Author Topic: Bio jednom jedan grad,po imenu Kruzer (osmi deo)  (Read 3489 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline Jovana_Bg

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 187
    • View Profile
 Sada kada bih isla ponovo,poucena ovim iskustvom,pa meni bi ugovor prosao kao pesma.A zasto?zato sto sad znam,a evo i vama kazem ,da na svakom brodu ,kao sto u svakoj skoli ima po neki i***t od profesora,tako i na brodu ima i***t od supervizora.A bukvalno i osecatece se kao u skoli.Sta god vam oni kazu ,vi morate da klimnete glavom i kazete "Yes capo".Poenta je da vam sve to na jedno uvo udje a na drugo izadje,sad znam da su oni nebitni potpuno,bitno je da radite svoj posao kako treba,i da vas putnici vole, a oni vam ne mogu nista.Supervizori na brodu rade u crew,stuf i officer messu,na horajzontu,u Piazzi,Crown grillu i  Sabatiniju,a u dinning roomu rade head waiteri.Pozicija iznad supervizora je head waiter,a odmah zatim assistant meterdi.Head waiteri su na mom brodu stvarno svi bili extra,jedan je bio u vezi sa Makedonkom,ali nije bio neki matorac.Oni nose bele sakoe,a supervizori nose zelenkasto plave.Znate sta je najgore na jednom brodu?supervizor koji radi tu 200 godina,a jos nije dobio unapredjenje u head waitera.E takav je bio ovaj mali misic,mali Italijan,sa naocarima vecim od glave,sa odelom koje mu dodje do kolena,mali iskompleksirani mis,koji nikad nece dobiti promociju u head waitera.A cula sam da je to zato sto je nezahvalnog izgleda za jedan Botticheli,Mikelandjelo,ili Da Vinchi,to su imena sva tri dinning rooma.I eto,to je on,naravno da takav neko ne moze da bude dobar covek.Mada mnogi su ga gotivili,ustvari muskarci,zene nisu.S muskarcima je kao imao neku pricu i davao im je extra brake (pauzu) .A da,taj lepotan nije bio dobar ni za horajzont,pa su ga stavili u night shift,ali on je ipak bio ,da kazem glavni nama koji radimo na horajzontu.A to je zato sto njegova smena pocinje oko 17 i 30-18h ,a mi tada dolazimo da radimo veceru,sve do 1h,a on ostaje tu do jutra,do 6h.A prepodne smo radili na open decku ili u horajzontu sa drugim supervizorima.Glavna prica je uvece ,i vecera.Ujutru putnici piju kafu,nista specijalno,nema tolko prodaje pica,osim koktela i piva ovima na bazenu,ali ako je brod rano stigao u luku uglavnom su prepodne svi napolju,pa je brod poluprazan.Naravno docice prvo u horajzont da se nazderu i popiju kafu kako ne bi trosili pare kad izadju napolje...

 Dakle,sada ,onu azdaju od Portugalca iz crew messa ,zamenila je nova mini azdaja,mali Italijan,chaparito .Posle kada bih odlazila u crew mess da jedem i kada bih videla svog prethodnog supervizora,bilo mi je cak i drago.Valjda zbog komparacije ,od dva zla on je bio manje zlo.A necete verovati,kasnije smo postali u dobrim odnosima,cak sam mu se i poveravala ,i pricala kako me ovaj kepec nervira,ali on me je na sve upozoravao sta me ceka ,tamo gore.A na onom rasporedu iz horajzonta,je i raspored supervizora,tako da je Portugalac mogao da vidi moj prvi day off,koji sam dobila zahvaljujuci najboljoj prodaji pica. :yahoo: Bilo mu je drago .
  To je sjajna stvar na horajzontu,sto svaki kruz mozete da imate day off,ako ga osvojite,a ako niste dobar prodavac,sazalice se i dati vam day off recimo svaki treci kruz.A inace,kada odete na brod,osecacete se kao nikada pre  i nigde u zivotu.To je neopisiv osecaj,koji ce vas pratiti ceo ugovor,jer vi ste tamo,kao u nekoj ulozi nekog filma,to nije vas zivot i toga ste svesni,znate da se kasnije vracate svom pravom zivotu,ali ipak reagujete i ponasate se kako bi i ovde,u svojim pravim zivotima.Taj osecaj pogubljenosti kad dodjete na brod,pa sve do onog dana kada idete kuci,smenjivace se razni osecaji.Ja sam presla na horajzont pocetkom novog kruza,i prvih dana sam radila po onom rasporedu kada pocinjem u 11 ujutru i radim do 1 nocu.Maleni Italijan,prvo mi je rekao da je horajzont druga prica,i da se tu radi ,za razliku od crew messa.Ma sta mi rece,a sta sam ja pre toga radila u crew i stuf messu,statirala? :hmm:
   Moja prva pozicija na horajzontu ,bila je hostess,wooow.Najgori moguci posao tamo,da ,stojite i blejite i nista ne radite,stojite ispod sata i cujete sekundaru,a vreme tako sporo prolazi,da je ono u crew messu provedeno ,u poredjenju s ovim bilo munja.Stojite kao fikus,na ulazu u svedski sto,bas u deo gde putnici udju da uzmu hranu,ali ujedno vi ste i papagaj Ara,koji ne zna bas puno da prica,ali zna da kaze Dobro vece,dobrodosli.E to cete govoriti svaku sekundu,jer svaku sekundu neko udje u bufe da jede,i to uz sirok osmeh.
  Gledala sam kolege i pajsanose kako lete izmedju stolova i bar nesto rade,i pricaju s putnicima,nisu na jednom mestu kao ja,i vreme im leti.Zavidela sam im.Hvala Bogu pa sam samo dva dana provela tako.

