tacnu za kafu, ne vredjam nikoga, ali je bilo tako bez lazi i prevare. Zatim nam je pokazao postavku stola i jedan po jedan smo postavljali sto.
Tu je tek bio cirkus. Trebali smo da stavimo posudje na tray i da odemo do drugog stola i da postavimo posudje na sto, nagledao sam se svega od lupanja casa na tacni, do toga da djevojka stavlja noz sa lijeve strane, mislim to je osnova osnove i to bi trebao svako da zna bez obzira da li je radio u restoranu.
Jos je ona gledala dok gospodin Zoran postavlja sto i sve to crtala ali nije skontala da njegovo desno nije i njeno desno.
Nakon toga smo bili slobodni.
Treci dan obuke:Treci dan su nam pustali neke snimke koji se ticu bezbjednosti na brodu, service credo i sl., koga zanima moze to naci i na internetu.
Zatim smo krenuli sa potpisivanjem nekih dokumenata i nakon toga radili smo Princess test i dodatni test za Restoran i bar. Princess test je sadrzao sva pitanja koja smo obradjivali prethodnih dana, sto sam vec naveo, da ne ponavljam i moglo se i veoma lako prepisivati, ja nisam prepisivao ali sam pomagao drugim ljudima, ako se to moze nazvati pomaganje, prije je medvedja usluga, jer ljudi iz kompanije imaju vas test ispred sebe i postavljaju vam pitanja iz njega, tako da vam je moj savjet da ucite sto vise tokom ta tri dana obuke. Zatim smo radili dodatni test za bar i restoran (zavisi od pozicije za koju apliciras), i pitanja su bila sledeca:
Koji sos ide uz svinjetinu; koji sos ide uz jagnjetinu; koji sos ide uz curetinu; ako za stolom sjedi oficir, stariji gospodin i dama koga cemo prvo posluziti; sa koje strane se sluze pica i hrana; nabrojte tri vrste bijelog grozdja i tri vrste crvenog grozdja; nabrojte tri crna i tri bijela vina sa Princesovog menija; Nabrojte nekoliko peciva sa Princes menija; nabrojte nekoliko glavnih jela sa Princesovog menija; koraci u degustiranju vina; opisite jedno vino sa Princesovog menija; nekoliko aperitiva sa princesovog menija; nekoliko pica prije jela sa Princesovog menija i to je bilo to. Ovo je bio test za restoran, za bar sadrzi podjele pica, da nabrojis 20ak koktela, nekoliko vina, ne znam sada detaljno.
Glavni intervju: Glavni intervju se odrzavao u Holiday Inn-u od 9 casova. Ustao sam u 6:30 i iz hostela sam izasao u 7, sa koferom i obucen u odijelo, jer sam znao da cu opet lutati dok ne nadjem autobus 67. Najbolji prevoz vam je autobus 67 koji krece sa Zelenog Venca i staje tacno na osmoj stanici preko puta hotela.
U hotel sam stigao u 8:30, i naravno Italijani su kasnili i intervju je tek poceo u 9:30. Pitali su ko zeli prvi, jedini sam podigao ruku i bio sam taj koji je probio led.
Malo sam imao treme sve dok nisam usao u prostoriju gdje se odrzava intervju.
Ispitivala me je Italijanka, bas je prijatna i opustena zena, a uz to je i mladja pa sam se osjecao bas opustenije.
A pitala me je bas dosta ali nije uopste komplikovana. Pitanja su mi bila sledeca: da se predstavim, da opisem restoran, koliko stolova ima u restoranu, koliko konobara radi sa mnom, koju hranu sluzimo, da joj kazem nekoliko bijelih i crnih vina sa Princesovog menija, kako bi nekome prodao vino, zatim me je zamolila da postavim sto, nakon toga me je pitala da joj nabrojim neka internacionalna jela, od 1-10 kakav sam konobar, zasto zelim da radim za ovu kompaniju i gdje vidim sebe za 5 godina.
Nakon toga mi se zahvalila i pozeljela mi srecu na brodu i brz ukrcaj. I to je moj proces dobijanja posla.
Ako neko ima neka pitanja neka mi se obrati, rado cu mu pomoci. Sve pohvale za forum i dalje cu biti aktivan clan i nastojati da pomognem ostalima i nakon sto steknem iskustvo na brodu.
Ekipa iz Kouzona je ekstra, zahvalio bih se gospodjici Valentini, gospodinu Zoranu i gospodinu Atanasu jer su se stvarno trudili da konji poput mene upiju sto vise informacija, i odmah su mi bez lazi i prevare rekli da je tezak posao i da ne idem tamo na godisnji odmor, tako je bar bilo u mom slucaju.
