Author Topic: Gola Istina o Kruzerima!  (Read 101994 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline Sofija 7

  • Registered
  • *
  • Posts: 31
    • View Profile
Gola Istina o Kruzerima!
« on: 25/January/2014 »
  Nekada davno, iza sedam gora, iza sedam mora... Ne, ne, ne! Ne mogu ovako da pocnem. Daleko je ova prica od bajke. Ispricacu vam golu istinu o kruzerima. Iz prve ruke, iz mog licnog iskustva.
Bez zabluda i iluzija. Bez laznih informacija ili poluinformacija kako bih ulepsala istinu. Toga je danas prepun internet, razni blogovi i forumi na ovu temu.
A ulepsavanje istine nikome nece pomoci ako ste vec odlucili da se uputite na ovo putesestvije zvano "Kruzer".
Moja namera nije da vas odgovorim (ni mene niko nije uspeo da odgovori kada sam odlucila da podjem u ovu avanturu), moja namera je da vam dam preko potrebne informacije.
Jer, najteze je uputiti se u nepoznato, narocito ako u to nepoznato krecete sa jednom potpuno iskrivljenom slikom.

 Jasno, usledice jos vece razocarenje.

  ... Zaradicu novac, videcu svet, poseticu gradove i drzave koje mozda nikada ne bih imala prilike da vidim, kulturno istorijske spomenike, znamenitosti, zakoracicu u istoriju. Videcu predivne plaze, okean, probacu preukusna jela i ispijacu neverovatne koktele, pored toga upoznacu divne ljude iz raznih zemalja, mozda cu steci i nove prijatelje. A tek zurke, ah te zurke i to ludovanje na kruzerima, na otvorenom moru, dok brod plovi ka nekoj novoj, egzoticnoj destinaciji, a ja ispijam koktele i zabavljam se sa svojim novim drustvom u toliko puta pominjanom i poznatom "Crew bar-u". I sto je najbolje od svega, sve to za dzabe! Ma ne samo da je dzabe nego me i placaju za takav provod! Putujem, provodim se, zaradjujem ludacki novac, pogotovo za nase uslove, a skoro da ni nemam na sta da ga potrosim. Sve je placeno! Hrana, pice, smestaj…
  Da, zvuci vise nego sjajno! Ali u zemlji Oz, u kojoj mrmot zavija cokoladu u foliju a Alisa iz zemlje cuda ga ceka na cajanci sa Snezanom i svih sedam patuljaka.
  Ipak necu vas lagati. Videla sam ja i okean, plovila sam ja ka egzoticnim destinacijama. Ispijala sam dzin i tonik (kokteli u crew bar-u su ipak bili preskupi i iskreno receno malo bljutavi) sa ljudima inteligencije ispod proseka, totalno nezanimljivim i preumornim za bilo kakvu vrstu provoda, folirantima koji su sisli sa ko zna kakvog brda i izmileli iz ko zna koje zabacene rupe, spremni da ti zabiju noz u ledja kako im se pruzi prilika i da te iskoriste ukoliko si glup i naivan, a takva je vecina. Nista iznenadjujuce, takav mentalitet se tamo skuplja, takvi beznadezni slucajevi tamo pronalaze svoj poziv.
  Bila sam ja na tim takozvanim zurkama u zagusljivom, premalom, plutajucem crew bar-u. Posetila sam ja razne gradove i njihove znamenitosti. Evo na primer, imam pauzu od dva sata, dok se presvucem u civilno odelo, dok odem od luke do grada i vratim se od grada do luke, sve u svemu ostane mi nekih 15-tak min do pola sata da prosetam centrom nekog Kusadasija ili neke Venecije. Za vece gradove poput Rima ili Pariza, nekog tamo Njujorka ili Sidneja da ne govorim. Za dva sata ne mogu ni stici od luke do grada. Ali, sta je tu bitno i u cemu je poenta?! Da sam tako mrtva umorna, neispavana i gladna (jer kako da gubim vreme da nesto pojedem, odmorim se ili ne daj Boze odspavam) ipak ja posetila te raznorazne gradove i drzave i provela citavih 15-tak minuta do pola sata u razgledanju istih. Pa to je neprocenjivo!
  Bila sam ja i na Bahamskim i Karipskim ostrvima. Zamislite, Bahami! Pa ko bi rekao, ja na Bahamima! Sve tetke, stricevi i babe ce mi zavideti kad dodjem kuci i ispricam im gde sam sve bila i sta sam sve videla! O komsijama da ne govorim.
  I tako ja na tim Bahamima dobijem na jedvite jade pauzu od dva i po sata. 40-tak minuta od luke do jedne od najlepsih plaza na svetu i isto toliko nazad. Izracunajte sami koliko mi je ostalo vremena da ispucam par fotki, izbalavim gledajuci sitan beli pesak, palme i zelenkasto plavi okean i vratim se nazad na brod razocarana jer nisam stigla ni nozni prst da umocim u okean a kamoli da se okupam u istom. Ali, opet kazem, bila sam na Bahamima! Jeeej! Puna sam utisaka! Nema veze sto se danas tih istih Bahama ne bih ni secala da nemam slike i sto ni citav sat nisam provela tamo, ali bitno je da sam ja tamo bila, pa pod kakvim god uslovima! Da, inace na Bahamima sam nosila radnu uniformu jer nisam imala vremena da gubim na presvlacenje. Toliko o tome.
  I tako jednog dana dodjosmo mi i do Istanbula. Toliko dugo sam cekala taj Istanbul, mesec dana unapred sam molila da mi daju nesto vise od dva sata slobodnog vremena i nekako ga iskukala. Brod je usao u luku negde oko 7 sati ujutru, ja sam ustala oko 6, prethodne noci legla u 3, jer sam radila do 2. Spremila se na brzinu, pojela dva keksa jer nisam imala vremena ni da doruckujem (nista cudno, naviknete se na kruzerima da ostajete bez obroka u nedostatku vremena) i krenula ka dugo iscekivanom Istanbulu. Obisla ja tako Topkapi palatu, Aja Sofiju, Grand Bazar... po 15-tak minuta za sve, popusila dve cigare na putu i vratila se trceci nazad na brod jer mi je smena vec pocinjala. Ostatak dana, sa jednom pauzom od pola sata, do jedno 2 nocu sam radila u tempu zombija, pregladnela, neispavana, iscrpljena, jadna i mizerna. Smucio mi se i Istanbul i Topkapi palata i brod i more... ma sve mi se bilo smucilo. Ali, bila sam u Istanbulu! Ala ce se tetka naslusati prica kad dodjem kuci, ipak je to Huremina i Suljina postojbina.
  
