Prolog: Iz ciste dosade pred ukrcaj na moj drugi ugovor, kao i iz zelje da u detalje opisem buducim kolegama dolazak do broda, ali i zivot na brodu sam se odlucio napisati ovu "knjigu".
Mnogo me je potakla knjiga UGOVOR koja je nesto najbolje sto sam procitao dok sam jos cekao svoj prvi ugovor i odlazak na brod.Poglavlje I: Interview 101Kao i mnogi drugi forumasi, o poslu na brodu sam znao dugo vremena prije nego sam se odlucio aplicirati. Imam prijatelja koji vec 8 godina radi na Carnivalu,
i uvijek kad dodje bilo mi je drago vidjeti ga i slusati razne mornarske price
gledati slike mjesta koja je posjetio i uzivati u prici o lovi koju je zaradio.
Nakon sto se klub koji sam vodio zatvorio, par mjeseci sam bio u nekoj dubioznoj stagnaciji, zbog besposlenosti sam zamjenio dan za noc, i tako u toku jedne od tih noci u kojima bih surfao netom, gledao filmove i razmisljao sta cu od svog zivota, naletim na FB-u na sliku gore navedenog druga - svjeze sa Bahama! Da napomenem da je bio decembar i da je u Sarajevu palo nekih solidnih 70cm snijega.
I onda mi se pojavi ona Eureka sijalica i skontam: Evo sta cu, idem na brod!
Tako sam jedne srijede u 04:00h ujutro poceo da opterecujem Google svojim pretragama, i naletim na stranicu Employment Powera.
Na stranici procitam detalje, vidim da se uklapam u ono sto oni traze, i na podstranici na kojoj mozete aplicirati za sve moguce pozicije od Bar Boy-a do Bar Manager-a apliciram za Bartendera.
Nisam nista pretjerano ocekivao, nego sam lagano (sad vec oko 06:00h ujutro) otisao da spavam.
Vec nakon par sati spavanja u 10:00h ujutro me budi telefon sa pozivnim iz Zagreba, i onako prijatan glas mog imenjaka mi govori kako zove iz navedene agencije, kako su primili moju prijavu i kako bi volio da mi provjeri engleski jezik. Onako u cudjenju zapalim cigaru i nastavim pricati s njim na engleskom nekih 10tak minuta.
Nakon toga mi on kaze kako vec sutra - u petak ima seminar u Zagrebu, te kako bih morao doci na dvodnevnu obuku, preliminarni intervju i test engleskog jezika.
Ja onako jos napola u snu kazem ok, potrudit cu se da dodjem i spustim slusalicu.
Osjecao sam se jako uzbudjeno i nisam vjerovao da sve ide tako brzo, jer na kraju krajeva nisam dobro ni razmislio o tome svemu, samo sam popunio aplikaciju, a sad vec moram sutra u Zagreb?!
Nekako sam se organizovao, i buduci da mi auto nije bilo u najboljem stanju sjeo na voz, pokupio nesto malo parica za koje sam se u datom momentu mogao snaci i otisao u Zagreb.
Tamo je bilo nekih 30tak ljudi razlicitih kalibara, iz razlicitih djelova Balkana, neki sa pricom o zavrsenom ugovoru, o zelji da mjenjaju kompaniju, neki kao i ja nemaju konkretnog pojma ni o cemu se tacno tu radi. Smjestili smo se u kongresnu salu hotela I, i upoznali sa doticnom gospodom iz agencije.
Nagrdili su nas sto nismo u odijelima jer kako kazu da je ovo glavni intervju, nikome od nas ne bi dozvolili ni da prisustvuje.
Nakon razgovora u dvije grupe pitali su nas za koje pozicije zelimo da apliciramo, i popunili aplikaciju za razlicite kompanije koje su oni po nekim svojim mjerilima odredili pojedincima.
U hodniku sam cuo par razgovora izmedju njih tipa:
"Ovaj moze proci na Royal, popuni mu aplikaciju" ili
"Nije, nije on bas za Royala, njega na Carnival salji" Nakon popunjene aplikacije, po kojoj sam ja bio materijal za Carnivala, ispod standarda Royala, je pocela takozvana obuka.
Lik koji je vodio - Ivica je bio legenda, i jedina pozitivna licnost koju sam upoznao u Zagrebu. Celavi, malo krupniji lik koji ima 20tak godina iskustva na brodovima, na raznim pozicijama, sa pravim brodskim engleskim jezikom i nevjerovatnim smislom za humor se potrudio da nam na najbolji moguci nacin docara sta nas ceka vec na intervju-u, pa dalje na brodu, i hvala mu na tome...
