Author Topic: Lajao kako je laganezi pred odlazak, podvio rep i dosao kuci....  (Read 6247 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline Charlie

  • Registered
  • *
  • Posts: 120
  • ~ Drunkenness is nothing but voluntary madness ~
    • View Profile
Dolazim na aerodrom, setim se pred ulaza u avion da javim provajderu da mi ugasi net na telefonu da ne bih na brodu radio samo za internet na telefonu u romingu, pogledam avion kroz prozor kad imam sta da vidim, iznad prozora aviona dva slova, V i M. Ko me zna znace da su to moji inicijali, ja u neverici kazem sebi "dobro, to je dobar znak, izgleda da sam na pravom putu" ( au sunce ti al sam se za*****'o). Stigoh iz Beograda u Bec i juri pravo u sobu za pusace, 2 sata bez cigare, uzas, prva prepreka rada na brodu, divota.

Sve u svemu posle nekoliko sati stizem u Veneciju gde mi je ukrcavanje, na letu vidim i drugara s kojim sam bio na intervjuu, davno bese, al dobro, ukrcavamo se na isti brod, pa i to je nesto, nekog imam.

Kako smo izasli sa koferima naisli smo na zenicu ( port agenta NCLa) gde je bilo jos dvoje ljudi, kuvar Meksikanac i Shorex asst menadzer Rumunka. Nazalost Meksikanac je zbog problema kod kuce morao da napusti brod posle mesec dana. Nacuo sam se mnogih prica o hotelima kako je bleja kad sletis u embark grad, kuliras celu noc za*****avas se pred robstvo, ja tu cast nisam imao tako da dezodorans koji sam zaboravio kod kuce i jos par stvarcica sam morao da zaboravim prvih dana dok ne dobijem karticu za kupovinu na brodu ( tusiranje 2 puta dnevno za svaki slucaj da se gosti ne zale).

Kako smo se vozili onim kombijem i uglavnom cutali jer smo hipsteri i to nam je bilo kul ( jedino sam pricao sa Makedoncem, mojim drugarom) i u daljini u noci sam video osvetljen brod i u sebi mislio "Ijao eno ga brod. E vidi kol'ko nam je hotel blizu broda. Bas je blizu. Evo me na brodu. Fuck".

Cim smo dosli upoznali su nas sa "hranom" i meni je sve bilo jasno. "Veljko, jesces testeninu 8 meseci i povremeno ces biti srecan ako bude nekog mesista" ( nije bilo daleko od istine). Nakon brzinske ture gde nisam znao gde je napred, a gde pozadi vratili smo se u crew area gde sam naravno zapalio direktiva u crew bar da zicam za cigare i odma upoznao dosta ljudi i gde mi je prisla, mogu da kazem slobodno najbolja drugarica sa broda koja je iz Juzne Afrike ( srecica moja, spasila me mnogo puta da ne prsnem skroz).

Tu sam naravno i upoznao mog "drugara" Hrvata koji je morao da nas napusti posle nedelju dana, jer je odlucio da mene napadne ( zamalo fizicki), a svojim kolegama da drzi lekciju kako oni trebaju da rade svoj posao.

Tu je vec krenula klackalica emocija, koja je krenula da kulminira druge nedelje mog boravka na toj divnoj limenoj kanti punoj ljudi koji generalno nemaju kud ( pricam uglavnom o nasim zutim i crnim drugarima, a ni belci nisu daleko).