  A tek hrana i pice, odakle samo poceti?! To je jedna velika menza, takozvana "Crew mess", prostorija pored je "Stuff mess", kako bi stoka, to jest mi, bili odvojeni od vise rase. Inace, diskriminacija, o kojoj agenti toliko pricaju da je neprihvatljiva na kruzerima, je vise nego zastupljena. Pa da razjasnim. Stoka smo - cistaci, konobari, sobarice, sankeri, i slicna zanimanja sa varijacijom na temu, visa rasa su - tehnicari, bravari, limari, elektricari, muzicari, radnici u kazinu, buticima, parfimerijama i prodavnicama. ( Da, znam ni meni nije bilo jasno u cemu je razlika izmedju npr. konobara i butikasice, ajde oficiri, to mogu i da svarim nekako, ali konobar ili cistac stoka, a butikasica ili diler iz kazina visa rasa, pa molim vas, to je vise nego besmisleno!) I tako oni lepo odvoje zito od kukolja i pred nas se nadju razne djakonije, da prosto ne znas odakle da pocnes. Jednom recju velika, bljutava, bezukusna, plasticna, nejestiva kolicina genetski modifikovane hrane! Bukvalno. Meso staro ko zna koliko, ko zna koliko puta smrzavano i odmrzavano, ko zna kakvog porekla, voce i povrce nejestivo, kvalitetnije bi bilo pojesti plasticnu kesu, vise bi se hranljivih materija unelo, corbe, supe i kuvana jela, tesko mi je i da ih se prisecam, science fiction sa primesama horora. I vec posle mesec dana, ako ne i manje, pocinjete da primecujete taj divan uticaj kvalitetne ishrane kojom svakodnevno cascavate vas organizam. Nove bore, celulit, suva koza, suva kosa, naprasno gojenje, naduvenost, gasovi, neredovna stolica, kod devojaka potpuni izostanak menstruacija ili preceste menstruacije, razni bolovi, istanjeni zivci... Naravno za sve to je zasluzan i miran san od dva, tri ili cak cetiri sata kada odvalite od spavanja, uz prekrasnu muziku ventilacionih cevi i uspavljujuce korake nocnih radnika koji tumaraju po hodnicima. Zasluga je naravno i sjajnih uslova za rad od jedno 11, 12 sati dnevno, svaki dan.
  Ne zaboravite ovu poslednju recenicu dragi avanturisti koji krecete na kruzer. Ako nista drugo samo nju zapamtite. Ali udubite se, ponovicu, takav cete i ugovor potpisati - svaki dan, sedam dana u nedelji, sest meseci, SVAKI DAN, Vi cete raditi! Zavisi od pozicije za koju aplicirate koliko ce to sati biti dnevno, ali sigurno ne manje od 8 sati i ne vise (zbog zakona) od 12 sati. Vazi isto i za oficire i za cistace. Na kruzerima SVI rade SVAKI DAN. Nema vikenda, nema subote, nema nedelje, nema slobodnog dana. Radi se ceo dan, sa par sati pauze za spavanje nocu (ukoliko niste nocni radnik) i par pocepanih sati danju podeljenih na dnevne pauze.

  Dakle, sve u svemu, zivecete sest meseci jedan lep, ispunjen, harmonican i miran zivot u vise nego zadovoljavajucim uslovima. U potpalublju, dragi moji mornari, ce biti vase kabine. Dva sa dva metra, ususkane, prljave, sa konstantnom bukom iz ventilacionih cevi i odvratnim preradjenim vazduhom na sta ce se vasa napacena pluca tako lepo navici da bi im, recimo, poseta Pancevu bila poput posete vazdusnoj banji. Ujutru cete se umivati i prati zube recikliranom vodom punom hlora. Da vam to plasticnije objasnim. Neki tamo Filipinac, Indijac ili ne daj Boze Srbin normalno obavi svoju jutarnju nuzdu, kako malu tako i veliku i sve to sto covek izbaci iz sebe prodje kroz brodsku kanalizaciju. E, sve to se posle lepo reciklira i taj isti Filipinac, Indijac ili ne daj Boze Srbin, ujutru, normalno opere zube tom divnom, izvorskom vodom. U svakom slucaju, ako posle pranja zuba ugleda nesto braonkaste boje na istom, znace od cega je.

  Ok, poslednja nada buducih svetskih putnika - novac! Uostalom, zar to nije glavni razlog zbog koga cete uopste poci na ovaj put?! E pa ovako, to zavisi od pozicije do pozicije, ja cu konkretno izneti svoje licno iskustvo. Ne zelim da nagadjam za druge ali mogu da pretpostavim. 200, 300 dolara gore - dole i nije neka razlika. Izuzimam oficire, opet pretpostavljam tu su neke malo vece cifre u igri. Ja sam licno, na brodu radila kao konobarica u baru. Za buduce "kolege" opisacu malo detaljnije ovu poziciju.
  Radi se 10, 11 do 12 sati dnevno. Prepodne radite na takozvanom "open deck-u". To je bar na otvorenom delu broda pored bazena, a na dve nedelje vam menjaju bar u kome radite poslepodne. Npr: dve nedelje konobarisete u Kazinu, zatim u nocnom klubu, pa u baru u kome se organizuju razni zabavni programi, dve nedelje ste u klasicnom sedeljka baru i tako ispocetka. Evo, kako ce vama otprilike izgledati dani... Negde oko 10 sati ujutru pocinje vas radni dan. Odlazite na "open deck", paklena je vrucina ili lije kisa ko iz kabla ako vas slucajno uhvati jesen u Evropi na otvorenom moru, u nekoj Italiji ili nekoj Grckoj. Naravno, sunce, vetar, kisa, sneg (na Aljasci npr) vi cete punom parom raditi, tu nema oprastanja. Ukoliko kruzer plovi po Evropi, vi cete otprilike do jedno 4, 5h popodne raditi za dzabe ili za mizeran novac, tj volontiracete za kompaniju. Zasto? Zato sto ujutru niko nista ne pije ili bolje receno niko ne pije alkohol. Zasto je to konobarima u baru od presudnog znacaja? Pa zato sto vi lepo potpisete ugovor koji vam jasno kaze da je vasa mesecna plata 50 dolara! Da, da, citavih 50 dolara. Agenti ce vam naravno ispricati bajke da je ta stavka zanemarljiva, vi cete dodatno zaraditi na 15% od svakog prodatog pica i eventualne baksise. Tacno, i to ce vam mesecno, u proseku, maksimum svih maksimuma, na Kruzeru u Evropi biti nekih 1000 dolara ili oko 700 evra, na Kruzeru u Americi 1500 dolara ili 1100 evra. Glupa, neinformisana osoba ce doneti sledeci zakljucak - pa, to je ludilo, toliki novac ne bih nikada zaradio u Srbiji! Tacno, najverovatnije ne biste, ali novac nikako ne sme biti jedini tas na vagi! Stavite na tu istu vagu uslove, tj neuslove zivota, neprirodno okruzenje, kabinu dva sa dva sa preradjenim vazduhom koji udisete 6 meseci, hlorisanu, recikliranu vodu kojom perete zube i kupate se 6 meseci, genetski modifikovanu, bezukusnu, bajatu, jednom recju, nezdravu hranu koju jedete 6 meseci, poremecenu stolicu, poremecenu menstruaciju, raznorazne bolove u stomaku, glavi, ledjima, nogama, nove bore, novi celulit, drasticnu gojaznost ili drasticno mrsavljenje, sve to na nervnoj bazi ili zahvaljujuci hrani, potpuni izostanak privatnosti, konstantni stres, bes, nervozu, odvojenost od porodice, decka, devojke, muza, verenika, dece i mnoge propratne pojave... Pametnom ce i ovo biti vise nego dovoljno.
Ukoliko ste se preracunali, izvagali, odlucili da vi to sve ipak mozete, samo napred. Licno ja bih pre radila kao cistacica u svojoj zemlji, pored svoje porodice i kao covek, nego bila rob tamo negde, tamo nekom za bedne pare u jos bednijim uslovima. A shvaticete i sami koliko su to zaista bedne pare. Koliko cete samo uloziti sebe da ih zaradite i koliko cete ih samo brzo i lako potrositi. A na kruzeru cete imati na stosta da ih potrosite. Ne zavaravajte se da cete sav novac doneti kuci. Necete, kada se vratite shvaticete koliko ste bili glupi i naivni.