Prosla su ta dva dana obuke, upoznao sam nekoliko finih ljudi, s kojima sam fino zalomio u Zagrebu i s kojima sam i dan danas u kontaktu i uputio se nazad kuci, laksi za nekih 250 eura, a bogatiji za dosta informacija o mojoj buducoj avanturi u koju sam se uputio onako sto kod nas u Bosni kazu
"grlom u jagode"!
Nakon skoro mjesec dana cekanja na datum tog konacnog intervjua za Carnival, dobijam mail od jednog gospodina iz iste agencije (kojeg nisam imao priliku upoznati jer nije bio u Zagrebu tad) kako doticna agencija ne zaposljava Bartendere, nego samo entry level pozicije i da me ukoliko pored engleskog znam jos jedan jezik mozda moze nekako progurati kao Barservera, iako ni to nije entry level pozicija. Zamislite, covjek ce mi uciniti uslugu!
Naravno tad sam vec imao malo vise informacija o svemu, i onako kulturno sam mu se zahvalio i rekao da cu potraziti drugu agenciju.
Tad sam vec poceo lagano da listam forum, i nasao sam kontakte svih ostalih ozbiljnijih agencija.
Tad je pocela trka, slanje CV-a svim mogucim agencijama, pa cak i svim mogucim kompanijama direktno. Tad sam vec bio odlucio da idem na brod i tacka, nema predaje, nema povlacenja!
Izmedju raznih agencija koje su mi govorile da dodjem u Nis, Beograd, Skopje na preliminarni intervju, da moram uplatiti ovo ili ono, nasao se g. Dejan iz Sea agencije iz Beograda, koji me zamolio da mu dam svoj skype kako bismo popricali. Mislio sam da je covjek samo fin i ne zeli da trosim telefon, te da cu svakako morati u BG na preliminarni intervju, te sam se vec pokusavao sracunati koliko ce mi para trebati do tamo i od koga da uzmem. Medjutim u toku naseg skype razgovora mi je rekao da mi je engleski odlican, popricali smo nekih pola sata o picima, o koktelima itd. te mi je nakon toga rekao da je iduci mjesec (mart) glavni intervju za Royal/Celebrity, da cu biti obavjesten kad tacno.
Naglasio je kako se moram obuci za intervju
(mislio sam, znam dobro, to je bilo prvo sto sam saznao) i da ce mi poslati skripte i menije sa Royala kako bih mogao poboljsati svoje znanje i pripremiti se za intervju.
Dosao je dan D - 23 mart 2012.
Dosao sam u Beograd ujutro oko 8, imao vremena popiti kafu, i naci agenciju. Tu je vec bilo nekih 10tak ljudi koji su jos uvijek cekali Dejana da doveze madam Auksie Rudokaitie iz Royala.
Kad je napokon stigao, pokupio je papire od sviju i rekao da ce prozivati redom jedno po jedno. Tu je pocelo cekanje, jedan sat, dva sata, tri sata, kutija cigara ispusena, 3-4 kafe popijene, nervoza je bila nezamisliva. Upoznao sam nekoliko ljudi tu dok smo u cosku pusili zajedno, razmjenjivali smo price, postavljali jedni drugima pitanja tipa
"What's the difference between Brandy & Cognac" ili
"What will you ask if a guest orders Margarita" i sl.
Tu je uletio Dejan, onako veseo covjek, pun smisla za humor i za*****ancije, i rekao nam
"Stvarno sam ozbiljan momci, smanjite to pusenje, jer ova gospodja ako vam osjeti duhan, mozete slobodno kuci ici, posao necete dobiti" Naravno posto nismo mogli smanjiti pusenje, otrcao sam u obliznju apoteku i kupio osvjezivac daha koji je cekao kod ulaza i svako ko bi ulazio unutra bi se dobro naprskao.
Kad je napokon dosao red da i ja udjem nakon sto je decko koji je aplicirao za istu poziciju poslije 45 minuta izasao van sav blijed i rekao:
"Nisam dobio posao, ponudila mi Barservera" moja nervoza je dostigla vrhunac.
Naprskao sam se dobro osvjezivacem daha u nadi da ce ubiti skoro dvije kutije cigara i sa onim osmjehom od uha do uha usao unutra i rekao
"Good Afternoom Madam".
Ona je na to ustala iza stola, pruzila mi ruku, i uz grimasu mi rekla
"Oh, you smoke, don't you".
Mislim da bi me samarcina od te fine plave zene srednjih godina mnogo manje pomela nego to pitanje. Rekao sam
"Yes unfortunatly I do" i sjeo, potpuno ubjedjen da necu dobiti posao.
