Do sad sam smatrao da je za kvalitetu brodskog života u prvom redu ključna tvoja pozicija na brodu i odmah do toga u nešto manjoj mjeru kompanija, ali sad, nakon što je gospodin s 2 stripea većinu toga doživio na prilično negativan način, vidim da sve to pada u drugi plan ako si jednostavno nekompatibilna osoba. Neki ljudi su jednostavno lancima vezani za kraj u kojem su odrasli i ljude koje tamo znaju, tako da nije problem samo u brodu nego će problemmi nastati kad god se maknešp iz svog dvorišta bez obzira bila to Kanada, Njemačka ili Dubai. Bez obzira bila to Grčka koja je već 30 godina u EU ili BiH i Kosovo koje su banana država usred Europe, znamo da se prilike za ljude koji imaju tu nesreću da su rođeni na Balkanskom poluotoku, obično nalaze - negdje drugdje, tako da je ostati tu di jesi na neki način inertnost, a brodovi su zapravo najlakši način da se odvojiš od toga i stekneš neko međunarodno radno iskustvo što se sve više cijeni. Dakle, da vidimo:
-Za hranu mi nikad nije jasno zašto se mnogi žale, jer 95% ljudi bolje jedne na brodu nego doma. Naravno, ima trenutaka kad skoro da i nema ništa jestivo, ali to je rijetko, svekupno je u prosjeku prilično dobro. To govorim za crew messu, oficiri jedu hranu iz restorana za putnike.
- Ja sam nisam osoba koja će se rado družiti s bilo kim, pa opet mogu reći da se među 1000 članova posade uvijek nađe bar nekoliko ljudi koji su ti OK.
- Ovo za cimera se slažem, upravo je taj manjak privatnosti jedan od najvećih problema s brodskim životom, ovo za prozor više-manje, naravno, bilo bi lijepo, ali nije to neki faktor
-Što se vijesti tiče, meni je baš bilo drago što sam odsjećen od svega toga i po tom pitanju stavio mozak na pašu jer znam da iz moje zemlje ionako mogu doći samo loše vijesti, pa sam sretan što sam se maknuo daleko od svog tog jada i depresije
-Što se kuture tiče, itekako se imaš priliku kuturno uzdignuti s obzirom da brodovi posjećuju brojne luke s mnhim kulturnim i povojesnim znamenitostima kao što su Istanbul, Venezia, Rim, Sankt Peterburg itd, muzeja i sličnih sadržaja kao u priči.
- Što se pušenja tiče, brod baš i nije najbolje mjesto za to, čak može poslužiti i kao dodatni poticaj da prestaneš s tim, jer oni koji morjau zapaliti svakih pola sata na brodu imaju problem.
- OK, vidim da je većina vas bila samo po Karibima na brodovima koji stalnu vrte jedna te isti cruise, ali cruising industrija je puno više od toga, pa onima kojima je stalno da tokom svog ugovora vide malo više od pješčanih plaža i palmi, savjetujem da odaberu kompaniju na kojoj to mogu i ostvariti. Nje ni čudo da sve dosadi nakon što po 15-ti put dođeš u Nassau ili gdje već.
- Ovo za razinu međuljudskih odnosa je točno, ali ima i to svojih dobrih strana. Ali moram naglasiti da postoje i kompanije gdje se posada uvijek vraća na jedan te isti brod.
Što se tiče vojske, to je točno, ali aj osobno nisma imao nekih problema s tim osim što su me nervirale neke stvari kao što je cabin inspection jer je moja kabina moj privatan prostor, a i boat drill zna biti frustrirajuć ako imaš namjeru izlaziti van. Što se svega drugog tiče, jasno mi ej da jednostavno ne može drukčije, inače bi nastao kaos. Ali istina je i to da ljudi iz ovog dijela Europe ne prihvaćaju baš najbolje red, pravila i disciplinu, jer da nije tako ne bi nam ni države bila u tako jadnom stanju, zato ponekad zna biti čak i zabavno promatrati taj konflikt balkanskog mentaliteta i jednog vrlo organiziranog, nefleksibilnog sustava. Bilo je onih koji bi se iskrcali unutar nekoliko prvih cruiseva jer su bili toliko nefelksibilni da u samo nizali warninge jedan za drugim iz smiješnih razloga ili bi se jednostavno svojevoljno iskrcali.
Ne bih želio da ispadne da imam neke predrasude, ali imam dojam da su oni koji se navjiše žale, kukaju, proklinju i kritiziraju su baš oni koji nikad nisu mora vidjeli dok nisu dobili posao na brodu.
