Poglavlje IV: Prvi dan na broduNakon ulaska na brod, onako kao stado ovaca su nas doveli u Staff Bar. Pojma nisam imao sta je Staff Bar i tu sam se drzao s Rubinkom prvih nekoliko minuta. Rekli su nam da ce nas supervisor doci po nas da nas vodi dalje. Kako sam pricao na nasem nesto, odmah mi mrzovoljni Bartender kaze: "Sta je zemo, i ti si nas? Odakle si?" Ja mu kazem: "Iz Bosne" na sta se on nasmijao i rekao: "Evo ga jos jedan boske, nece Boske vise biti ugrozen!" Pomislio sam super jbt, evo jos neko "Naš" i sjeo za šank, dok mi je Rubinko pokusavao da objasni da je to Mid Ship, i da je to Lounge Bar za nas posadu gdje mozes kupiti cugu, konektovati se na wi-fi, ali da se ne smije pusiti u njemu.
Tu dolazi jedna simpa djevojka, malo starija i onako se izgrli sa Rubinkom, u fazonu bas mi je drago sto si dosao, bas mi je drago sto sam te vidio, bla bla... On me upoznaje sa njom, ona je Tamara iz South Africe, Shore Excursion Manager, i vjerovatno jedno od najdivnijih stvorenja koje sam upoznao na brodu. A vecina ljudi iz Juzne Afrike su stvarno predivni ljudi! Naravno kako je vidjela da sam izgubljen k'o abdest, potrudila se da mi olaksa tih prvih pola sata dok smo cekali supervizora, da mi kaze da ne brinem, da cu se za nekoliko dana snaci, i da je slobodno pitam ako mi bilo sta treba. I Bartender Stevo, iako mrzovoljan, napravio mi je kafu i rekao da je od njega i takodjer naglasio da se nista ne brinem i ako mi bilo sta bude trebalo da slobodno dodjem do njega i pitam ga. Osjecao sam se malo lakse, znao sam da se nalazim na Mid Shipu, i da imam bar nekoliko ljudi kojima se mogu obratiti za nesto.
U medjuvremenu je usao neki lik u bijeloj kosulji sa stidljivim jednim strajpom na ramenu, izgledao mi je onako kao Indijac. Rekao je:
"Bar Department, come on, Barservers, Bartenders, come with me" Pruzio nam je svima ruku, upoznao se s nama:
"Vimal, Head Bartender, your supervisor, come with me, you don't want to keep Bar Manager waiting" Isli smo lagano tim dugim hodnikom punim ljudi koji trce na sve strane svojim poslom, neki se pozdravljaju izmedju sebe, neki vuku Trolley-e, vecina ih je nasmijano, ma da sam vidio i par namrgodjenih. Vimal nam je sturo na specificnom akcentu polu-engleskog jezika u hodu objasnjavao:
"Watch these guys running, it's embrakation day, very busy day, you'll see. This is main corridor, it's called I95, it goes from front of ship all the way to back, and that's where we going, Bar Managers office AFT - Back, remember that" I tako stizemo u Provision Area (to je dio na kraju broda gdje imaju velika vrata i gdje se vrsi utovar robe, uvijek smrdi na voce, uvijek se tuda vozaju viljuskarima i trolleyima k'o mahniti. Vimal otvara neka ruzna zeljezna vrata, i mala skucena kancelarija gdje se nas 5-6 jedva naguralo ispade da je Bar Manager-ov ured, pomislih u sebi koji K**** ovo mu ured? :O Iskreno ocekivao sam puno vise.
