Dobar dan dame I gospodo
Iskrene isprike zbog mjeseci nejavljanja, nije se imalo vremena, radilo se na karijeri, odakle da pocnem ?
Ajmee ne znam ni sama, od pocetka, dakle ja i NCL Star- 31.03.2013.
Dolazak, crew memberi, gosti, ukrcaj New Orleans, izgubljena prvih 15 dana, ni put do kabine nisam znala, portovi Cozumel, Costa Maya (dva koja su mi se stvarno svidjela) odusevljena sam, sve sto vam treba je rucnik,japanke i 2 sata slobodnog vremena, i na plazi ste,,okruzeni nekim tropskim pticama, kokosovim orasima, pijete neki koktel i uzivate u suncu i plazi (dok ne bude vrijeme da se vratite u stvarnost okruzenu hladnim sivim metalom)
Brod, i posao hmm sta reci, pa najgore je u restoranu-main dining room, nije sto je tesko, nego sto dugo vremenski traje i jednostavno nema se vremena ni za sto drugo.
Evo pocet cu od pocetka, moj dolazak u crew i staff mess, bilo mi je dobro, supervisor je bio iz Indije, da sam ga birala ne bi ga takvog mogla naci.
Radi se nekih 10 sati u prosjeku, od rasporeda zavisi gdje ces raditi u crew ili staff mesu, dan si tamo-dan ovamo, mada to nema nikakve veze jer svi jedu svugdje, pa dodje na potpuno isto.
Po nekim pravilima treba da se provede 3 mjeseca u mesu pa se ide u Market/Garden café, buffet ali za goste, meni je to strasno, i odbojno, to mi je nagore psihicki mjesto za raditi, 101 supervizor ti je za vratom i 1001 gost boze, iznerviram se cim se sjetim, nakon 3 mjeseca u Market cafeu ide se u main dining room (zavsi od evaluation-a) i to su u biti zadnja 3 mjeseca tvog devetomjesecnog ugovora…
Moj slucaj je bio ovakav, radila sam nekih 20 dana u crew i staff mesu, onda su me stavili u officers mess, isuse boze, kad se sjetim mog prvog ulaska u main galley da pokupim narudzbu, nit znam sta su narucili, nit znam kako da izgovorim, nit znam koga da pitam a i da znam nemam koga, jer je 30 ljudi na liniji i svi se deru u isto vrijeme a jedva 10 kuhara da ima.
Dok se sva ta guzva razisla, napokon sam uspjela procitati sve one papire sa nazivom jela i sa slikom i nekako da se sporazumim sa kuharom sta hocu.
Prvih 7 dana je bilo ka-ta-stro-fa, sreca moja pa mi oficiri nisu zamjeriji, jer su znali da sam tek dosla na brod, a da ne spominjem da smo tad radili cross atlantik 6 sea days, i valovi po 4 metra, a main galley je na decku 6 a officer mess je decku 5, i ja koristim stepenice, sa 7 main courseva, prvi put u zivotu nosim 7 tanjira, mislim stvarno ??
Po dolasku u Europu, pocelo je biti ok i u officer messu, svaki port day sam imala lunch off, jer je restoran zatvoren, ako je sea day imala sam rescue, jer je bilo nemoguce za rucak posluziti sve njih u roku od sat i 30 minuta.
Nakon mozda 20 dana u Europi moj supervisor mi je saopstio da idem u main dinig room, kao assistant waiter, dobila sam privremenu promociju, vecu platu do kraja mog ugovora.
