Poglavlje V - Treninzi i prvi daniPrvu vecer sam dosao u kabinu nesto poslije 23:00h, polako raspakovao stvari, poslagao dijelove uniforme, namjestio gornji krevet, dok je na donjem i dalje stajao papiric sa onim "Reserved - Nikola".
Nisam puno obracao paznju, i nakon tusiranja sam lagano pregledao papire koje mi je Nikolay dao. Listu i recepturu koktela sam samo odlozio na stranu, jer stvarno nisam imao volje da je citam, pogledao sam prepis schedule-a za sutra koji je glasio: 12:00 - 16:00 - Pool Bar 17:30 - Close - RendezVous Pantry.
Pomislih:
"Pa jbt. to i nije tako lose, mogu se i naspavati a imam i pauzu u toku dana" Onda sam pogledao ostale papire, i dodjem do trening liste na kojoj su razni treninzi, za sutrasnji datum je vazilo:
08:30 - 09:30 Cinema / New hire Welcome (moje ime na listi)
10:00 - 11:00 Gamma Room / Safety 1 (crvenim slovima, opet moje ime na listi)
11:30 - 12:30 Crew Movie Lounge / S.T.A.R (i tu naravno moje ime na listi) eh to je bio hladan tus, tu mi odmah na pamet padose Nenad i Nikolay i napomena za treninge.
Sta je - tu je, legao sam i nakon dobrih 2 minuta pao u nesvjest
Ustajanje u 07:30, brzinsko brijanje, tusiranje i onda u Staff Bar da vidim gdje se nalazi Cinema. Tu je vec bilo nekoliko ljudi koji takodjer idu na trening, popili smo kaficu i lagano krenuli, izmedju treninga u polusatnim pauzama sam trcao do kabine na cigaru, pa opet u polusnu slusao ostale treninge, prije treninga u 11:30 sam nazvao Vimala jer mi nije bilo jasno kako mogu biti u 12:00 na Pool Baru, a imam trening do 12:30h.
On mi je objasnio da treninzi idu prije svega i da cu jos nakon treninga morati kod Crew Admina po A-Pass, da nakon toga odem na rucak, pa da onda dodjem na Pool Bar.
Dok sam to komentarisao sa kolegom Felipe-om iz Kolumbije, koji je ranije radio na nekim manjim brodovima, i za razliku od mene je imao koliko-toliko brodskog iskustva, naucio sam prvi brodski termin, koji cu u narednih 7 mjeseci ponoviti jedno 200.000 puta i cuti jos najmanje 3.000.000 puta.
Rekao je:
"This is not bad at all, we have time for Mamagayo" Objasnio mi je da to znaci bjezanje od posla ili ti ga hvatanje krivina.
Pomislih odmah da ce mi to biti omiljeni termin!
Nakon zavrsenih treninga, nekoliko cigara u medjuvremenu, rucka i dobijenog A-Passa, osjecao sam se kao Crewmember.
Okrenuo sam Vimala i objasnio mu kako pojma nemam gdje je Pool Bar ni kako da dodjem tamo, naravno opet me je pokupio iz Staff Bara, i odveo na Deck 10.
Pool Bar je inace odlicno organizovan ogromni sank u koji se ulazi kroz Pantry, imaju 3 stanice koje u to vrijeme nisu bile funkcionalne, jer je vec bila jesen i nije bilo neke guzve na bazenu na kruzevima po Engleskoj, Francuskoj i Španiji. Tu sam upoznao Bartendera s Jamajke koji mi je na prvi pogled djelovao arogantno sto me je dovelo do pomisli da su svi ti je**** jamajkanci k****ni.
On mi je rekao:
"You will see this bar when we cross the ocean, you will run here like a chicken!" Pomislih kako je to jos uvijek daleko, i kako pojma nemam jos uvijek ni gdje se nalazim ni sta da radim. Imao sam nekoliko pokusaja da usluzim goste koji su se neslavno zavrsili, vecinom upadom jamajkanca ili nekog drugog jer nisam imao pojma sta hoce, niti kako da im nesto objasnim
U toku te prve smjene je zanimljivo da je Bar Manager svratio i pitao me kako se snalazim, jel sve ok, na sta sam mu ja ispricao anegdotu sa Floydom i brijanjem.
On se nasmijao i rekao:
"Ne brini, on se samo cini takav, vjeruj mi za mjesec-dva da ce ti on biti najdrazi lik na brodu, a brijanje, to zapamti, to je obavezno, svaki dan, za svakoga, nema izuzetaka, evo pogledaj mene!" Pomislih kako sam to shvatio iz prilozenog, i kako je smijesno pomisliti da mi taj odvratni jamajkanac moze biti cak i manje mrzak, a kamoli drag.