  Da nastavim sa opisivanjem vase dnevne rutine. Dakle, prepodne cete volontirati za kompaniju. Setacete kao lude Naste po open deck-u na 50 stepeni, dok ce Vam u glavi odzvanjati recenica supervizora ili vama nadredjenim sankerima "Walk around!". Nema stajanja, bilo gostiju pored bazena ili ne bilo zivog coveka vi cete morati da setate sa ajncerom u rukama, jer ne daj Boze da neki gost podigne ruku kako bi zatrazio pice, to je nedopustivo! Vi cete morati, pre nego sto se to desi, jedno desetak puta pitati coveka da li zeli nesto da popije, smarati ga, daviti i prolaziti pored njega ne bi li jadan covek poklekao i potrosio koji dolar na pice. E sad, ne daj Boze da Vam zatrazi koka kolu ili sprajt, pogledacete ga poput najobicnijeg jadnika i ljutito otici do bara da mu donesete pice. Sta vi imate od njegove koka kole, 25 centi, toliki vam je procenat. Verujte mi, nositi koka kolu ce vam biti poput strasnog suda. Ali, ako taj isti gost, daleko bilo, zatrazi od vas da mu donesete vodu, limunadu ili, Boze me sacuvaj, ledeni caj, pa vasa jedina zelje ce biti na mu nabijete ceo ajncer sa sve ledenim cajem u usta, da ne kazem u nesto drugo! Ta pica su, dragi moji mornari, besplatna, takozvana "complementary drinks"! A tih pica cete se nanosati i nanosati, jer i stranci kao i nasi vrlo rado postuju i prihvataju parolu: "Sto je dzabe i Bogu je drago." I tako cete vi, dragi moji konobari, proklinjati dan kada ste zakoracili na brod, dok budete setali sa ajncerom, smeskali se gostima koje ne mozete ocima da gledate, nosali besplatna pica, skupljali prljave tanjire, case i ostalo djubre satima na 50 stepeni dok Vam se znoj sliva sa cela i curi iz d***ta kroz nogavice uniforme. Dok budete i sami sebi smrdeli u usijanim, sintetickim uniformama.
  E onda, posle visesatnog mrcvarenja dolazi vasa dugo ocekivana pauza od citavih pola sata! Za to vreme, vi brze bolje letite sa 15-tog sprata na 4-ti da jedete, odete do wc-a, popijete dva gutljaja kafe, popusite cigaru i vratite se nazad na 15-ti sprat trcecim korakom. I sve to za pola sata. Inace, taman negde pred kraj ugovora od 6 meseci vi cete nauciti da budete Supermen i zaista obaviti sve ovo za pola sata.
  Posle pauze, Jovo nanovo, sve ispocetka. I posle jos par sati takvog pakla eto vama jos jedne pauzice od pola sata da promenite uniformu tako znojavi, prljavi i iscrpljeni od sunca, foliranata i rada bez ijednog dolara zaradjenog ili 2, 3 u najboljem slucaju, eventualno nesto pojedete, popusite cigaru ako stignete, uglavnom ne stignete i krenete u drugi bar da skupite snagu i zaradite nesto. A u baru u kome radite poslepodne borba sa sporim i bezobraznim sankerima, kolegama konobarima, trka, frka, stres... Na sledecu pauzu od pola sata, sat vremena necete ni otici ukoliko zelite da zaradite neki novac, jer jedino u tom delu dana ima nade za vas. Jedino tih par sati prestajete da budete volonter i postajete placeni radnik. I posle jednog, takvog ispunjenog dana zavrsavate negde oko 2, 3 nocu zavisi od bara u kome radite.

  Ali nije to ono najgore. Ono najgore je kada dodje "sea day" ili "dan na moru", sto biva na svaka 3 ili 7 dana, a to zavisi od kruza. E to je vec prava poslastica za ljubitelje ozbiljnih avantura. Ujutru ustajete jako rano, prethodne noci ste legli, naravno, jako kasno. Vecini konobara dan pocinje tako sto odlaze na "pub lunch", to vam je petocasovni rad bez pauze za gloginje. Tog dana kompanija svojim gostima obezbedjuje sirok asortiman "complementary food-a" ne bi li zaradila na prodaji pica. Vi ste, dragi moji, zaduzeni da tu hranu, sirokog osmeha odnesete gostima, mrtvi gladni, neispavani i umorni od duge prethodne noci. Dok ostatke hrane, prljave tanjire i case nosite nazad u kuhinju, nailazite na vase nadredjene koji nadgledajuci kako radite halapljivo zderu hranu koju kuvari pripremaju za goste, dok vi tu istu hranu ne mozete ni da omirisete. Ako slucajno uzmete komadic, recimo, pomfrita i neko vas uhvati obrali ste bostan. Ne daj Boze da vas u toku, tenzijom nabijenog pub lunch-a, pritera pa da morate u wc, ma ni ne pomisljajte na to! Pub lunch se ne napusta, neka i brod potone ali pub lunch se mora privesti kraju! I sto je najbolje od svega, najcenjeniji je tu timski rad. Zasto? Zato sto procenat od svakog prodatog pica na pub lunch-u ide u takozvani zajednicki "pool", tj ne ide na vas licni racun, vec se deli na sve ljude koji ucestvuju u njemu, tako da vama na kraju meseca sledi deo koji obicno iznosi nekih dva i po dolara, u vrh glave! Dva i po dolara za pet sati ozbiljnog rintanja, pet puta mesecno. Uzivacete, verujte mi!
  Nakon tog novog tipa volontiranja za kompaniju sledi vasa pauza od jedno sat vremena, nekoliko sati rada na open deck-u i eto vas, ponovo spremnih kao zapete puske, da odigrate jos jednu uzvisenu ulogu na sceni pod nazivom "Captain Circle Party" prvi deo. To ce vam biti jos jedna vrsta dobrocinstva za uzvisenu vam kompaniju. Zaradicete veliku kolicinu gloginja sto u dolarima iznosi citavih 0,00 dolara. Kako? Tako sto cete na zabavi, koju u glavnom holu broda priredjuje navodno kapetan, sluziti besplatan sampanjac gostima. Sa punim ajncerom sampanjca, uz najlepsi osmeh tumaracete medju gostima u skupim odelima i svecanim haljinama, dok vas ti isti gosti budu gurali, saplitali i otimali vam besplatan sampanjac, jer naravno, ne smemo zaboraviti na onu staru "Sto je dzabe i Bogu je drago".