Znala sam vec tad da nece biti lako kao do tad. Za konobara sam dobila jednu filipinku, koja je super, super super, jedna od rijetkih, vjerujem, svasta smo izvodile zajedno, znale smo se posvadjati do neba i nazad, i na kraju ona mi donese tortu, citavu cokoladnu tortu koju obozavam ili ja njoj ukradem kutiju caja od mandarine koji ona obozava i opet smo ok.. da se vratim na ozbiljne teme, dakle sistem je ovakav ,postoji nesto sto se zove zone leader, jer onaj Market café sa pocetka price ima 5 zona, svaka zona ima po 2 zone leadera, sto je waiter i njegov assistant, sad koga dobijes za waitera ako je on ZL automatski si i ti i slijedis njegov raspored, koji je jedan od boljih, ustvari najbolji kojeg mozes imati u restoranu, dakle citav jedan kruz si breakfast off, a sljedeci si lunch off.
Kad si breakfast off pocinjes u 11:30-17:00, i onda od 18:00-23 (zavisi sve kad se zavrsi,30 minuta gore/dole) a kad ste lunch off pocinjes u 06:30-11:30 i onda od 18:00-23 (i ovo opet zavisi 30 minuta na 23h dodati ili oduzeti) i to je u biti to, svaki dan tokom kruza sljedis taj raspored.
Svi ostali koji nisu ZL imaju po 3 ili 4 dana u toku kruza od 9 dana breakfast ili lunch off, kad se sve sabere i oduzme svi imamo isti broj sati, samo su drugacije rasporedjeni.
U restoranu je tesko, nije uvijek, ali je tesko, materijala nije da nema, ima ali ovi lopovi napune svoju stanicu za 3 stanice i onda automatski da fali nekom drugom, ja nisam imala tih problema, ako ne mogu dobiti nesto na lijepe oci, onda znaju da ce biti big drama ako mi daju to sto mi treba, jer cu se posvadjati sa njima ako ja ne uspijem dobiti, doci ce moja konobarica i eto problema.
Supervizori u restoranu su filipinci i indijci, uvezani izmadju sebe, mafija, nisam to osjetila na svojoj kozi ali znam da drugi jesu i znam o cemu pricam.
Jednoga dana, sasvim slucajno, dok sam bila rescue u staff mesu, bila sam nesto dawn, depresivna, ko zna zbog cega, i neko me pozdravio ja sam jedva odgovorila (a inace sam uvijek happy, ljudi su navikli na mene takvu), i taj neko je pitao sta nije ok, ja sam rekla da zelim ici kuci, nisam to mislila naravno ne bi nikad otisla kuci, ali uvijek to kazem kad sam apset i taj neko je rakao a ne, nemoj ici kuci dodji k nama, mi trebamo ljudi u finansijama, nasmijala sam se i rekla ma da,da, al on je fakat mislio ozbiljno.
I onda ja uzmem zbrojim sebi 2 i 2, i shvatim da zelim ostati na brodu i vratiti se na nekoliko ugovora ali da u restoranu to nije zivot, pitam tog nekog, koji je sada trenutno moj supervisor, sta mi treba da predjem u drugi department, morate imati neku osnovu za rad u tom departmentu skolu ili radno iskustvo, i potpis mog menadzera da odobrava cross training, potpis menadzera iz departmenta u koji zelim da predjem i potpis HR, i naravno da su mi rekli da nije moguce jer je to meni prvi ugovor.
Da ne zaboravim, moj restoran menadzer je najgora osoba koju sam u zivotu upoznala, mislim cak koja hoda ovom planetom, nisam u zivotu vidjela tako ogavno bice kao sto je on, iz Malezije je, i niko ga ne voli jer je dno dna od covjeka, i znala sam da on nece stvati svoj potpis na moj zahtjev za trening, prije toga sam imala 3 svadje sa njim, gdje stvarno ja nisam bila nista uradila, ali covjek me jednostavno nije podnosio, nikog od nas, bas nikog.
U vrijeme kad sam imala zadnju svadju sa njim, da je HR bila na brodu isla bi direkto njoj i zalila se, ona tad nije bila tu… Odem ja lijepo u office od HR, i pitam jel moguce ili nije, kaze ona meni da po pravilima nije moguce, ali da mogu traziti odobrenje iz Miamija, ako oni odobre nema nikakvih problema.
