Korisničko ime: GusKa
Država: Hrvatska
Spol: Ž
Kompanija: NYK
Pozicija: Bar Waitress
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?Slučajno, upisala u google-u; posao u inozemstvu i izbacilo mi ovu stranicu.
Svidila mi se ideja putovanja i zarađivanja novaca jer sam nakon godina faksa i rada i slušanja onih pesimističnih priča, a i onih optimističnih od ljudi koji su putovali, mislila da ću ispalit na živce u nemogućnosti da skupim novac za nešto drukčije, nešto što nije čisto preživljavanje.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Kao što sam navela ogromna želja za promjenom, za avanturom i ono, meni među najbitnijim stvarima, bilo mi je važno vidit mogu li izdržat sve to.
Hoću li podviti rep i vratit se kući plačući.
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?Preko EP-a. Sva pozitivna iskustva s njima i uvijek su pomogli kad bi negdje zapelo. A oni su mi bili najbliži i ukrcavali su na druge kompanije osim Carnivala.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prvo je u điru bio Royal, pa Disney i na kraju sam dobila ponudu za japanski kruzer i s obzirom da mi je izgledalo egzotično i zanimljivo sam prihvatila pa kud puklo.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?Interview je trajao cca 50 minuta ako se dobro sjećam, i dobro me čovjek ispilao, iznenadila sam se, i sutra ujutro sam odmah saznala da sam dobila posao
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Već sam napisala u troškovima. Koliko god sam potrošila skoro sam sve novce dobila natrag od kompanije.
Uniforma besplatna, cipele, liječnički, viza, pomorska knjižica, hrana u hotelu po dolasku, avionska karta plaćena.
Sada idem na drugi ugovor i agent mi rješava kartu za natrag ,dakle, ne moram se zafrkavat ni s čim samo moram doći zdrava i voljna radit.
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?Ja sam ,slušajući savjete s foruma, ponijela minimalno svega. Dva manja kufera. To je bila greška.
U Japanu nema baš jeftine odjeće, izgubila sam tonu živaca tražeći stvari koje mi trebaju jer ne razumijem njihovo pismo a ništa skoro nije na engleskom…
Sve mi je bilo čudno… Jabuke su skupe ko suho zlato., naći običan jogurt je lutrija, kupnja ženske kozmetike je mučenje.
Poslije sam se navikla ali prvih mjesec dana sam bila na rubu suza u trgovinama, plus malo tko zna engleski uopće u trgovinama pa je bilo drž ne daj.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Kad sam došla sve je bilo normalno, ništa mi nije bilo čudno.
E, onda kad sam se prvi dan vratila s posla nisam mogla spavati, imala sam napadaje panike zbog zatvorenog prostora, pa napadaj panike drugi dan kad smo cijeli dan bili na moru.
Osjećala sam se zatočeno.
Tri dana nisam ni jela ni spavala i svaku večer sam zalijevajući se hladnom vodom da dođem sebi u glavi davala otkaz…
Tu mi je puno pomogla cura iz Srbije koja je došla isti dan kao i ja pa smo skupa bile izgubljene.
Ostale cure su mi puno olakšale i rekle su da su sve plakale prvih dana kad su došle od šoka i da će proći i bile su u pravu. Ali treba to proći.
Četvrti dan sam bila OK. Kolegica me izmasirala i tek sam se tada uspila opustit i uključit mozak i prionut na posao.
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?Bio mi je dodijeljen supervizor iz Japana koji je doslovno pratio svaki moj korak.
Kada sam se gubila po brodu, eto ga iza mene, kada nisam razumijela što gosti pričaju na japanskom , opet se on pojavi.
U početku sam mislila da me lik prati jer mi nije nitko rekao da nas on motri prvih mjesec dana otkad dođemo na brod da se lakše snađemo.
Danas sam zahvalna što je bio takav jer bi se inače puno teže snalazila.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Pa osim angažiranja ,,kolege za praćenje,, bilo je dosta trenutaka kada sam bila izgubljena s obzirom da nismo odma dobili tečaj japanskog i da sam sama učila iz knjige i da sam se osjećala ko totalni i***t na trenutke kad gost priča na japanskom ko zna što a ja ko tele buljim u njega i nemam pojma što da mu kažem osim da ga ne razumijem i da pričeka da dovedem kolegu koji razumije jezik.
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?Poslije početnog šoka sam se osjećala ograničeno samo kada bi me lupila žuta minuta a nisam se imala di sakrit od ostatka svijeta i bit sama makar sat vremena.
Teretana mi je bila spas i trčanje po deck-u.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
I više nego zadovoljna. Novac bolji nego sam očekivala.
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?Postoji ali rijetko se dobije i većina poslova je ograničena na kolege kojima je japanski jezik na razini a to smo rijetko mi iz ovih djelova svijeta…
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Crew bar je malen, jedan, i radi samo 4 sata dnevno
Ali ko se hoće zapit uvik ima di i kako
Bilo je zabavnih trenutaka.
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.Filipinci, Japanci, Europljani. Ljudi ko ljudi. Đubradi ima u svakoj zemlji kao i onih koji su uvijek voljni pomoći. Vrijedni ljudi većinom.
- Kako biste opisali putnike?
Umirovljeni, bogati, znatiželjni, blagi, pristojni.
Zaista je lijepo raditi s ljudima iz Japana jer imaju dozu pristojnosti, možda i sramežljivosti u sebi a opet su druželjubivi.
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?U svakom portu sam bila van.
Nije bilo mjesta di nismo izašli makar kavu popit a da smo prvi put u tom portu…Overnight jer bio vrhunac doživljaja
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Yokohama, večerica, pivica, šetnjica. Predivan grad.
Zaljubila sam se na prvi pogled. Nisam fan noćnih izlazaka u diskoteke pa sam radije provodila vrijeme s probranim ljudima.
Opišite dobre strane rada na kruzerima.Upoznavanje samog sebe (nekad se divim sama sebi kako nisam podvila rep i utekla doma, putovanja (sada ide svjetski kruz, to ne bi htila propustit, rekli su mi da imam srece sto se toga tice)., zarada (nekom bolja nekom lošija ali u principu možeš uštedit ako imaš imalo volje).
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Ako imate dečka kući, zaboravite ga, ili se ne ukrcavajte uopće.
Podnošenje onih valovitih dana ako nemate želudac za to.
Sve se zna o svakom, rekla bih nedostatak privatnosti.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?Da. Uvijek se možete okrenut i vratit kući ako vam ne paše!
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Nemojte ništa očekivati. Idite mirne duše, otvorenog uma i što bude bit će.
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?Ne shvaćati sve previše osobno.
Nikoga zapravo nije previše briga za vas, niti bi vas trebalo bit previše briga za nekog drugog.