Citala je moj file u kojem je stajalo da je njemacki moj drugi jezik
(iako sam njemacki ucio nekad u osnovnoj, i iskreno nisam ga znao beknuti) bio sam namazan, pa sam pred intervju naucio nekoliko fraza i recenica na tom jeziku za slucaj da budu provjeravali.
Ispostavilo se da zena prica 7 svjetskih jezika i odmah me pitala:
"Du sprache deutsch?" a ja sam spreman ispalio moju frazu:
"Ja ich habe gelernt deutsch in der schule, abar ich habe nicht gescpracht fur lange zeit, und ich habe vergesst viel" u prevodu:
"Da, ucio sam njemacki u skoli, ali nisam ga dugo pricao, pa sam dosta zaboravio" sto je u principu bila istina, i ona je rekla:
"Ok, than we will continue using english". Laknulo mi je.
Uz osmjeh me je pitala o mom radnom iskustvu, rekla kako je super sto sam radio u managementu barova, te odlucila da mi postavi famozno pitanje za Margaritu u malo drugacijem izdanju, pitala me je:
"Which margaritas have you served in the bar you worked before" bilo mi je drago sto je to pitala, i odgovorio sam:
"I've served all types of it, on the rocks or frozen, with salt on the rim, or without, and a lot flavoured ones, like strawberry or raspberry, but I don't like tequila, so margarita is not on top of my cocktails list" iskoristio sam priliku da jos nesto bespotrebno dodam
(kao i obicno bosanski jezik leti prije mozga, sto me je kostalo mnogo puta do sad, a kostat ce me jos, vidjet cete u nastavku).
Na to je ona napravila jako ozbiljnu facu, sklonila naocale, pogledala me i rekla
"Man, who is asking your personal opinion?!" U tom momentu sam pomislio: "
Gotovo je, sad tek nisam dobio posao, kakav si ti glupan, to je nevjerovatno, zasto jednostavno nisi odgovorio na pitanje!" 
Ali sam u trenutku reagovao, pokusavajuci se izvaditi iz govana sto kod nas kazu i rekao:
"Madam I'm just trying to make a joke, I'm pretty nervous, so I'm trying to relax a little bit" na sta se ona iznenadjujuce nasmijala, vratila naocale, pogledala moj file jos jednom i ustala, pruzajuci mi ruku, jos jedno 5 minuta me je dobro naribala zbog pusenja, kako sam ja jos mlad, kako je to jako ruzna navika itd. Izasao sam iz kancelarije kao popišan, Dejan je odmah ustao i pitao me:
"Šta je bilo Bosanac, sto tako brzo izadje?" Ja mu kazem kako mi je prvo pitanje bilo da li pusim, i kako sam ga dobro popusio, na sta su se ostali koji su cekali fino nasmijali, a on samo rekao
"A je*emu, jesam ti rek'o?!" Izasao sam vani i odmah zapalio jos jednu cigaru, te poceo ostalima prepricavati sta mi se desilo i slusati komentare tipa
"A j***te" ili "A u k* brate, je*iga" itd...
Kako je Dejan odmah na kompjuter dobivao informacije o kandidatima koje je on dalje morao obraditi, rekao mi je da sacekam 5-10 minuta da vidim sta ce biti.
Kunem vam se da mi je tih 10tak minuta bilo najduze u zivotu, ispusio sam 5 cigara dok Dejan nije izasao napola plesuci sa velikim osmjehom i rekao
"Bosanac, castis picem, dobio si posao i to za Celebrity j***te!" Ja nisam mogao da vjerujem, posebno buduci da je decko prije mene nakon 45 minuta ispitivanja izasao blijed ko krpa i rekao da nije dobio posao.
Pitao sam ga dal' me za*****ava, na sta je on rekao:
"Ne bre, idi donesi mi kafu sa mlekom".
Uzeo sam i njemu, i sebi tu sedmu kafu i popricao malo sa njim, on mi je rekao da se i on cudi, jer ta zenska stvarno mrzi duhan, i jako rijetko bartendere salje na Celebrity.
Nakon toga sam sa ekipom koju sam upoznao tu sišao dole u birtiju, i dok smo čekali ostale sa intervjua popio sigurno 5-6 Jelen piva.
Kad su svi zavrsili, nas 5-6 smo otisli u jedan bar, i lijepo se zarakijali sve do 8 navece, kad sam morao da trcim na aerodrom da ne propustim avion.
U avionu onako u pripitom stanju sam rekao sam sebi: "Bravo! Prvi korak zavrsen, dobio si posao, sad idemo dalje!" Uskoro nastavak... Cekanje na ugovor, pakovanje, polazak...