  Sledeca uloga koju cete zaigrati je na sceni pod nazivom "Captain Circle Party" drugi deo. Zarada - gloginje, iznos u dolarima 0,00. Sa sve belim rukavicama eto vas u najvecem baru na brodu kako cekate sa punim ajncerom koktela u rukama, teskim jedno 3, 4 kg, ne preterujem, da nagrne grupa "most travelled passengers-a" za koje se i organizuje ova vrsta zabave. Tu su naravno savrsene toalete gostiju i besprekorne uniforme oficira, menadzera i ostalih bitnih, nabedjenih faca, spremnih za jedno od najboljih foliranja u svom zivotu.
 Ali vi ste zvezda zabave! Vi, u smrdljivoj uniformi sa belim rukavicama, icrpljeni, preumorni, neispavani i gladni, nosajuci okolo ajncer tezak 3, 4 kg, balaveci na kanapeima i sitnim kolacima dok vas gosti ispod obrva merkaju onim sazaljivim pogledom.
  Na kraju citave parade, glavne zvezde, tj vi, bicete zaduzeni za skupljanje djubreta koje je iza sebe ostavila elita, poliranje stolova i ciscenje podova.
  Docekali ste i pauzu. Pola sata iste i rintanje u novom baru do ranih jutarnjih casova.
  Eto, takav ce biti svaki 3 ili 7 dan vase sestomesecne plovidbe po egzoticnim destinacijama.

  A tek kada dodje takozvani USPH, dozivecete jedno potpuno prosvetljenje, jednu pravu katarzu. To ce biti vrhunac. Ako tada ne odustanete od svega i oterate sve u p.m. zakljucicete da ste ili previse ludi ili jednostavno glupi.
  USPH ili "United States Public Health" je jedna poznata americka organizacija. Ta ista organizacija ima puno pravo da, kad god brod stoji u nekoj americkoj luci, udje na brod i proveri opste stanje, poput higijene, zdravlja kao i uslova za zivot i rad. Noc pre ulaska u neku od americkih luka vi cete biti zaduzeni za kompletno ciscenje bara u kome radite! Sto ce podrazumevati jedno generalno ribanje uz detaljno ispiranje mozga. Supervizori uz instrukcije koje ce dobiti od menadzera ce ici toliko daleko da cete vi morati da skidate gume sa frizidera i detaljno ih ribate cetkicom velicine cetkice za zube, da cete morati da skidate sve poklopce sa svih flasa u baru, operete ih i ponovo vratite nazad, da cete morati klececi na podu da cistite smrdljivi, prljavi odvod ispod masine za pranje sudova! Sto je najbolje od svega ovaj posao cete raditi posle radnog vremena, sto znaci da vase vreme koje potrosite na ribanje tudjeg u tudjini, nece ulaziti u broj vasih radnih sati. Niti ce vam ga iko platiti. Vase pravo je da se zalite menadzmentu, zatim ce se menadzment pozvati na ugovor u kome jasno pise da vas nadredjeni ima puno pravo da od vas zatrazi obavljanje posla u skladu sa vasom pozicijom, a koje ne mora nuzno stajati u opisu te iste pozicije. Ukoliko se ne slozite ili odbijete - "You are free to go."
  Oni odlicno znaju da ti zavisis od njih, a ne oni od tebe. Takvih kao ti je previse i mogu se zameniti vrlo brzo i lako.
  
  Sledeci nacin ispiranja vasih mozgova bice takozvani "Crew drill" i "Crew rounds". Jednom nedeljno uzivacete u oba. Rano ujutru, posle vaseg rada do kasno u noc, vi cete biti duzni da ucestvujete na pripremi za nenadane, hitne situacije na brodu, tipa poplave, pozari, brod koji tone i slicno. Kako ce izgledati te pripreme?! Kapetan na razglasu objavljuje da se svaki clan posade u roku od 15 minuta mora naci na svojoj odredjenoj poziciji. Nakon toga krdo ljudi razlicitih rasa, sa pojasevima za spasavanje i kapama, juri ka razlicitim barovima i salama za rucavanje u zavisnosti od pozicije koju ima. U tim istim prostorijama zadatak tih ljudi bice, verovali ili ne, da stoje poput poslednjih budala, jedno dva sata, ne radeci nista. Eto, samo tako stoje benavno i cekaju da kapetan objavi kraj treninga, treninga koga nije ni bilo!

  Zatim dolazi "Crew rounds". Dan kada vas izbacuju iz sopstvenih kabina na jedno 3, 4 sata da bi proverili da li postujete pravila zivota u kabini i higijenu iste.

  A tek kada dodju razni, besmisleni, obavezni treninzi, koji se naravno odrzavaju u ranim jutarnjim casovima! Drazesna kruzer kompanija ce gledati da vam barem jednom u dva dana oduzima vase dragoceno vreme koga i onako nemate dovoljno. I umesto da posle napornog, celodnevnog, visesatnog rada imate pravo da kao ljudsko bice odspavate barem 4 sata, vi cete morati da poklanjate kompaniji svoje vreme na besmislenim treninzima, drill-ovima, rounds-ima, usph-ovima, pub lunch-ovima, turn around-ima i ostalim -imovima! Niti vam bilo sta od tih besmislica ulazi u radno vreme niti vas iko placa za to!

  A tek pravila! Mozak ce vam se zavrteti od milion neverovatnih pravila. Cudom se cudeci, slusacete o njima i necete verovati. Dacu vam primer. Ja, recimo, ne mogu da funkcionisem bez kafe. Kafu mogu da kupim jedino u crew mess-u . U crew mess-u je jedino i dozvoljeno piti kafu. Ja sam inace pusac. U crew mess-u je zabranjeno pusenje. Ali je dozvoljeno u crew bar-u. Ali u crew bar-u nema kafe. Dakle imate dva izbora, ili da pusite cigaru bez kafe ili da pijete kafu bez cigare. Tako sam ja pokusavala da spojim nespojivo nekoliko puta dnevno, svaki dan, sest meseci i jednom bila uhvacena u mom podmuklom nacinu da prevarim kompaniju i uradim ono sto je strogo zabranjeno. Bila sam uhvacena kako krijumcarim kafu iz crew mess-a ka crew bar-u i bila optuzena kao da sam, u najmanju ruku, krijumcarila drogu, a ne jednu sasvim obicnu duplu kafu. Dobila sam "warning" ili upozorenje pred izbacivanje sa broda. Bilo mi je zapreceno da sledeci put moju podlu nameru nece tolerisati.

  Sta je jos tu jako zanimljivo?! Ako se slucajno, zahvaljujuci uslovima, tj neuslovima rada, ne daj Boze, razbolite, dobijete neki virus, uhvati vas prehlada ili nesto ozbiljnije, vi cete dragi moji morati da radite! Nema opravdanja! Sa temperaturom od 40, u groznici, promuklog grla ili bilo kakvih bolova vi cete morati da radite svoju punu radnu smenu. Nema izuzetaka. Eventualno, ako ne daj Boze umirete, dace vam da popijete paracetamol uz mnogo toplog caja i vitamina c, koji cete, naravno, piti na vasoj pauzi u toku vaseg radnog dana. Daleko bilo da kompanija propadne ako radnik sa temperaturom i u groznici dobije slobodan dan!
  
