Korisničko ime: Rosie2507
Država: Croatia
Spol: F
Kompanija: Carnival Cruise Line
Pozicija: Steakhouse Server
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?Za rad na kruzeru sam čula preko prijatelja koji je već bio na brodu i onda je počela detaljna pretraga po internetu ,po portalima i konačno sam kontakt s agencijom
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Prvo što me privuklo je prilika da se osamostalim , da krenem od nekud sa svojim životom i da radim i uštedim novac , a ne da radim i nakon par dana ….neeeeema vise … kvrapcu!
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?Prijavila sam se preko Apriori agencije prvo zato što se Suzi pokazala tako pozitivnom ženom i puno mi je odgovora dala i pomogla da se snadem u moru svih problema i pitanja koja su me mučila u to vrijeme.
Iskreno , pokazala se sposobnom i organiziranom ženom ,a svi koji imaju loših iskustava s njom nek se zapitaju kakvi su i sami.
Svi problem prave oko matrikule i obaveznog plaćanja na prvom ugovoru, a nitko se ne pita šta ako zapne na brodu narednih 5-6 godina , u našoj državi bi bio socijalan slučaj, bez ikakvog staža ,a ovako bar nešto od toga svega…
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavila sam se za CCL jer sam čula da su oni jedina kompanija u kojoj nisu tolike disciplinske mjere ukoliko pogriješiš u nečemu.
CCL je dobra odskočna daska za dalje , kad uvidiš kako funkcionira brodski život i pohvataš sve konce ,lako možeš tražiti dalje ..
Prijavila sam se na poziciju asst. waitress ali na nagovor dečka stavila sam papir za poziciju hostese.
Najbitnije mi je bilo da dobijem posao, pozicija hostese mi je bila sasvim zadnja na pameti.
I samo s tim papirom moj se cijeli život pretvorio u bajku koja se odvijala na brodu okruženim oceanom sa svih strana….
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?To jutro ,sjećam se nervoze u želudcu , bilo je tako dugo razdoblje prije samog intervjua .
Sjećam se obukla sam crne hlače i crni sakoo, cipele na petu , košuljicu i minimalno šminke ,kad sam došla tamo osjećala sam se ko teta odvjetnica koja je nekud zalutala .
Bilo je svakakvih ljudi , od djevojaka u haljinicama , do onih u trapericama … cast izuzecima ..
I stajala sam tako u redu kojem nisi vidio početak..malo po malo buka se stišavala , ljudi ispred mene sve manje i manje… konačno moj red , samo jedna djevojka ispred mene i ona je unutra .
Sjecam se ,dlanovi su mi se znojili o Bože…sreća pa nas je Suzi savjetovala da se ne rukujemo s mr. Ericom.
Intervju je kratko trajao, ja sam totalno zaboravila da sam imala papir i za hostesu , i u jednom trenutku kroz razgovor mi je rekao da vise ne uzimaju hostese jer ih imaju dovoljno na brodu , moj odgovor je automatski bio da sam zadovoljna i pozicijom asst. waitress , čiko me pogledao ispod oka a ja se isprepadala ,kvrapcu da nisam nešto pogriješila ..i počeo on meni križati nešto po papiru ,ja se skamenila rekoh sama sebi ; Ružo zaj. si sve , i poso i ameriku i sve pare do sad ulozene… I kad je iskrizao sve rece mi samo ; sretno. A ja ko izgubljena jedva sam promucala : hvala…
Tako sam saznala da sam dobila posao…kvrapcu nisam bila svjesna da mi je taj čovjek otvorio vrata Raja ..
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Troškovi su bili cca. 1200eura . s tim da sam ja imam familije u Opatiji pa kad god sam putovala imala sam gdje spavati .
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?Par dana prije odlaska otisla sam u Kaufland i kupila si kofercic za 120kn (koji sam na kraju poklonila jednoj curi na brodu jer joj je hitno trebao kofer zbog overweight).
U svoj kofercic sam spakirala par majicica kratkih rukava i par hlacica i donji ves i puuuuuuno čarapa , nesto od kozmetike i sampon od 1L i to je to .
Rekoh samoj sebi i to je previse i krenuh u bijeli svijet , daleko od hrvatske kune
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Kad sam došla na brod , nisam bila izgubljena , od prve sam nalazila svoju kabinu , jedino mi je sve mirisalo nekako drugacije , taj miris sam osjetila ponovo dan prije nego sam krenula kuci .vjerovali ili ne…
Prvih tjedan dana sam bila malkice samo preplašena , kvrapcu ko ne bi bio, tako daleko od kuce. Imala sam dovoljno vremena da se snadem jer sam bila na collegu i nisam prvih 3 tjedna radila ,samo ucila a i crew bar nam je bio zabranjen tako da sam imala vremena da upoznam kako sve to funkcionira
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?Iskreno meni je pomogla puno ,u početku nas sve savjetuju kako, šta a poslije se snađi sam .