Da malo skrenem sa teme, ja sam covek koji prima informacije, sazvaka ih i smisli neki svoj plan kako da odradi posao koji mu je dodeljen ( fatalna greska). Priliku da iskusim prvu psihicku je*adu sam imao kad je dosao gost ( Englez) i raspitao se za paket pica kojim dobija "all inclusive" za vecinu pica na brodu. Naravno moj dragi drug i nadredjeni ( Indonezanin) koji vec 10 godina radi na brodu je negde na prvoj drugoj godini odlucio da nema potrebe da dalje usavrsava jezik, pa sam na gostovu zbunjenu facu odlucio da reagujem tako sto cu se ponuditi da objasnim ( sto je gost sa odusevljenjem prihvatio, dok je moj nadredjeni odlucio da mi dodeli jedan fini prostrelni pogled). Tad je vec krenuo nas ples, ko ce koga prvi da zaje*e. Naravno, gospodin sa iskustvom je bio hitriji, a ja cutljiviji i gluplji i zahvaljujuci mom divnom mozgu koji prati proceduru dobio sam prvu prijavu od nadredjenog kako ne slusam "naredjenja". Od tad je sve krenulo. Odlucio sam da zapnem i pokazem menadzerima da sam izuzetno dobar radnik koji cini sve za svoje goste (beyond the call of duty/an extra mile fazoni) i ubijao sam se od socijalizacije sa gostima, sto se na kraju ispostavilo da je los pristup. Menadzeri su mi pricali kako previse vremena provodim sa jednim gostom i kako trebam i drugim gostima, ali posto su moji gosti bili izuzetno zadovoljni moj tvrdoglavi mozak je bio u fazonu, "ma terajte se, zna Mile kako da vozi voz". Cesto sam posle smene i nakon sortiranja cekova odlazio u uniformi po barovima gde gazde uglavnom nisu i pricao sa gostima i drugima namestao neverovatne prodaje, sto sam sebi nisam mogao.

Polako ali sigurno kako su isle rotacije i kruzevi ja sam imao sve vise i vise problema sa nadredjenima koji su bili striktno fokusirani na prodaju, za razliku od mene koji sam bio fokusiran na zadovoljstvo gostiju ( vodio sam se logikom, ako su zadovoljni gosti pricace svojima kad se vrate i time dovesti jos ljudi). Jos jedna greska u ocima mog menadzmenta.

Polako ali sigurno krenuli su problemi sa spavanjem, tj. nespavanjem. Svako vece u crew baru ( nisam se opijao) da bi sve negativno tog dana ( odnos sa nadredjenima/bartenderima) izbacio iz sebe. Off time na brodu je definitivno jedna od najlepsih stvari na brodu. Biti okruzen ljudima koji su u istim govnima kao i ti u periodu relaksacije je nesto sto te mnogo zblizi sa ljudima. Nisam bio u vojsci, ali sam imao osecaj kao da se nekakva takva veza stvara izmedju nas.

Jedno vece sam zbog nemogucnosti da zaspim odlucio da odem u crew bar, koji je nazalost bio zatvoren ( tj. pusacka zona), pa sam otisao na nasu "terasicu" kod mouringa gde su bila dva decka iz Granade ( Galley Uttilitija). Tu sam ukljucio malo mozak i krenuo da pricam s njima o tome gde sebe vide za pet godina, da li stvarno zele da budu utilitiji i generalno na brodu za pet godina. Tu smo se siti ispricali i nisam ni primetio da je vec bilo pola sest, a ja pocinjem sa radom u osam ujutru. Naravno, odlucio sam da odem da spavam "ustacu ja bez problema". Nakon 4 sata probudio me je telefon preko kog se cuo glas "gde si ti, kasnis vec dva sata na posao". Divota, naravno poslat sam u kancelariju menadzera gde sam se izvinuo i rekao kako se nece ponoviti ( o zablude). Tu nisam dobio warning ( spoiler alert: nisam imao nijedan warning tokom celog svog boravka).