  Jos jedna stvar, bitna za moje drage buduce moreplovce i svetske putnike. Kada se prvog dana, vase blistave karijere, budete ukrcali na brod, vec tada ce vas pakao poceti. Necete ni imati vremena da se prisetite kako su vas agenti lagali i obmanjivali govoreci vam kako cete prve dve nedelje uciti i posmatrati svoje kolege kako rade. Nema od toga nista, vec prvog dana, prvog sata bicete baceni u kavez sa vukovima. Posle napornog, visesatnog leta, neprospavane noci, eventualne promene vremenske zone, iscrpljeni, uplaseni i izgubljeni nacicete se na svom novom radnom mestu. Najpre ce vas obasuti sa milion novih informacija, dati vam uniformu, odvesti vas u kabinu - prcvarnicu da ostavite torbetinu ili dve koje ste poneli za sestomesecnu plovidbu, odvesti vas na neki, nazovi trening i uputiti vas u bar, restoran ili vec koje mesto gde cete raditi. Pocinjete odmah, zavrsavate kada i drugi, 1, 2, 3 nocu, zavisi od radnog mesta. Dve kratke pauzice od pola sata, u toku vaseg prvog radnog dana, koje cete naravno izgubiti u lavirintu zvanom - brod, tumarajuci po hodnicima i pokusavajuci da nadjete svoju kabinu, menzu ili bar u kome radite. Ali ne brinite, sutradan ce vec biti bolje... ili gore.

  I koji zakljucak doneti posle jedne ovakve iscrpne i gole istine?!
  Pre svega otici na kruzer je jedno veliko iskustvo, nacin da postanete mnogo jaci nego sto ste bili i jedno veliko moderno ropstvo. Slovima i brojevima, dobrovoljno moderno ropstvo, lepo upakovano ispiranje mozga i savrseno smisljeno lomljenje duha.
  Ako se pitate na kraju svega ovoga, kako onda toliko ljudi odlazi ponovo na brod?! I zasto?! Raspitajte se malo, istrazite, ukljucite mozak i uvidecete da ni 5 procenata ljudi sa nasih prostora, mislim na Balkan, a ni ljudi iz Evrope ne izdrzi ni 3 ugovora od sest meseci rada na brodu. A onih 5 procenata ljudi, koji odlaze i dalje na brod da rade, ili imaju dijagnozu ili inteligenciju jedne obicne saksije.

  Zasto je po svim istrazivanjima najveci broj ljudi koji radi na brodu filipinske, indijske ili indonezanske nacionalnosti?! Zato sto su to zemlje sa jednom od najvecih stopa siromastva i nezaposlenosti, a ipak sa ljudima koji imaju nesto vise mozga od recimo nekog tadzikistanca, da bi koliko toliko mogli da obavljaju poslove na brodu.
  Filipinci, Indijci i Indonezani, cast jako malom broju izuzetaka, su ljudi kojima inteligencija nije na najvisem nivou. To su ljudi koji izgledaju i ponasaju se zaostalo, to su ljudi koji nemaju predstavu kako se zove predsednik Amerike niti znaju koji je glavni grad Francunske, to su ljudi koji su culi za Skype i Facebook tek kada su dosli na brod, to su ljudi koji su navikli da budu robovi, ljudi koji su ziveli pod krovom od kartona, to su jednostavno ljudi koje vidis kada odes na brod da izlaze bosi iz svoje kabine, sedaju na pod pored svojih vrata i seku nokte na nogama, prdeci i podrigujuci.

  Ako ste takvi, uklopicete se i karijera na brodu ce vam biti nesto najvise sto mozete da postignete. Ali ako to niste vi, ako biti rob tudjincu u tudjini, nije ono najbolje sto mozete, onda nemojte.
  Zapitajte se ko ste i da li je sve to vredno i dostojno vas.

Offline natal

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 877
    • View Profile
Re: GOLA ISTINA O KRUZERIMA!
« Reply #1 on: 25/January/2014 »
Jos si ti dobro i prosla u baru, a zamisli kak je u restoranu. :)

Prepoznajem se u tvom postu dok sam bio na CCL. :D
Dobra stara vremena. :D

Al gle sve je to jedno iskustvo, uzivaj u zivotu. Gledaj pozitivno na to. :).


Offline dubica

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 550
  • Screw You Guys I'm Going Home
    • View Profile
  • Company: CCL Costa NCL TUI Heinemann Gmbh..
Re: GOLA ISTINA O KRUZERIMA!
« Reply #2 on: 25/January/2014 »
Postoji jedan jednostavni recept promeni department.Kod mene podpuno drucija prica nikad u zivotu nisam manje radio a vise zaradio . :wave:Naj veci problem kod nasih ljudi jeste ,da se zalete pa primaju bili kakav posao na brodu ne razmisljajuci o posljedicama . :facepalm:

Offline komsha89

  • Registered
  • *
  • Posts: 42
    • View Profile
Re: GOLA ISTINA O KRUZERIMA!
« Reply #3 on: 25/January/2014 »
A jel nam mozes reci cime se trenutno bavis i koliko zaradjujes?

Na primer, ako ja radim ovde u Srbiji posao, od 7 ujutru do 7 uvece, pritom mi treba 2h do posla i 2h nazad, posto naravno nemam para da kupim sebi auto ili da ga tankam svaki dan, a zaradjujem dnevno 2000 dinara, od kojih naravno 500 moram da dam na prevoz i jos 200 na hranu, ne pusim znaci tu nemam trosak, ostaje mi 1300 dinara dnevno, pa kad to pomnozim za 26 radnih dana mesecno ostaje mi da zaokruzimo 35000 mesecno, e sad dok platim stan 10000 i dazbine neka budu 1500 za internet, 1000 dinara za telefon i 3000 za struju, ostaje mi jos 20000, ali naravno tu mora i da se pojede nesto uvece kad dodjes mrtav sa posla, mozda i da izadjes jednom dva puta mesecno, da kupis sebi neko parce odece ako uspes i uspe nekako da se pregura mesec, sto bih ja isao na kruzer da radim za bednih 1500 dolara mesecno, kad ovde mogu sasvim solidno da zivim, sto bih kuci doneo neka bude i cisto 3000 dolara kad mi je sasvim ok da ovde rintam isto toliko kao i tamo, po snegu, kisi, suncu, bog zna cemu ne, ali da imam slobodu kretanja ovde i 4 dana mesecno odmor, jeeee. a tih 3000 koje bih doneo za 6 meseci napornog rada (a svi ovde znamo da je to mnogo vise), mogu da raspodelim na 7 narednih meseci sedenja kuci i ladjenje.... isto kao da sam ovde zaradjivao 35000.

Offline Mina Harker

  • Registered
  • *
  • Posts: 88
    • View Profile
Re: GOLA ISTINA O KRUZERIMA!
« Reply #4 on: 25/January/2014 »
Slazem se sa dubicom... Promjena departmenta.. Ali ionako na brod si dosla raditi a ne uzivati...