Mada sam ja svaki put kad mi nesto nije bilo jasno, ravno u Msa i trazila da mi se objasni …kvrapcu zato su tamo i nikad me nitko nije odbio ,kad god sam imala pitanja nasla sam odgovor .
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Kolege, menadžerica i svi balkanci koji su bili na brodu a fala Bogu na Freedomu ih je bilo ko u priči
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?Evo iskreno , meni nije bio problem biti u kabini 2 sa 2 , prilagodljiva sam i znala sam da se moram što prije pomiriti s tim jer ce mi biti lakse .
Pozitivno razmisljanje znaci puno , cim si negativan odmah ti sve smeta i sto dijelis wc i sto nemas nimalo privatnosti.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Za moju poziciju pišem, bila sam i vise nego zadovoljna.
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?U steakhouseu mozes napredovat jedino u menagera. I to mi je cilj kroz koji ugovor, ne jos…
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Dovoljno je reci da na brodu nikad nisi sam , znala sam jedan period ustajat ranije samo da popijem sama kavu na open decku i zapalim cigaru bez ikoga ..
I maksimum sto sam uspijela biti sama je mozda 10min
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.Razlicite culture, mentalitet, ima nas svakakvih samo treba prihvatiti ljude takvima kakvi su. Imam prijatelje sa svih strana svijeta , uzivala sam u razgovoru s djevojkama iz housekeeping ,kuharima, plesacicama, konobarima. O svakoj kulturi ponesto saznas, nisam podcjenjivala nikoga, samo sam se indirektno micala od negativnih ljudi .
- Kako biste opisali putnike?
Eh… hahahhahahhah jao Boze ovo je pitanje na koje najradije nebih odgovorila.
Bilo ih je svakakvih ali u globalu kad pogledam ,oni su dosli uzivati i nisam im nista zamjerala .
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?Posjetila sam sve destinacije koje smo posjecivali nebrojeno puta .
Najvise sam uzivala u Grand Turku , taj port mi je bio rezerviran za ljencarenje na plazi i sto je najbolje, u 8 mjeseci u tom portu sam potrosila mozda 50dolara , a svaki kruz smo imali Grand Turk
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Omiljeno mjesto mi je bio Key West i Curacao . Ma uzivala sam u setnji u svim portovima
Opišite dobre strane rada na kruzerima.Dobre strane su sto shvatis koliko zapravo mozes a toga nisi ni svjestan.
Prosiris znanje engleskog , naucis dosta izraza na par jezika .. radis ,zaradis i ustedis. Shvatis koliko zapravo volis svoje prijatelje kod kuce i vidis koliko si ambiciozan u zivotu
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Lose strane su sto upoznas dosta ljudi koji su zli i ljubomorni i pokusavaju te ocrniti . Isto tako losa strana rada na kruzeru je ako ne znas sta bi s parama i nisi dosao na brod s ciljem.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?Preporucila bih svima , ovo je iskustvo za cijeli zivot . U mladosti gradis uspomene za starost .
Kakvo god iskustvo budete imali jednog dana cete se sjecati samo dobrih stvari , one lose cete zaboraviti…
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Budite samouvjereni, ne umisljeni . Kompaniji su gosti na prvom mjestu, to sami sebi trebate ugurati nekako u glavu , koliko god da je tesko ,mi smo tamo zbog gostiju ,da nema njih nebi bilo posla ni za nas.
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?Za mene je najvaznija stvar bila pomoliti se i sjetiti se Boga svaki dan .
Kad god mi je bilo tesko, znala sam da ce proci. Vjerujte u sebe i samo nebo nam je granica.
Svima želim puno srece i dobro se raspitajte za pozicije na koje se planirate prijaviti.
Na brodu se radi ,ali ima se i slobodnog vremena samo ga treba pametno iskoristiti.
Nije sve u crew baru poslije posla , mislite na to da drugi dan mamurni trebate raditi a nitko vam nece dati vremena da odete malo i odmorite se.
Jos jednom od srca vam svima zelim da vam bude lijepo kao meni .
Koliko god vam bude tesko, sjetite se da cete doci nazad kuci i svi ce vam se diviti kako ste hrabri bili.
Kvrapcu, nema boljeg osjecaja nego kad ides kuci nakon 8 mjeseci i presjedas u Londonu, ulazis u Croatia Airlines a teta stjuardesa te doceka s: Dobar dan!
Ja sam se izgubila kad sam cula tu rijec, skoro sam zaplakala … Nista se ne moze mjeriti s ljepotom zvuka nasih rijeci…
Puno pozdrava vam šaljem i budite hrabri ! Šta je zivot ako nema pustolovine u njemu