Dani su odmicali i ja sam sve manje i manje spavao, a izmedju smena sam vec poceo da se plasim da spavam za slucaj da zaspim i uopste se ne pojavim na poslu. To nije bio strah u fazonu, ajde necu da pravim sranja nego istinski gde sam se uvek okruzavao ljudima ( crew bar naravno) i namerno drzao cigaru upaljenu u piksli da bi me neko probudio posle 15-20 minuta sna. Jesam mlad, ali ni to nije bilo dovoljno sna da bi mi dalo snage da izdrzim ceo dan. Posle smene kad sam trebao da sortiram cekove otisao bih na cigaru da se malo razbudim i ajd' sinak rukavice na ruke i sortiraj ( i naravno zaspi oko 5-6 puta dok to radis).

Radio sam sve sto sam mogao da nadjem nacina kako da izdrzim dan sa sto manje sna, nije uspevalo ("Hey i***t, I got an idea, go to sleep at night" < ovo su mi drugari i supervizori redovno pricali, ali ja, stoka tvrdoglava naravno nisam slusao).

Kasnjenja su se gomilala, pred poslednje dve nedelje gde sam vec bio "fuck it all" i kasnio k'o blesav i ponekad nisam ni dosao na smenu ( nebitno dodatne smene) imao sam oko 3-4 kasnjenja od pola do dva sata.

Polako ali sigurno mi se u mozak uvlacila misao da bar definitivno nije za mene ( doduse, ni brod, ali i dalje tvrdim da bih izdrzao ceo ugovor bez problema da sam na vreme aplicirao za recepciju i tako otisao).

Malo sad gubim misli tako da cu raditi dopunu ovog teksta kad tad, ali cu sad samo zavrsiti jednim pasusom (dobro, dva......nekoliko).

Rad na brodu moze biti veoma stresno, a i ne mora. Sve zavisi od vaseg iskustva ( koje odlucuje da li cete u pocetku juriti k'o muva bez glave da pohvatate posao ili cete se fokusirati kako da organizujete svoj zivot u ovoj novonastaloj situaciji koja nije nimalo zavidna). Mnogi ce se truditi da vam postave nogu, a ako ste srecni mnogi ce i pokusati da pomere tu nogu koja vas saplice. Moj topli savet je da se fokusirate prvih par nedelja na to kako cete organizovati svoj zivot i to sitnice kao sto su pranje vesa, "izlasci", komunikacija sa kucom i prijateljima, jelo i naravno spavanje. Vi ste prva tri meseca ( u vecini kompanija) na probnom radu i dozvoljeno vam je da gresite u tom vremenskom roku pod uslovom da ne preterujete, kao sto sam ja. Ljudi koje cete sresti, kako gosti tako i kolege i koleginice ce biti razliciti. Budite sa svima na nekoj prijatnoj distanci i posle duzeg vremena pustite neke od njih da vam se priblize, ako su to zasluzili. Verujte mi, mnogi ce vas veoma prijatno iznenaditi, narocito oni od kojih to nikako niste ocekivali.

Ja licno sa broda nosim divna prijateljstva, kako nasih ljudi, tako i ljudi iz celog sveta. Pored toga ponude za druga zaposlenja ce vam sama dolaziti u komunikaciji sa gostima. Ne hvatajte se za prvu loptu, ja sam preskocio nekoliko ponuda dok nisam poceo ozbiljno da razmisljam o jednoj na kojoj trenutno intenzivno radim iako postoji velika mogucnost da od toga nema nista, ali ce sam cin pripreme za taj posao mene unaprediti poslovno i omoguciti mi mnogo lakse zaposlenje na mnogim mestima. Pored prijateljstva i tih ponuda za posao, sa sobom nosim i neku disciplinu koju sam tamo upoznao ( ali ne i stekao) i jedino sto mi je ostalo je da je u potpunosti tweekujem i implementiram u zivot ovde.

Da li bih se vracao na brod? Da, ali nikako u F&B, jer to jednostavno nije za mene posao, vratio bih se recimo na recepciju.

Da li bih preporucio drugima brod? Definitivno, to je iskustvo gde cete sebe dovesti do granice ludila i ko ne preskoci tu magicnu liniju ce se vratiti bogatiji jednim divnim iskustvom, a vala i parama.

