Korisničko ime: Vrana
Država: Hrvatska
Spol: Ž
Kompanija: Viking River Cruises
Pozicija: Cabin Stewardess
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?‘’Naletjela’’ na Forum prije par godina dok sam još bila u školi. U biti sestra. I onda smo obećale jedna drugoj da ćemo jednog dana i to pokušati.
Znači nisam imala nikakve poznanike koji bi mi prenijeli svoja iskustva o tome kako je raditi/živjeti na brodu. Sve što sam saznala,saznala sam isključivo na forumu.
U početku nisam ni znala da postoje riječni kruzeri,a kada sam saznala-moj svijet je poprimio potpunu novu dimenziju hahahaha
Razlog tome je bio taj što se tada odlazak na prekooceanski činio prekompliciran i skup.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Priče veterana na forumu i pokoja slika na netu.
Nova mjesta,novi ljudi,iskustvo koje ću steći,novci. Činjenica da ću biti kilometrima daleko od svega monotonog i uhodanog.
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?Prijavila sam se preko agencije Riverside samo iz tog razloga što je bila najbliža, a i jedina na ovom području.
Jedan od razloga je bio i taj što sam prvi puta u životu aplicirala za takav posao,pa sam kao mislila da je to sigurnije,bolje.
Kasnije sam se uvjerila da to i nije baš (uvijek) tako.
I svima bih preporučila da se direktno jave kompanije,ma da znam da ima dosta ljudi koji će kao i ja ‘’ići linijom manjeg otpora’’ jer misle da je to jednostavnije.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavila sam se za sve kompanije,jer sam htjela otići pod svaku cijenu. Pod ‘’sve kompanije’’ mislim na sve riječne kompanije.
No nadala sam se Vikingu jer sam vidjela da oni imaju (kako mi se čini) najbolje plaće i uvjete.
A što se tiče pozicije,prijavila sam se za recepciju no zbog nedostatka iskustva gospodin Damir (Riverside) mi je rekao da me tu nikada neće primiti i da je bolje da apliciram za sobaricu (cabin stewardess jel),pa da mogu kasnije eventualno odraditi trening/obuku za recepciju pa se prebaciti. Ova priča vjerojatno mnogima zvuči poznato.
E pa sada. Odradila sam ja i taj trening,ali prebacila se nisam (barem ne ove sezone).
Mislim da je praktično nemoguće promijeniti department u jednoj sezoni.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?Prvo je bio priselekcijski interview sa Damirom i Martinom (predstavnicima,ujedno i vlasnicima Riverside-a) i on je trajao oko 20 minuta.
10 minuta formalnog razgovora o poslu i 10 minuta pričanja o svemu i svačemu. Najbolje je bilo to što ja nisam ni znala da taj priselekcijski mogu ‘’ne proći’’.
Dobila sam mail nakon 2 dana da sam prošla i skoro se srušila sa stolice od smijeha.
Nakon toga je bio interview sa ljudima iz Viking-a. Taj je trajao 10-15 minuta. Osoba s kojom sam razgovarala je isto bila nova u kompaniji, pa je razgovor bio pomalo smiješan.
E sada, da preduhitrim sve one koji će kasnije pitati kakva su pitanja bila na tim interview-ima. Ako imate kakvog srodnog isustva sa pozicijom za koju aplicirate,pitati će vas gdje ste to točno radili, koliki je bio taj objekt gdje ste radili, sa koliko ljudi, kakav vam je bio nadređeni, zašto ste dali ili dobili otkaz tamo, koje su bile vaše obaveze i sl. Što mislite o činjenici da će te biti razdvojeni od obitelji, dali će te moći živjeti sa potpunim strancem, zašto ste se prijavili baš za ovaj posao, što očekujete od ovog posla i sl.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Prvo sam morala ići na trening ili obuku i to me stajalo oko 200 eura (Avionska karta,karta za vlak i đeparac).
A onda i odlazak na sezonu;oko 20 eura za prevođenje potvrde o prebivalištu, 250 eura za kartu do Amsterdama i nekih 70 eura za ‘’eto nek’ se nađe’’.
Znači, sve zajedno oko 550 eura. S tim da ovdje nisu uračunate radne cipele,patike i ostale gluposti.
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?Pa i nije baš bio put u nepoznato.
Znam da idem raditi i znam kakvo je vrijeme otprilike u Europi. Uniforma koju sam dobila na tom treningu,par traperica i majica za slobodno vrijeme i higijenske potrepštine.
Laptop,mobitel,kava,cedevita
Kako god okreneš, ljudi koji idu prvi puta raditi na brod,uvijek ponesu pola stvari koje im ne trebaju.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Ma meni je bilo super.
Brzo sam se snašla i uhodala u sav taj sistem. Jest da sam se na početku i pokoji put izgubila, ali to se valjda svima događa.
Mislim da treba otprilike 2 tjedna da pokopčaš gdje je šta i koga moraš pitati za što, no kada preživiš prvih 7 dana - na konju si hahahaha
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?Odgovoriti ću vjerojatno kao i 99% ljudi ovdje.
Kolege (balkanci
, su ti koji ti pomognu tako se osjećati, a ne kompanija.
Time ne mislim da kompanije ne mari za nove ljude koji dolaze i koji se tek uhodavaju u posao.
Ja sam otišla na jedan brod, da bi mi nakon 2 sata došla housekeeperica i rekli da moram na drugi,jer je eto došlo do pogreške u office-u.