Tu vec sjedi jos jedan HBT - Nikolay koji je Bugarin, ali prica nas jezik i govori na nasem:
"Koji je od vas Andrej?" Pomislih:
"WTF, vec neki problem?!" Kazem da sam to ja, a on se nasmije i kaze:
"Evo ga Plamenko, to je taj domaci". Bar Manager me pogleda, i kaze:
"Cao care, sjedi, opusti se, sad cemo vam dati name tagove i ostalo, pa ce vas HBT-i odvesti do vasih kabina" I tako se ispostavilo da je i Bar Manager g. Plamenko iz Hrvatske, sto je meni bilo jako drago, posto ste vec primjetili da je iz ko zna kojih razloga to meni puno znacilo. Razgovor sa njim je trajao nekih par minuta i onda je mene zapao Vimal da me vodi do kabine. Usput mi je rekao kako je frka posto se za 7 dana otvara novi brod Reflection i da ce dosta ljudi iz Bar-a ici tamo, iz toga se dalo naslutiti da cemo mi novi kolacici u prevodu naj****i. Isli smo kroz I-95 skroz do kraja, dok sam ja okolo gledao u cudjenju sva vrata, pokusavao procitati sta pise na njima, dok su mene prolaznici u cudjenju gledali kako sam izgubljen, Vimal mi je pokusavao objasniti da me vodi u kabinu, na moje pitanje moze li se pusiti u kabini je rekao da moze ako mi i cimer pusi, ili ako mu to ne smeta, da cu morati otici na Forward po svoj prtljag i onda cu imati malo vremena da se raspakujem i da cu onda nazvati Nikolay-a da me vodi po uniformu jer on zavrsava svoju smjenu. Na kraju hodnika smo sisli niz uske zeljezne stepenice, kakve su sve u Crew Area na Deck 0, ja sam hodao za njim, a on je pokusavao da nadje kabinu 1537.
Kad je nasao, otvorio je mojom karticom, prvo sto sam ugledao unutra je bila pepeljara na stolicu, i zastava Srbije zalijepljena na zidu! Obradovao sam se kao malo dijete kad mu date Kinder Jaje!
Nakon toga sam vidio da je na donjem krevetu papiric na kojem pise: Reserved - Nikola! Pomislih:
"j**** ga, svejedno mi je ocu li biti gore ili dole, bitno je da lik pusi!!!" Vimal je usao samnom i dao mi nekoliko papira sa spiskom koktela, opisom radnog mjesta, gdje je dok smo zajedno zapalili po cigaru napisao sve brojeve: 6515 - Nikolay 6537 - Vimal 6516 - Brito 6518 - Floyd - Ass. Bar Manager and 6517 - Plamenko -
"Bar Manager, You don't call him! Only if it's big emergency, u understand?" Potvrdio sam gutajuci onu dugo zeljenu cigaru, nakon cega je on rekao:
"OK, good luck, and see you tonight" Brzinski sam se umio, ispusio jos jednu cigaru i krenuo u potragu za prtljagom, kako mi je kabina vec bila u prednjem dijelu broda, nije bio problem, vidio sam nekoliko novaka koje sam zapamtio sa terminala kako idu tim putem, te sam im se prikljucio, pokupio sam prtljag, nakon 10tak minuta lutanja po koridorima dosao sam u kabinu, naravno odmah zapalio jos jednu cigaru, kad mi je zazvonio telefon u kabini. Tek tad sam i primjetio da ispod malog LCD televizora odmah do ulaznih vrata stoji telefon. Na displayu je pisao broj 6515, pomislih "Nikolay" javim se ono sa "Hello" a on mi kaze
"Who is speaking?" ja odgovorim:
"Andrej sir" a on na polu-bugarsko-srpsko-hrvatskom odgovara:
"Slusaj, kad se javljas na telefon, ili kad zoves nekoga, prvo se predstavis, razumes?" potvrdim da razumijem, na sta ce on:
