Pozdrav Sofija,
koliko vidim Vaše postove još se niste ukrcali na kruzer pa ako nam možete objasniti čemu tolika ogorčenost? pretpostavljam da ste čuli nečije tuđe iskustvo?
U životu su mi svi poslovi osim jednog bili robijanje, tako da ne vjerujem da mi može na brodu biti gore, jedino još bičevanje nisam iskusio, spreman sam na najgore a isto tako sam spreman i dati najbolje od sebe, a prvi ugovor ću izdržati makar me u logor poslali. U najgorem slučaju će mi ostati hrpa slika egzotičnih mjesta pa makar i sa palube, za 10 godina negativna sjećanja će izblijedjeti ali slike će ostati i uvijek ću moći reći da sam malo vidio svijeta i na kraju ću se još i dobro osjećati.
Vaša ogorčenost me podsjeća na mene kada govorim o svojim bivšim poslovima, negativne stvari su one koje ostavljaju najdublje ožiljke, ali kad čovjek izdvoji samo ono dobro što je iskusio i proživio, bez obzira koliko ti trenuci bili rijetki shvati da je u konačnici ipak postao kompletnija osoba i da ga ti rijetki trenuci u konačnici najviše oplemenjuju. Upravo to je ono što mene motivira da krenem dalje, jer sam nakon svakog posla postao kompetentnija osoba, najvažnije je nikada ne odustati, a nagrada će doći kada tada - ne uspijevaju talentirani već uporni (to sam na svojoj koži osjetio, nažalost u negativnom smislu - dok sam studirao, u restoran gdje sam radio došao mi je prijatelj s kojim sam u osnovnoj trenirao nogomet koji je doslovce imao dvije lijeve noge. U međuvremenu je postao profesionalni nogometaš , pojavio se u novom BMW-u X6 i ja mu govorim u šali kako mu je loše a on govori dok si se ti zabavljao i lumpovao po kafanama ja sam nabijao loptu, sad je vrijeme da ja malo lumpujem po kafanama...).
Ono što sam primijetio u Vašim postovima da nemate dovoljno samopouzdanja u sebe, to je i mene u početku kočilo, jer sam se bojao neuspjeha umjesto da se radujem uspjehu. Obeshrabrenje je najveći čovjekov neprijatelj i korak koji vodi ka odustajanju, a svaki početak se većinom sastoji od samih obeshrabrenja, postoji jedno pravilo: "života od danas do sutra" (najčešće se taj pojam spominje u negativnom kontekstu) a to je da ništa nije toliko teško da se ne može izdržati jedan dan a sutra je ponovno novi dan i nova prilika za uspjeh.
U životu će ti drugi ljudi uvijek davati savjete što ne činiti i što ne valja, u školi je to da je profesor strog, nepravedan, na poslu je da je šef sebičan, bezobziran, iskorištavač i automatski ljudima dolazi signal da se ne trebaju ni truditi jer su otpočetka osuđeni na propast ali nitko ti ne govori što činiti da ne završiš kao oni!! To su sve tuđa iskustva i način na koji su ih oni proživjeli, nitko ne može promijeniti cijeli svijet, promijeniti cijelu firmu u kojoj radiš, donijeti blagostanje svima ali možete promijeniti sebe - to je ishodište od kojega krećeš. Svaki čovjek je individua za sebe, ja kad sam promijenio pristup shvaćanja stvari vlastitog postavljana prema van, kada se nisam ograničavao tuđim bremenom i kada sam vjerovao u sebe i svoje ciljeve stvari su se počele mijenjati na pozitivno, profesor koji je svih srušio je mene pustio, šef koji se na svima iživljavao je mene favorizirao.
Životni put je pun račvanja, jedan krak je neuspjeh drugi uspjeh, A ili B, ako kreneš krivim putem vratiš se na početnu točku i kreneš dalje drugim putem. Podvijenog repa se uvijek možeš vratiti kući, alternativa je da se možeš vratiti još kompetentnija, zadovoljnija i sa više elana za daljni put, izbor je na tebi. Najgore je ne maknuti se uopće s početne točke.