Slozim se ja, posalje ona mail, ispricam joj cijelu historiju sa restoran menadzerom, i kazem da znam da on nece stavit svoj potpis tu, ona dusa, kaze trazit cu onda potpis od F&B direktora, potpisao je i onda … cekam 9 dana na odgovor kao 99999 dana, i ona me zove da dodjem u office.
Kaze ima jednu dobru i manje dobru vijest, i koju zelim prvu, ja vec u glavi kontam, nema nista od mog treninga, i kazem onu manje dobru, kaze ona pa ta manje dobra je to sto si sad tu, ja zbunjena, ma pola je i ne slusam vise, jer mislim da nisu odobrili, i sad kontam kad i pocne prosipat pricu da pokusam iduci ugovor, pitam je a koja je dobra, kaze ona “they aproved” isuse boze, taj osjecaj je neopisiv, pocela sam da placem da skacem, da je grlim, da vristim, ludnica, nisam znala ni u kojem pravcu mi je kabina
I onda sam pocela trening, znaci odobreno mi je po 2 sata, 3 dana u sedmici, sto nije dovoljno, jednostavno sto naucis zaboravis, a iduci put kad dodjes ucis nesto novo, a pored toga moras biti fokusiran na restoran, jer ne smijes dobiti zalbu ili neka frka da bude, onda sam ja isla svaki dan po 3,4 sata, a u time sheet stavljala onako kako mi je odobreno, nakon 27 dana, zove me HR mrtva ozbiljna, sa vecere me izvukla iz restorana, automatski znam da je nesto ozbiljno (zaboravila sam da spomenem koliko je ljudi islo da se zali sto ja radim cross trening, od filipinaca, indijaca, nasih ljudi, govorili su sve i svasta, ne mogu da vjerujem da mogu biti toliko negativni) i ona zatvori vrata i kaze moram ti reci nesto ozbiljno, meni se noge odsjekle, sad mislim svo ovo vrijeme po 15 sati svaki dan, sunca vidjela nisam, skoro mjesec dana i sad ce mi reci da zbog njihovih zalbi ja ne mogu preci, i kaze ona veceras je tvoja zadnja noc u restoranu, vjestica jedna, mogla sam je udaviti i na nebo digunti u isto vrijeme.
Pozicija koju sam dobila je AFA, assistant financial accountant, ugovor 6 mjeseci, prosjek dnevno 8 sati, u tri smjene se radi, rotacija nakon jednog kruza.
Jutarnja smjena je npr od 8-12 onda od 16-20, popodnevna smjena je od 12-16, i od 20-24, nocna je od 24-08
Ovo je opet sat gore, sat dole. Posao je psihicki tezak, i ne smijes sebi dozvoliti da jedan, jedini broj pogrijesis, jer se radi o kreditnim karticama, stranim valutama i 100 nekih djavola.
Da je lak zivot u odnosu na restoran, jest, ja to mogu reci jer sam radila 3 mjeseca u restoranu pa mogu da poredim, znaci ovdje od 9 dana kruza 6 ne radis nista, bas nista, moras samo da sjedis i da budes uz telefon ako slucajno neko od gostiju dodje da uplati neki novac ili da vidi racun, a to se rijetko desava jer su svi vani u portu.
Ali zato zadnji dan kruza, se radi 13 sati, gotovo pa bez pauze, ludnica je, svi tad dolaze, na sve se zale, nista nece da plate, imas red od 50 ljudi i svi samo dolaze dolaze i dolaze.
Ako im je kreditna kartica odbijena, od strane banke, krive tebe, ako im je nesto pogresno naplaceno od strane bilo kog bara, restorana-krive tebe, govore ti da si nesposoban i da tvoj sistem nema pojma sta radi, sta reci sto ljudi sto cudi, treba samo biti psihicki jak i smiren i kad zavrsis tu smjenu, posao ostaviti na desku.