"I nemoj meni sir prosipati, nego moras u loundry na tween deck forward po uniformu i posteljinu, jel znas gde je?" Pomislih, a tako i rekoh:
"Ma pojma nemam" kaze on
"Dobro, dobro, jel znas gde je Staff Bar, dodji tamo odmah?" kazem:
"Mislim da znam, naci cu" Izasao sam iz sobe, teturao okolo i napokon skontao kojim putem da idem, prosao jednom pored Staff Bar-a a da ga nisam ni skontao, da bih sreo Rubinka vec u uniformi, koji mi se nasmijao kad je cuo da trazim Staff Bar i pokazao mi iza mene na desnu stranu i rekao da zuri na posao. Pomislih:
"Wtf j***te, dosli smo prije pola sata, covjek vec u uniformi i zuri na posao"Usao sam u Staff Bar, Nikolay je vec bio tamo i odmah smo krenuli, prosli smo istim putem prema mojoj kabini, sisli sprat nize i tu je nekih 50tak ljudi cekalo, ostavio me tamo i rekao:
"Kad podignes uniformu i posteljinu, nazovi me" Pomislih kako to nece bas brzo biti s obzirom na red, a tako je i bilo, vise od sat vremena sam cekao, usao, uzeo po dvije kosulje za dnevnu i nocnu uniformu, cipele, tene, kravatu, prsluke i krenuo prema kabini, opet sam se nekih 15 minuta gubio okolo trazeci kabinu ali ovaj put sam pokusavao da zapamtim bilo kakve pojedinosti koje bi mi ubuduce olaksale potragu. Napokon sam je nasao, guram karticu unutra, umjesto da se otkljuca, upali se crvena lampica, ponovo, opet crvena, 10 puta, opet crvena. Pomislih:
"Koji k**** sad da radim, nece da se otvori, a nosim sve ove stvari sa sobom, sta cuuuuuuuuu sad?!" Stojim tako i razmisljam sta da radim, kad nailazi jedna mala filipinka, onako po procjeni 30tak godina, simpaticnog izraza lica i pita me sta je bilo. Ja joj objasnim, a ona posto mi je vidjela kosulje kaze da se zove Maria Theresa i da smo kolege, da i ona radi u Baru i da smo komsije. Pricuvat ce mi ona stvari dok ja odem do Crew Wellfare ofisa da mi poprave kljuc. Nekako mi je objasnila gdje se to nalazi, nakon 15 minuta potrage sam nasao, ali gle cuda, Wellfare radi samo od 10:00-12:00h i od 16:00h do 18:00h. Odem prekoputa u Staff Bar, objasnim Stevi situaciju i on mi kaze da nazovem neki tamo broj. Kad sam nazvao neki mrzovoljni lik mi se javio na polu-engleskom sto je na brodu ocigledno svakodnevna pojava i rekao da ce doci u ofis za par minuta te da ga pricekam. Kad je dosao, bio je to Filipinac onako malo mator, 50tak godina, s naocalama, zvao se Arniel. Brzinski me je pitao broj kabine, provukao karticu i rekao: "OK, it's working now". Zahvalio sam se, otisao do kabine, i stvarno je radila. Pokupio sam uniforme od Marie Therese, zapalio odmah jos jednu Auru nasu domacu koje sam imao jos nekoliko kutija u steku, i taman pomislio da pocnem raspakivati stvari kad je ponovo zazvonio telefon. Opet isti broj, ovaj put ga preduhitrim i javim se: "Hello, Andrej speaking" na sta se on odvalio smijati i rekao mi: "Brzo ucis Bosanac, ajde sad obuci evening uniform i dodji u Staff Bar, cekam te tamo, ides na posao!" Pomislih "Wtf, zar vec, i kroz glavu mi prodje Rubinko koji je zurio na posao, ali ja nemam pojma ni sta je od ovoga evening uniform šefe" on onako kroz smijeh objasni da su to crne cipele, crne pantole, pink kosulja, pink kravata i prsluk. Naglasio je "Nemoj zaboraviti NameTag."