I to na brod na kojem je vjerojatno najozloglašenija Housekeeper-ica na komapniji. I to sam saznala tek u tom trenutku kada su mi drugi počeli prilaziti i izražavati sućut što ću morati raditi sa tom staljinovkom.
Živčani slom i napad panike su preblage riječi za to kako sam se osjećala tada. Mislila sam da je to najgora stvar koja mi se mogla dogoditi, no na kraju se ispostavilo da je to upravo bila najbolja stvar.
Ljudi su bili fantastični i osjećala sam se više nego dobrodošlo.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
To sve zavisi o ljudima sa kojima počneš raditi. Ne mogu reći da mi nitko nije pomagao, ali nije baš da su se pretrgli.
Većinu sam sama skontala. Kako,šta i gdje. Nisu baš pokazali razumijevanje za mene novu koja se susrećem sa svime po prvi put, iako je svima u mom departmentu bio tek 2. ugovor i točno su znali kako se osjećam.
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?Divno. Meni to nije smetalo, najmanje vremena sam provodila u kabini, a i nije baš da si ograničen ograničen.
Uvijek se može izaći van, barem na pola sata. Mislim da ovo zapravo nikome ne predstavlja prevelik problem.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Jesam. I plaćom i napojnicama. Plaću nisam dirala cijelu sezonu,živjela sam isključivo od napojnica, a i od njih sam uspjela napraviti pristojnu ušteđevinu.
I nemojte sada misliti da sam računala svaki euro koji sam potrošila jer nisam.
Ako se ikada budem morala prisjetiti kada je bio taj prijelomni trenutak kada sam postala šopingholičarka, sjetiti ću se Vikinga i 2013. hahahaha
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?Naravno da postoji, ali to sam već objasnila. Nemoguće u jednoj sezoni, tj. prvoj. Kasnije da.
Nemojte misliti da nitko neće prepoznati vaš trud, jer hoće. Samo budite uporni
(i manite se onih priča da se do određenih promocija dolazi na druge načine upitne moralnosti)
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Jako mi se svidio.
Ako imaš dobru ekipu biti će ti odlično. Onda nije ni bitno hoće te li ići van ili sjediti na sun decku ili u crew mess-u.
Doduše na početku sezone se mnogo više izlazilo i ‘’družilo’’ nego na kraju, ali to je normalno jer su u 11./12. mjesecu već svi umorni i iscrpljeni.
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.Generalno; većinom mlađi ljudi koji su došli zaraditi novce za koje bi kod kuće morali raditi duplo duže (ako ne i više).
Na brodu; 100 ljudi - 100 ćudi. Ima ih svakakih. Oni povučeni koji se povuku u kabine nakon radnog vremena i ne možeš ih nigdje vidjeti, oni koji previše pametuju, oni koji vole sve da znaju, oni koji vječito kukaju i žale se na nešto, oni koji ti jedno govore,a drugo rade, oni koji previše dramatiziraju oko svega itd. itd. itd.
Ali zato su tu i oni koji će ti pomoći kako god mogu i umiju, s kojima ćeš moći popričati i kada ti se s nikime ne priča, oni koji će te nasmijati i kada bi najradije zaplakao, ljudi koji će ti doslovno postati dio obitelj.
A priče kako su bugari podli ili slovaci lijeni i slično su čista sranja.
- Kako biste opisali putnike?
95% gostiju su amerikanci koji su umirovljeni i sada im je dosadno u životu. Većina ih je ok, ali naravno da uvijek bude par gostiju koji prave probleme.
Žale se na servis, izvoljevaju oko hrane, istresaju se na druge zbog izgubljene prtljage i slične stvari. Najgori gosti su britanci zbog napojnica i ponašanja, a najbolji su ljudi koji imaju bilo kakve balkanske korijene. Ti vas odmah zovu sebi, da dođete živjeti ili na odmor, naći će vam i posao, posvojiti vas, slati mailove, a ostave i super napojnice.
Btw, što se tiče tih napojnice, to ne ovise uvijek o vama. Nekada se možete truditi do zla boga i neće vam ostaviti ni euro, a nekada ih nećete ni pogledati kako bog zapovijeda, a ostaviti će vam 100 eura.
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?Naravno. Sve zavisi kako si postavite prioritete - spavanje ili izlazak? Ponekad uspijete i obadvoje
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Peanut bar u Koblenzu, Ulica Vaci u Budimpešti, Passau, Regensburg, Amsterdam, The View i Homolje u Beču...
Opišite dobre strane rada na kruzerima.Vidiš svijeta, zaradiš mnogo novaca i actually uspiješ i uštedjeti, upoznaš svakakve ljude, pomakneš svoje granice, postaneš ‘’hladan’’ na neke stvari koje su te prije mogle izbaciti iz takta, promijeniš svjetonazor, okreneš si život za 360 stupnjeva i udaljiš se malo od svega monotonog i usiljenog kod kuće.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Samo jedna jedina koja i nije tako loša ako imate pravilan raspored godišnjih odmora - udaljenost od obitelji.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?Definitivno! Tko god je zainteresiran neka pokuša. A zašto, pa zbog svih ovih dobrih strana koje sam gore navela.
Ako ni zbog toga, onda zbog svih onih ljudi koji će vam zavidjeti do bola jer ste izašli iz ove kolotečine koja ovdje kod nas prevladava.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Budite uporni i prije svega samouvjereni. Na svakom poslu ćete morati naučiti nešto novo, pa tako i ovdje.
Nemojte misliti da vas neće primiti jer ne govorite perfektno engleski ili zato što nemate dovoljno iskustva i sl. Samo hrabro
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?Živ se čovjek na sve navikne.