Offline Sofija 7

  • Registered
  • *
  • Posts: 31
    • View Profile
Re: GOLA ISTINA O KRUZERIMA!
« Reply #5 on: 25/January/2014 »
  Naravno da je to jedno veliko iskustvo, to svakako.

  Nije to samo promeniti poziciju. Sta cemo sa svim ostalim vezano za brod?! Da se ne ponavljam, nisam samo svoju poziciju opisivala. Zivot koji sam ja zivela tamo, se ne razlikuje preterano od zivota drugih na razlicitijim pozicijama, ili je malo bolje ili mnogo gore (npr cistaci, peraci sudova, kuvari, konobari u restoranu...).
  
  Zanima me samo koja je to pozicija gde se skoro nista ne radi a zaradjujes "nikad bolje u zivotu". I koliko to zaradjujes, ako nije tajna?!

Offline Sofija 7

  • Registered
  • *
  • Posts: 31
    • View Profile
Re: GOLA ISTINA O KRUZERIMA!
« Reply #6 on: 25/January/2014 »
@ komsha89

  Pa idi covece na brod, pa radi! Sta si cekao do sad?! 

Offline dubica

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 550
  • Screw You Guys I'm Going Home
    • View Profile
  • Company: CCL Costa NCL TUI Heinemann Gmbh..
Re: GOLA ISTINA O KRUZERIMA!
« Reply #7 on: 25/January/2014 »
Iz mog iskustva Gift Shop je ok malo se radi ili nista uglavnom vatanje krivine ili zezancija citav dan .Plate ovise od kompanije do kompanije
i naravno od radnog staza .Negdje od 1200/1500/1800/dolara manje vise zavisi od vrste i destinacije .Ja sam obisao sve gradove od Baltica do Turske sve bresplatno sa gostima ,nekad mi je toliko dosadno narocito kad radimo over night  u Saint Petersburg ili u Istanbulu.
PS radim u gift shopu Watches Jewelry Department .

Offline komsha89

  • Registered
  • *
  • Posts: 42
    • View Profile
Re: GOLA ISTINA O KRUZERIMA!
« Reply #8 on: 25/January/2014 »
@ komsha89

  Pa idi covece na brod, pa radi! Sta si cekao do sad?! 

Cekao sam tvoj post da me odvrati od toga  :smack: :smack: :smack:

Ocigledno si ti jedna devojcica koja nije uspela izdrzati pritisak i vratila se mami i tati na grbacu, priznajem to je uvek bilo lakse ;)

Offline Sofija 7

  • Registered
  • *
  • Posts: 31
    • View Profile
Re: Gola Istina o Kruzerima!
« Reply #9 on: 25/January/2014 »
  Zaista me ne iznenadjuje da se neko oseti prozvanim posle ovakvog post-a. Isto tako me ne iznenadjuje da ljudi tako reaguju kada zelis da im pomognes.
  I u tekstu sam napisala: "Moja namera nije da vas odgovorim, vec da vam dam preko potrebne informacije".

I zamisli cuda, nisam ni mami ni tati na grbaci. Radim u svojoj zemlji sa svim pravima koje bi ljudsko bice trebalo da ima i zivim pristojno. A kada se vratim kuci posle posla, ne vracam se u zagusljivu kabinu dva sa dva, u kojoj me ceka cimerka - filipinka, razocarana sto sam tog dana zaradila gloginje i pretrpela svakakva ponizenja, vec se vracam svojoj porodici! E to je ono sto je neprocenjivo.

Offline Argonaut

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 371
  • Sa svakim djeli sve,tugu ?uvaj za sebe.
    • View Profile
Re: Gola Istina o Kruzerima!
« Reply #10 on: 25/January/2014 »
Sa ovim se slažem u potpunosti,jer sam to isto osetio na svojoj koži milion puta.
Ali opet sve zavisi od tebe i tvojih šefova,tj.uglavnom od tebe kako se uglaviš,pa ću dati par komentara.
Ako si dobar sa kuvarima,ne moraš ići u crew mess,tako Ja npr. sam ušao u crew mess za 6.Meseci možda 6 puta.
Moj Supervizor mi obezbedi alkohol ja odem kod kuvara u Crown Grill pitam ih šta će da piju a oni u to ime ispeku par stejkova za mene i mog šefa,ista stvar i u Italijanskom restoranu,na open decku ili bilo gde,gde postoji čovek koji voli alkohol (a svi vole).Naravno sa šefom moraš biti jako dobar jer bi u suprotnom za tu aktivnost dobio warning i verovatno bi te poslali kući.
Dalje,ko radi u Bar Dept. jednom nedeljno ima day off,tj.počinje da radi od 16:00.I to je uvek za mene bila stvar dogovora,npr. Sutra smo u nekoj nedođiji a za dva dana u Honoluluu,odem i kažem šefu nemoj mi sutra davati slobodan dan,daj mi za 3 dana i onda umesto 2 sata pauze imam slobodno od kad ustanem lupam 0800 ili 0900 pa do 1600 što je poprilično dosta vremena,nekad se čak i vratim pa opet prilegnem par sati.Nekad sam imao i 3 day off za 7 dana.
Pub Lunch je English style lunch,tačno je da se radi za dzabe ali tačno je i da šefovi zovu u najbliži bar,u tom slučaju Churchil Bar da skoknemo na jedno pivo na brzaka u pantry sa još par Bar Waitera ili Tendera,dalje Papi lunch traje 5 sati ali nije svih 5 sati gužva,tako da je uvek bilo vremena da skoknem na cigaru ili u crew bar ili u Churchil bar isto u pantry.I uvek posle tih 5 sati kuvari svima nama daju sve što ostane,da se ne baci,Koliko sam samo pojeo račića i tkz.Škotskih jaja ni sam ne znam.U suštini sam mrzeo taj Pub Lunch dok mi nisu dali poziciju da budem host jer Bar Menager nije sve stizao sam,znači glava našeg Dept. je pozdravljala ljude i trazila im mesto i sve je to ok,dok ne dođe 140 ljudi a ima 30 stolova i tu ja uskočim jednom i rešim da se 3 para ljudi,tj.6 ljudi koje se međusobno ne poznaju sednu za jedan sto koji ima ocean view tu im prodam priču da je to najbolji sto na brodu i od tada sam stalno to radio,nekad i sam.Stojim na ulazu sprdam se sa ljudima dok čekaju da se neko mesto oslobodi,posle ih smestim i tako u krug,svi okolo rade a ja prevodim Srpske viceve  :pop1: mladim penzionerima.
Opet kad je Welcome Party daju nam onaj jeftini šampanjac u neograničenim količinama,ali niko od nas neće da ga pije jer je groznog ukusa i košta 1$ po flaši,mada kad je Circle party,gostima se služe kokteli za Dz,ali i sva ostala pića na upit su za dzabe,pa tako na kraju zabave,ko zna posao od šefova može da uzme šta želi i da otpiše na konto zabave,jedno vreme sam pio džin,uglavnom Bombay Sapphire ili Tanqueray i sećam se da mi je šef dao flašu najskupljeg Hendricks dzina i reko nosi u kabinu.
Znači sve gore navedeno se naziva `easy life` i uslovljeno je time,da ti je Supervisor dobar čovek i da radite tkz ``maffia business`` zajedno.
Posao Bar Waitera je u mnogome lakši od posla Buffet Stewarda,jer Bar ima svoju autonomiju i uvek se možeš izgubiti na 15 minuta da odeš na cigaru,dok Buffet to ne može,mora non stop da bude na svom mestu.Kad meni kažu `walk around` pa ima li šta lepše??? Odma sa liftom koji gosti koriste se spuštam na deck 5 palim u International,tamo imam svog čoveka uzimam trodupli espresso sa malo vanile,palim na deck 8 u crew bar,sedam pijem kavu zapalim 3~4 cigare,vraćam se opet na deck 15 i tamo me pita šef gde sam bio,Ja kažem walking around,i ako nije gužva uglavnom bude you can go for a half an hour brake if yuo want  :D
Dosta toga zavisi,kakav će ti biti život na brodu,prvenstveno od Supervizora pa preko Menadzmenta pa sve do toga kuda brod plovi.
Dobiće te razglednicu iz Afričke zemlje Safari,zbogom žohari . . .