Izvinjavam se sto je sve ovako razbacano, neorganizovano i nepotpuno, ali ima toliko stvari da bi mi trebalo oko nedelju dana da sve to spakujem u jednu fluidnu pricu, koliko god ona bila dugacka.

Ako ima bilo kakvih pitanja, slobodno pitajte, tu sam i dalje. To sto sam dao otkaz na brodu, ne znaci da necu biti ovde ( iako sam zauzet bas dosta kod kuce sad, tako da cu biti redje).


P.S. Razlozi odlaska sa broda: Stres, nespavanje, zdravstveni problemi, problemi kod kuce, prilike kod kuce, prilike u inostranstvu, promena pozicije za sest meseci.

Laku noc i dovidjenja  :pilot:
11.06.2012 Provera Engleskog preko Skype-a: Check, 15.06.12 Preliminarni intervju: Check, 1.11.12 NCL Glavni intervju:Check, Medical - 27.09.13 - In Progress, 14.10.13 Ship out date - In progress

Offline Argonaut

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 371
  • Sa svakim djeli sve,tugu ?uvaj za sebe.
    • View Profile
Ja sam bio jedna pozicija niže nego ti,što implicira više fizičkog rada (tipa loading,carry,...),problem mi nije bio spavanje nego buđenje,mada sam jako retko kasnio,jednostavno volim tačnost ali prva 3 meseca.U International baru,gde su dva espresso aparata sam bio redovna mušterija iako je to za radnike striktno zabranjeno,navraćao sam po 10~12 puta dnevno,smešna situacija je bila,moj supervizor menja Baristu redovno ja mu par puta pomagao i s`time dobio kredite za kafu,čak mi je iz sprdnje i davao kartice koje gosti kupuju.Međutim 30 gostiju čeka kapućino sa sojinim mlekom,mlekom od riže,bez masti,... ja se pojavljujem iz pantry`ja,šef konta da mu dolazim pomoći kao i uvek,stajem za aparat pravim dupli espresso stavljam vanilla bean powder okrećem se i odlazim na pljugu,on stao ne veruje.Ispričao to Bar Menadzeru i ja za to dobijem 2 days off in a row  :D i komentar `Unbelievable Serb`.Mada su me svi gotivili i ubacili za 1st in charge of Crew Bar,u kom sam blejao do 3~4 ujutro posle smene isto kao i ti,ali konstantno svako veče,zadnja dva meseca sam davao po paket Dos Equisa dvojici cimera da me bude sat vremena ranije svako jutro,kako bi otišao na kafu,par pljuga i stekao radnu temperaturu.
Ironično mi je da posle toliko čekanja i konačnog odlaska nisi uspeo izdržati ceo ugovor,i pomalo neshvatljivo.Ne vredi sad pričati šta bi bilo,da je bilo.Svako upadne u krizu,pročitao sam ovde i za slučaj momka iz kazina koji se posle pokajao,ali šta je tu je.Ja sam hteo odustati u prvom ugovoru ravno 7 puta,ali ne reći nekom e dosta mi je,nego 7 puta pakovao kofer i išao pred crew office i tu me neki Kanađanin,PT menadzer 7 puta ubedi da ostanem.Sretnem ga na sledećem ugovoru i tako se krenemo smejati da to nije bilo zdravo.Ja sam odradio par ugovora i sad bi da menjam kompaniju,trenutno sam u procesu da sam batalio Princess i pojma ne znam šta ću i kud ću,zato sam se tako i raspisao. :uzdravlje:
Dobiće te razglednicu iz Afričke zemlje Safari,zbogom žohari . . .