Ured dijelimo sa front deskom, back office, a kada smo na credit desku, onda smo ustvari na recepciji.
Isprva sam htjela trening za GSA, ali sad vidim da je ipak ova pozicija puno bolja. Jedina prednost GSA je njihov ugovor na 4 mjeseca i to je sve, plata im je manja, stres veci, i stalno moraju biti u konatktu sa gostima. Ne vjerujem da ljudi mogu biti toliko, da ne kazem glupi, nego bezvoljni, toliko bezvoljni da ce nazvati na recepciju da im se kaze od kojeg broja pocinju programi na engleskom jeziku, a od kojeg su na spanskom, pa zar je toliko problem ici jedan po jedan, i samo slusati kad pocne spanski jezik, jer su poredani npr prvih 15 na engleskom pa na spanskom, znaci nije neki mix 2 na eng pa 3 na spanskom pa sve tako, ovo je jedan banalan primjer kakvi svi ljudi dolaze da provedu svoj odmor na kruzeru.
Samo jos da dodam, ponesite sebi lijekove za glavobolju, i antibiotike za upalu grla posebno. Po dolasku na brod ja sam stalno bila bolesna, bila sam 48 sati izolovana, na infuzijama.
Nije toliko strasno od 48 sati, mislim da sam spavala 40 haha. Uglavnom sta god da vas boli glava, zub, noga, grlo dat ce vam vitamin C, neke tablete da vam grlo utrne dok je ta tableta tu, znaci 5 minuta, poslije opet isto, i sirup i to je sve. Ako imate srece pa je neki dobar doktor, dobit cete 12 ili 24 sata off, ali to vam pomogne samo da se naspavate, a bol je opet tu. Hmm da, carape, crne u neogranicenim kolicinama vam trebaju, i ponesite sebi cipele, ovdje cete dobiti od kompanije, prve koje dobijete su neudobne i imat cete zuljeva koliko ima rize u crew mesu, mozete otici u medical i na osnovu papira koji vam oni daju dobiti nove udobnije cipele.
To opet nije rjesenje, jer nista nije toliko udobno da nakon 12 sati na nogama vi ne osjecate bol, ali je ipak nesto. Ako doneste svoje cipele, morate imati dokaz da su slipper resist, zbog sopstvene sigurnosti vam govorim, jer je stvarno klizavo u galley, ja kada sam hodala u svojoj obuci po galley je isto kao da hodate po ledu ali doslovno, ove od kompanije su ok.
Jedan savjet ljudi moji, nije vam brod za svakog, vidjam nase ljude koji mislim da su zdrav razum izgubili, toliko su negativni i depresivni, da to sire svuda oko sebe.
Dobro razmislite sta ostavljate, i sta mozete da dobijete na brodu, prije nego odlucite da se upustite u sve ovo. Ako se vec nadjete na brodu, prema svima se ponasajte onako kako biste zeljeli da se oni ponasaju prema vama, jer nikad ne znas ko ti moze pomoci i kad ces trebati pomoc od nekog, naravno nemojte dozvoliti da neko sa vama brise pod, samo zato sto je visa pozicija od vas, sa takvim stvorite distancu i budite samo zdravo za zdravo, nemojte neki nas balkanski inat tjerati, jer ti koji su na visim pozicijama (a da nisu nasi ljudi, mislim na filipince i indijce) su vjerovatno godinama i godinama na brodu i imaju veze u svakom mogucem departmentu, pa vam mogu zivot uciniti jako teskim, pocevsi od obicnog laundrija pa do servisa u restoranu. Eto toliko od mene za ova prva 4 mjeseca, sorry na poduzem tekstu,ali ja kad sam odlazila na NCL niko nista nije znao o toj kompaniji, i sistemu rada, mislim da mozete nekako sliku stvoriti sta i kako se radi, ako imate pitanja please do not hesitate to contact me
Adriii :* Charlie see you on Spirit, Sefe zivio !