Online CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Re: Gola Istina o Kruzerima!
« Reply #11 on: 25/January/2014 »
Odličan tekst sofija7, slažem se sa svime osim sa "modernim ropstvom" i sa tvrdnjom da se pitka voda na brodu reciklira.
Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Offline GOAT

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 498
  • Anchors aweigh!!
    • View Profile
  • Company: Oceania/Regent
  • Recruitment Agency: n/a
  • Job Title: Destination Staff
Re: Gola Istina o Kruzerima!
« Reply #12 on: 25/January/2014 »
Sofija, prvo jedno veliko skidanje kape do poda što si izdržala cijeli ugovor da nisi odustala... :uzdravlje:

Nisi navela o kojoj se kompaniji radi?

Niti radim za neku kompaniju niti sam ikad bio na kruzeru tako da ih ne namjeravam braniti ali ću pokušati iznijeti neko objektivno mišljenje. Nažalost, živimo u kapitalizmu, čisti case study modernog kapitalizma su korporacije u koje spadaju i kruzer kompanije. To je igra decimala i cenata u masovnim brojkama, važno je jedino maksimiziranje profita, konkurencija je golema, čitava industrija počiva na kreditnom zaduživanju, da bi se ostalo u korak sa konkurencijomi iznad stope profitabilnosti, proračunat je svaki cent koji kompaniju košta od namirnice do radne snage. U takvim uvijetima poslovanja, naravno da prestaje svaki oblik etike i morala prema zaposlenicima.  A radna snaga je jedino instrument, alat, potrebno je omogućiti najpovoljniji koji će adekvatno obavljati zadatke - a tu se europljani dalekjo skuplji od filipinaca i indijaca. Produktivnost svakog radnika u uvijetima je odavno izračunata od strane kompanije, računica je jednostavna i u toj mizeriji od plaće i neljudskim uvjetima koje si navela Filipinci su i dalje produktivni i ne griješe u mjeri u kojoj narušavaju poslovanje odnosnu projeciranu dobit, naravno da su i oni ljudi od krvi i mesa kao i europljani i zapadni narodi, i oni su frustrirani i iscrpljeni do iznemoglosti, you tube je pun njihovi klipova ja sam ih se dosta nagledao, ali oni nemaju izbora, uvijek će se Filipinac vratiti ili će ga zamijeniti novi motiviraniji filipinac kada ovaj bude kompletno psihički i fizički iscrpljen. Sa gledišta radne snage oni su tebi konkurencija s kojom se ne možeš boriti, jer kompanija nema potrebe poboljšati uvijete rada. To vam je surovi kapitalizam, ne opravdavam ga ni najmanje samo se trudim opstati u njemu a da bi opstao moraš shvatiti kako funkcionira.

Prvi dio posta si govorila o manjku vremena koje se ima za provesti izvan broda u destinaciji, da tu odmah stanem u tvoju obranu jer znam da će se sad pojaviti ljudi koji će te napadati da nisi došla u turističko razgledavanje. Normalno je da čovjek kad već putuje na tako daleke destinacije koje prije nije imao prilike posjetiti želi barem sat dva imati vremena da malo obiđe mjesto. Ali vidim da ti je razgledavanje odnosno manjak istog bio najmanji problem.

Također si imala nesreću što si imala lošu radnu sredinu odnosno nezainteresirane kolege za izlazak, potpuno opravdano nakon svega što ste prošli. Filipinci i Indijci jesu što se tiče nekog društvenog i intelektualnog nivo stepenicu ispod čak i nas balkanaca, njihov životni put je nažalsot takav, ima dobrih ljudi i među nima, ne kažem, ali većina ih je došla preživljavati i nisu raspoloženi za nikakva društvena upoznavanja, ne možete baš razgovarati s njima o temama koje vas zanimaju najčešće a kamoli da biste razvili odnos u kojemu možeš računati da povuče za tebe kad ti je najteže. Dobar kolega je važniji od najboljeg instrumena, nažalost nisi imala sreće pronaći takve ljude, da jesi bilo bi ti puno lakše organizirati se i prolaziti kroz taj pakao. A sigurno je i bilo takvih ljudi na brodu, samo možda nisu u tvom departmentu.

Ti uvjeti koje si navela, spavanje pored ventilacije, loša hrana, rad 12 sati, bez slobodnog dana cijelo ljeto, ja sam doživio u svojoj zemlji 10km od svog grada, od svog sugrađanina tako da ne očekujem ni da me neka korporacija tretira bolje, to je žalosno reći, ja ih ne opravdavam ni najmanje, sramotno je što se dešava i suosjećam s tiobom i svim što si prošla ali kad si zaposlen na poziciji gdje si lako zamijenjiv to je neminovno.

Pročitao sam tvoju nažalost tužnu ispovijest ali pročitao sam na forumu i ispovijesti konobara koji su postigli iznimne poslovne rezultate i zaradili velik novac. Drugi forumaši će ti sigurno znati udijeliti bolji savjet što se tiče napretka na tvom poslu i uvjetima rada na drugim kompanijama, nisu sve iste i nisu na svim iste mogućnosti napredovanja ali sigurno ih ima.