Online CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Događa se i najboljima.  +U+
Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Offline iggypop

  • Registered
  • *
  • Posts: 115
    • View Profile
šteta što u baru nisi izdržao, svi kažu da je lakše nego u restoranu što se tiče opterećenja, a kinta ista ili čak i bolja....
"...jutro na obali
kao ti i ja
napusteni brodovi
plivaju lijeno
rastocene olupine
kao ti i ja..." - Branimir Johnny Štulić

Offline MikacNis

  • Registered
  • *
  • Posts: 21
    • View Profile
Bez uvrede, vi ste momci pa mi nije jasno bas kako je BAS ETO tooooliko tesko, prvenstveno ides tamo da radis, sta ja onda da kazem sto sam zensko i radicu kao assistant waitress, nekako sam puna entuzijazma i shvatila sam to kao vojsku, nece mi oko iskopati tamo  :nokti:

Online CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Postoje razlicite vrste teskoga.
Posao na brodu nije samo posao. It's a Lifestyle.
Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Offline MikacNis

  • Registered
  • *
  • Posts: 21
    • View Profile
Pa da. Pre bih rekla da je najteze prilagodjavanje, sve je nepoznato, novi ljudi, snalazis se sam kako najbolje umes a nema tebi bliskih ljudi i njihovog zagrljaja, prepusten si sebi i moras da pobedis sebe i svoje slabosti a kad te stigne, emocije mogu da pokolebaju ako nemas mentalnu samokontrolu :moli:

Offline cobivr

  • Registered
  • *
  • Posts: 158
    • View Profile
Pa da. Pre bih rekla da je najteze prilagodjavanje, sve je nepoznato, novi ljudi, snalazis se sam kako najbolje umes a nema tebi bliskih ljudi i njihovog zagrljaja, prepusten si sebi i moras da pobedis sebe i svoje slabosti a kad te stigne, emocije mogu da pokolebaju ako nemas mentalnu samokontrolu :moli:

To mogu reci samo veterani tj. neko ko je bio i osetio na sopstvenoj kozi. Ti mozes samo da predpostavis ;)
"Ako hoćeš da budeš mudar, nauči pametno da pitaš, pažljivo da slušaš, mirno da odgovaraš i da prestaneš kad nemaš više šta da kažeš."

Offline chova

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 188
  • If you have target everything is easy...
    • View Profile
Snalazljivost i prihvatanje broda uopste je varijabilno od osobe do osobe.
Nismo svi isti, ovde sto se mogu naci razna misljenja i iskustva drugih to je samo ajd da kazem da mozes sliku da stvoris kako je na brodu.
Iz mog licnog iskustva vreme i tacan dolazak na posao je vrlo bitan faktor.
Kasnio sam skoro uvek, dobijao primedbe a prolazio bez velikih kazni jer sam to ispravljao kroz rad i tu su mi nekako supervizori opratsali zbog toga samo eto imao sam tu manu.
Napominjem, ovo mi se samo na brodu desavalo a dok sam radio na kopnu stvarno nisam ni jednom zakasnio na posao, znaci potvrdjujem umor koji sam imao pa je i uzrok kasnjenja bio taj.

A to sto si naveo da bih hteo za recepciju, pa da li si se uverio da je to bas pun pogodak?
.....nekako mi se cini da i njima nije bas lako, gomila ljudi ceka da dobije odgovore na glupa pitanja, suocavanje sa njihovim glupim problemima itd..mislim da tu moras biti jako psiholoski cvrst, nisam radio to ja pricam sa strane posmatraca.....uglavnom ja mislim da je super posao gift shop a i plata je ok
....Uglavnom svako zna svoje, kroz zivot stice razna iskustva, a da je brod jedno zivotno iskustvo, jeste i to potvrdjujem.

Offline hastalavistaa

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 208
    • View Profile
A ja k****n dolazim stalno 15 , 20 min ranije.Ovaj kruz imam najmanje radnih sati. Kaze mo sefica pa tako sam napravila raspored jer ti ionako dolazis svaki put ranije.
A ja nekako volim da budem u Kampu vise nego u onoj kutiji od sobe.