Tako sam puseci jos koju cigaru nabrzinu obukao to sve na sebe, stavio zvaku i dosao u Staff Bar. On je opet vec tamo bio i odmah smo krenuli. Mid Ship liftom smo otisli na cetvrti sprat, gdje mi je naglasio da sad ulazimo u Guest Area. "Bar u kojem ces raditi ovaj kruz je RedezVous, radit ces u Pantry-u dok ne naucis osnovno." - naglasio je. I tako idemo kroz Gues Area, divim se Casinu, svjetlima pozdravljamo goste u prolazu i stizemo u taj Bar. Tu je Bartender Mihail iz Ceske, kojeg tamo svi zovu Majkl ili Majk
![""]]](http://www.inozemstvo-posao.com/smf_1-1-2_install/Smileys/classic/blinking.gif "blinking")
Pokazao mi je pantry i rekao: "Don't allow this people, this Barservers to give you hard time, they want their drinks now, they will rush you, they will get nervous, take it easy, take your time, give them drinks and remember you are above them, you are their supervisor." Nekih pola sata je ostao Nikolay sa mnom, upoznao me sa nekoliko ljudi koji su svratili, bilo je mirno ali svi su izgledali kao da se spremaju za neku špicu, rekao mi je da pogledam frizidere, gdje sta stoji itd. Oko 17:30h je stigla prva narudzba, bila su to dva Amstel piva. Otvorio sam jedan frizider, pa drugi, pa treci da bih na kraju nasao Amstel i dodao ga. Nakon toga su dolazili jedni za drugim, filipinci i filipinke, makedonci i makedonke, rumuni i rumunke, indijci i indijke, ma sve je*ene nacije sa svim mogucim narudzbama a engleski im je bio takav da kad ti kazu istu rijec sa svojim razlicitim akcentima ti mislis da je to nesto potpuno drugo. Pola njih je u nervozi ulazilo, uzimalo sta im treba, druga polovina mi je pokusala objasniti sta - kako, nekoliko puta je i Mihail usao da vidi kako ide i rekao mi da ce guzva brzo proci jer je to Dinner Time. Nakon nekih sat vremena apsolutnog gubljenja sve je polako stalo, niko nije dolazio po narudzbe, a ja sam pricao sa Majklom o poslu, kad su u Pantry usli Nikolay i jedan krupni, namrgodjeni, celavi crnac. Odmah sam primjetio da ima 2 strajpa. Nikolay me je upoznao sa njim i rekao da je to Floyd - Ass. Bar Manager.
Ovaj me je odmjerio onako od glave do pete, i dok sam i ja njega odmjeravao i mislio da ne izgleda nimalo prijateljski nastrojen i da nekako svojom pojavom ulijeva strah, on mi je dubokim, okrutnim glasom rekao:
"You Bartenders in Bosnia do not shave?!" Ja sam onako zatecen pomislio kako sam se juce obrijao u hotelu i odgovorio: "Sir, we do, but I just arrived, I didn't have time even to unpack my luggage, I came straight here" a on mi je istim tim, mozda cak i jos odvratnijim glasom odgovorio:
"That's not excuse!!" 
Pomislih:
"Koji k*** j***te, ako to nije izgovor, sta je onda, halo crncugo, ako nisi skontao rekao sam da sam upravo dosao na je**** brod i da nisam ni stvari raspakovao, a vi ste me vec doveli ovde da radim!!!!" Tu njegovu recenicu sam pamtio cijeli ugovor, a vjerovatno cu je pamtiti i cijeli zivot, bar dok budem na brodu. Kljucao sam u sebi, a on se u medjuvremenu okrenuo Nikolayu i rekao:
"Before our 9 o clock meeting upstairs, I want him, and all others to look like they should, send this guy now, before 2nd seating" Nikolay ga je naravno poslusao i poslao me u kabinu da se obrijem, sto sam ja vrlo rado prihvatio jer sam pomislio da mi poslije ovog razgovora cigara nece skoditi.
Ali posto sve mora biti naopako, kad sam dosao pred kabinu opet crvena lampica, i opet se ne moze otkljucati. Popi***o sam totalno, prvo sam mislio da se neko za*****ava sa mnom, dok sam histericno gurao karticu i pokusavao ponovo, ali nista. U tom momentu mi je doslo da pocnem vristati, ali doslovno! Suzdrzao sam se i otisao opet u Crew Wellfare, naravno opet je bilo zatvoreno i opet sam iz Staff Bara zvao filipinca. On nimalo sretan zbog toga dodje i pita me:
"You again, what are you doing with your card key?" na sta mu ja odgovorim da ne radim nista s njom i da sam ja taj koji je naje*ao zbog ovog svega. On nevoljko uzme karticu, opet je provuce i kaze:
"Maybe you keep it near your cell phone, this could demagnetize it" Skontah da sam upravo to radio i rekoh u sebi
"Pa konju jedan, mogao si mi to i prvi put reci, ustedio bi i meni i sebi puno truda!" U zurbi odem nazad do kabine, vec sam zapamtio neke oznake i nisam se gubio okolo, brzinski se pocnem brijati sa cigarom u ustima (naravno) i nazovem opet Nikolaya koji se zacudio sto mi je toliko trebalo da se obrijem, pa sam mu morao objasniti sta mi se desilo, na sta mi je on rekao da ne moze doci po mene i da moram sam doci u Randevu. Svratio sam u Staff Bar, Stevo mi je objasnio kuda da idem, i nekako sam se snasao. Drugi seating nije prosao nista bolje od prvog, narucivali su mi pica za koja nikad nisam cuo, a i ona za koja sam cuo sam jako tesko nalazio izmedju stotinjak boca i punih frizidera, dok su se pojedinci opet nervirali, uzimali sami pice, ja sam sebi ponavljao Majkijeve rijeci:
"Take it easy, take your time" Nekoliko puta sam im naglasio da mi je to prvi dan i da ohlade malo. Taman pred kraj posla je svratio Nikolay i poveo me sa sobom, rekao je da idemo gore na Lido na sastanak sa Floydom. Pomislih:
"Opet ona odurna crnčuga" Nas 5 novajlija smo sjeli, dosao je Floyd, i dalje onako namrgodjen, opasan, sa nekim bezobraznim stavom. Pitao nas je zasto ste dosli ovdje, pored ostalih raznih odgovora ja sam mu rekao iskreno da sam dosao i zbog putovanja, avanture, zarade, i zbog eventualne karijere ali najvise sam dosao da naucim nesto jer je ugostiteljstvo u mojoj zemlji u qrcu (naravno opet mi je jezik bio brzi od mozda, jer iskrenost na brodu slabo ko cijeni, a ta iskrenost ce me kostati u buducnosti) Nikolay me onako pogledao poprijeko. Floyd je tu odrzao kraci govor o standardima, i da smo mi jedni od hiljade ljudi koji bi jedva cekali da dobiju taj posao, ali da smo ga bas mi dobili i da trebamo biti zahvalni za to i dati sve od sebe za kompaniju. Nakon toga je taj sad definitivno najmrzi lik od onih nekoliko koje sam upoznao taj prvi dan rekao jos jednu recenicu koju sam pamtio cijeli ugovor:
"It's all up to you guys, this can be haven or hell, depending how you make it for your self, so be smart" Oko 22:00h smo zavrsili i Nikolay mi je rekao da sam gotov za danas, i da sad idemo s njim na mali Ship Tour, kao da nam pokaze neka mjesta. Obilazili smo glavni restoran, neke barove, ma pojma ja nisam imao u kojem smo dijelu broda, u nekim momentima cak nisam znao ni na kojem smo decku, sve je bilo napucano, sredjeno, ta Guest Area je bila totalni luksuz koji ostavlja bez daha, nakon toga smo kroz jedna vrata s natpisom "Crew Only" usli nazad u onu oronulu stvarnost zivota na brodu. Sisli smo u I-95 na Mid Ship, gdje nam je rekao da pogledamo schedule koji je na notice boardu i da ne zeli sutra da nas vodi okolo, nego da na vrijeme budemo na poslu, ali ipak ako imamo bilo kakvih poteskoca da zovemo Britu (lika kojeg jos nisam upoznao) ujutro, Vimala popodne, i bilo kojeg od njih trojice navece. Onda je rekao ako neko od nas pusi da ide s njim na cigaru. Niko od ostalih nije krenuo i tako smo nas dvojica isli prema prednjem dijelu broda, sisli na Tween Deck i napokon dosli u famozni Crew Bar. Rekao mi je: "Ovo ti je Crew Bar - Disco, ovde se smije pusiti, i ovde se partija svaku noc, ali dat cu ti savjet, nemoj odmah poceti dolaziti, sacekaj bar da ti se treninzi zavrse" Pitao me hocu nesto popiti, ja sam naravno uzeo pivo koje mi je leglo k'o budali samar, tu me je upoznao sa Bartenderom koji je radio, zvao se Nenad, celavi nervozni makedonac. Pomislih, pa sta je ovo jbt, toliko nasih ljudi. Popio sam jos jedno pivo za sankom, i kad sam odlazio i Nenad i Nikolay su mi rekli:
"Idi spavaj, trebat ce ti odmora, sutra radis punu smjenu, a pocinju ti i treninzi, naj*** si sljedecih nekoliko dana"
Pomislih: "Najgore je proslo, stigao sam, ukrcao se, dobio prvu bananu, sad mogu mirno spavati" Ni na pamet mi nije palo sta je znacilo to da me cekaju TRENINZI I PRVI DANI