Sa Filipincima se ne možeš boriti nihovim oružjem, oni su jeftina nisko kvalificirana radna snaga, jedini uvjet daljneg poslovnog razvoja i napretka je konstantno ulaganje u sebe i marljivost. Sama si spomenula da si postala u tih 6mj supermen koji je naučio sve napraviti u pol sata - gledaj samo ta sposobnost koliko ti može koristiti u daljnem životu. Bogatija si za samu spoznaju da si izdržala cijeli ugovor u paklenim uvjetima i da nisi odustala - to je odlika kojom se ne mogu mnogi podičiti i koja ti daje dobar temelj za daljni uspjeh. Naravno, ne žele svi biti menadžeri i direktori, skuplajti promocije, dostignuća i sl. većina želi marljivo raditi i biti adekvatno plaćeni za to, nažalost ta vremena su prošla, sve je teže naći takav posao, jedini izlaz je pronalazak minimalne ambicije da se bar izvučeš sa one najniže pozicije. A takav pakleni početak treba psihički izdržati, naravno da kad se čovjek nađe u takvoj radnoj situaciji nenadano da se ne može snaći i to je normalno i nitko te ne može kriviti za to. Ali si isto trebala lijepo, pristojno na kraju ugovora popričati sa nadređenima, napomenuti kako si dala sve od sebe i maksimalno odgovorno izvršavala svoje zadaće i zatražiti da te se premjesti ili na neku višu funkciju ili drugo odijeljenje, ponekad se treba malo izboriti za sebe i na sebe skrenuti pažnju. Istina je da u takvom paklu teško razmišljati ali kad čovjek psihički očvrsne shvati da postoji izlaz. Na kraju krajeva i da ti nadređeni odbiju premjestiti ima drugih kompanija koje će rado primiti osobu sa 6mjeseci iskustva rada na brodu, druga vrata će se uvijek otvoriti, samo ih moraš sam otvoriti i odlučno krenuti dalje - drugi to neće napraviti za tebe. Svatko tko prođe tako pakleno iskustvo ili se pomiri sa sudbinom vječno nezadovoljnog i potlačenog radnika ili se odluči izboriti za sebe i bolje sutra, cijelu kompaniju ne možeš promijeniti ali sebe možeš, na svakom pojedincu je da odluči hoće li vjerovati da dovoljno vrijedi da mu sutra bude bolje.


Sofija, puno sreće u daljnoj karijeri ti želim!  :uzdravlje:


evo u međuvremenu je Argonaut napisao odličan post, svoje osobno iskustvo kao konobar i kako se nositi sa situacijama koje posao donosi iz prve ruke...  :uzdravlje:


"It always seems impossible until it's done"

Offline Plivac

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 117
    • View Profile
  • Country: Srbija
  • Company: Harding Retail
  • Recruitment Agency: RIV.d.o.o.
  • Job Title: Jeweler
Re: Gola Istina o Kruzerima!
« Reply #13 on: 25/January/2014 »
   Gospodjo ili gospodjice, shvatam da si razočarana i ja bih bio isto toliko razočaran da sam išao kao bar waiter,jer bih slabo zaradjivao,jer nisam ja za konobara.Isto što su i ovde neki rekli ja bih ti savetovao promenu posla na brodu.
Ja radim najmanje težak posao na brodu(muzičare,fotografe i kazino dilere ne računam, za to treba talenat), ali radim za kompaniju koja nema neke velike kriterijume na većini brodova gde ima radnje.
Mene najviše nervira to što se uvek, svaki dan,trudim maksimalno da prodam što više,da pružim što bolju uslugu našim dragim gostima, a neki ljudi koji rade u drugim radnjama to koriste i gledaju da ja nekad obavim njihov posao, da im pomognem iako neke stvari mogu sami,da ih zamenim jer kao moraju u wc a u stvari idu na open deck na cigaretu,itd. Da ne pričam o tome kako neki ljudi ne znaju šta znači reč uniforma,ako ste muško da obrijani dodjete na posao, da u zlatari nije baš prikladno nositi crne patike umesto cipela ako već radite tu. A ja sav u super uniformi. Budala...reći će mnogi.Ali to sam ja. Ja ne mogu da blejim ceo dan iako znam da mi sleduje toliko i toliko funti mesečno, stigli mi target ili ne.
Moram nešto da radim puko bih od dosade, i zato me ljudi i polse četiri ugovora iskorišćavaju.Ali barem mi nije dosadno. Zbog svega ovoga sam hteo da predjem na Princess jer planiram da još neko vreme radim na brodovima,ali nije mi sudjeno da radim za njih.
Život ide dalje. :plovim:
   Evo upravo sam ti opisao koja je kompanija prava za tebe. Možda će ti se pasti neki težak brod prvi put,kao meni Pacific Pearl(sad je tamo lakše),ali za drugi brod oni ne mogu da te nateraju gde ćeš da ideš, možeš da ''pregovaraš'' gde bi išla. Po svemu što si napisala u mojoj firmi ćeš za 6 meseci uštedeti više para,videti više mesta i moći ćeš da zabušavaš,hvataš krivine,izbegavaš neke sitne obaveze da bi sebi olakšala život,teraš ove novajlije(ili ljude kao što sam ja) da podignu koju kutiju više od tebe,da nameste koji promo sto više od tebeitd, i da na kraju izgovoriš onu Dubicinu:''Nikad manje(ne da ništa ne radim) nisam radio a više  zaradio''.
Harding ima dosta brodova gde imaš dosta port dana, ja sam bio na jednom takvom. Na tom brodu sam imao tri menadžerke.Treća je bila ok,a ove prve dve su bile tako fine da sam poželeo da dam otkaz po prvi put, i da menjam department. Ali.posetio sam 34 zemlje za 6 meseci na tri kontinenta, odradio 40 eskurzija kao pratnja,doneo najmanje novca od svih ugovora  do sad,nikad više živaca nisam izgubio u životu, ali je to moj najbolji ugovor i sumnjam da ću doživeti bolji.
Ali i poerd svega ovoga,meni je moja firma ok,posao mi je ok.MOžda ću jedan dan  raditi za drugu firmu na brodu i gutati ove reči o ''kriterijumima'' koje sam gore napisao.
  Nemoj da misliš da sam ironičan ili sarkastičan, već dobro razmisli. Potpuno te razumem, i za posao i za hranu i za sve.Priču sa mog prvog ugovora možeš pročitati na Forumu.Ubijao sam se od posla.
Na drugom ugovoru sam video svog cimera kako se isto tako ubija od posla dok se neki ljudi za*ebavaju. Meni je za razliku od njega, barem fizički bilo lakše.
Ovo pišem pre svega i zbog drugih ljudi koji planiraju da idu na brod,da dobro razmilse gde će i šta će.
 Pozdravlja te diplomirani pravnik, inače specijalista za satove i nakit, sa četiri odradjena ugovora na brodu, sa dijagnozom ''Ne bih da radim kod nekog advokata kao pripravnik dve godine za džabe i postanem advokat jer nas ima previše, i neću da se učlanujem u stranku da bih dobio posao kao pravnik bilo gde jer mi je pun k.... tih razbojnika od Miloševića naovamo''. A možeš mi i ti sama staviti dijagnozu.Kakva god da je, iskreno, neću ti zameriti.

1.Promeni ime na Forumu.
2.Našminkaj CV
3.Prijavi se za gift shop,ili neki drugi department.
Počinjem da zvučim patetično,ali, ne znam šta bih ti drugo rekao.


                                                                             Harding shoppies are there to get drunk,have fun,and see the world(?)
                                                                                                                                                
                                                                                                                                              -The Swimmer                   
Jer ''mečka'' je ''mečka'',i nije tu da bi bila vožena,već da bi komšije patilе.

Offline hastalavistaa

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 208
    • View Profile
Re: Gola Istina o Kruzerima!
« Reply #14 on: 25/January/2014 »
Samo treba naglasiti da je ovo perspektiva nekoga ko je radio kao konobar ja bih mogla da napisem kontra post od skoro svega.
Delom se slazem za nacin spremanja hrane
Sve ostalo je toliko negativno
Cak i treninzi i drilovi ispali nesto strasno
Ja sam na treninzima uzivala.