Nakon zavrsene smjene na Pool-u, u toj kratkoj pauzi sam morao da trazim krojaca
(buduci da su mi kao i vecini hlace bile dugacke za jedno metar-metar i po) koji je negdje u p.m. na Forwardu broda kroz neke zamrsene koridore da mi je trebalo 20 minuta i najmanje 5 ljudi da pitam dok sam ga nasao.
To malo vremena sto mi je ostalo sam iskoristio da popijem kaficu u Staff-u i upoznam jos jedno 5-6
"Naših ljudi" koji su me odmah prihvatili, i dali mi par savjeta.
Medju tim
"Nasim ljudima" sam upoznao i tog jedinog bosanca - Bosketa, koji je jedna velika legenda, svi su ga na brodu znali, ucio je filipince kako da psuju na nasem, provaljivao, pricao viceve, i pravio cirkus kad god i kako god je mogao.
Od njega sam saznao da moj cimer koji se tu noc nije ni pojavio nije tu, da je kuci na medical emergency, te da dolazi za par dana, ali da omah iduce sedmice ide na Reflection.
Kad me je pitao kad veceras zavrsavam da idemo na pivu, rekao sam da nemam pojma jer mi u schedule-u pise Rendezvous Pantry until close.
Saznao sam da ne bih trebao ostati duze od 23:00h jer je taj Pantry tu najvise zbog Dinning Rooma, to me je naravno obradovalo.
Na poslu u Pantry-u repriza od juce, gubljenje u oba navrata, ali danas vec nekoliko puta uspio pogoditi u kojem frizideru i kako izgleda pivo poput: "Leffe" ili "Bud Lite" ili "Grolsch" a cak sam nekoliko puta i vino nasao prije nego je konobar u zurbi usao unutra i uzeo ga sam!
Nakon posla sam se istusirao i nasao sa Bosketom u Crew Bar-u, to je bio pravi dozivljaj, tek tad sam poceo stvarati sliku druge strane zivota na brodu!
Oko 00:00h se bar doslovno prepunio svim mogucim bojama, mirisima, zvukovima, mi smo stajali za DJ pultom gdje je Nenad - Bartender pustao muziku, 10tak balkanaca, svi donose pive, svi se zazaju, budalesu. Jako je tesko opisati tu situaciju i atmosferu.
U jednom cosku nekoliko crnaca i crnkinja plesu, tamo na secijama pravo multietnicko drustvo svih boja sjedi, cuga, nazdravlja, smije se, ovamo u drugom cosku masa "žutih" onako stidljivo stoji i pije svoje pice, a oko sanka kao u osinjaku. Tu vecer upoznam nekih 20tak ljudi, pola od toga iz mog Departmenta, a vecina njih dobija transfer na Reflection vec iduce sedmice, pomislih: "Pa jbt ostaje li iko ovde?!"
Tu drugu vecer smo zaglavili do 02:00h ujutro, nekako sam potrefio kabinu i uspio naviti alarm opet za 07:00h da stignem na neki trening.
Sutradan smo bili u Portu, al je*ite me ako sam ,osim sto sam na Pool Baru vidio more, i skontao da smo plovili i ako mi je ista znacilo to sto je Port Day.
Opet ista situacija, osim mamurluka, opet treninzi, mamagayo u medjuvremenu, vec treci dan sam polako poceo hvatati neke stvari, skontao sam po oznakama u I-95 gdje je FWD a gdje AFT, tako da sam se puno manje gubio po brodu.
U toku moje dnevne pauze sam upoznao i cimera, vratio se sa emergency-a, lik je bio legenda, dosta sam ga smarao raznim pitanjima i on se trudio da mi sto vise objasni, rekao mi je kao i mnogi drugi
paisanosi (da i taj brodski termin sam naucio vec prvih dana, u prevodu znaci zemljak) da samo izdrzim prvi kruz dok imam treninge i da ce poslije sve biti lakse.
Navece sam bio toliko umoran i mamuran da sam pao u komu cim sam zavrsio s poslom.
Zanimljiva cinjenica je da mi je kabina bila odmah iznad Crew Bara i da se od basova i galame krevet doslovno tresao.
Prvih dana sam bio toliko umoran da mi to uopste nije smetalo, ali to je jedna od cinjenica koje ce mi oznaciti sudbinu u
NASTAVKU UGOVORA!