Inace mali Italijan je zapravo u pocetku bio krajnje korektan,cak i ljubazan.Umeo je da se nasali,i osim sto me je stavio da budem hostesa,nista drugo mu nisam zamerila,tada.Njegov izgled bio mi je krajnje simpatican,bilo mi je zao kada cujem posalice na njegov racun od strane drugih supervizora.A znate kako smesno izgleda kada se on tako mali dere na vas,ali sa glavom koja gleda ka gore,ka vama,jer ste naravno visi od njega.Nesto kao kada pudlica laje na rotvajlera,eto tako je to izgledalo.Jos par dana,do kraja kruza ustvari sam radila u horajzontu po tom rasporedu,i problem je bio sto sam tada decka slabo vidjala,osim na poslu,na pauzama,jer uvece ja zavrsim u 1h ,a on u 20 h,i onda kada dodjem on uveliko spava.Ali nije bitno,to je bilo tako samo do kraja tog kruza.
Radila sam tako par dana,a radni dan izgleda ovako.Ustanete oko 10h,mozete naravno i u 6 ak hocete da izadjete napolje pre posla,isla sam par puta na jutarnju kafu recimo u Kusadasiju,luka je bila blizu i bilo je internet cafea.Pocinjete smenu u 11h,uglavnom ste na open decku,i tu radite do nekih 16 h,sa jednom ili dve pauze od po pola sata .Bila sa srecna sto napokon radim sa putnicima,i sto sam ugledala svetlost dana,radila sa na suncu,sa najlepsim pogledom sa open decka.U crew messu je zaista pree depresivno.Radite ili u Calipsu,Mrmejdu,ili u Outrigeru.Najvise sam volela Outriger,tu se setkate sa ajncerom i prodajete pice.Mada ako sam na Mrmejdu ili u Calipsu onda radim blizu svog decka,koji je radio u Ice crea baru,mada mozda do nekih 12h,ali sam kasnije dobila onaj raspored od 6,6 i 30 tako da je bilo super.
   Dakle prodajete pice,caskate sa putnicima,uglavnom su to stariji ljudi,ali jako su prijatni,stalno vas zapitkuju o poslu.A bilo je i mladih naravno,bas se osecate bezveze kada gledate kako se mladi provode,i pitate se zasto je tako regulisano da vi iz tamo neke Srbije,(za njih jee to Sibir) ,radite tu i sluzite njih ,koji su iz neke drzave u Americi,a slicnih ste godina,ali ne i istih polozaja. Bilo je i specijalnih kruzeva ,poput decijeg kruza,pa kruza gde su samo Rusi bili,pa gej kruza itd,itd...Onda oko 16h idete na pauzu od sat vremena da promenite uniformu i radite sve do 1 uvece,sa dve pauze za jelo,od po pola sata.Tada radite unutra,ako ste po tom rasporedu od 11,ovi drugi u safari uniformi sto imaju dobar raspored su napolju i uvece.A vi radite veceru,i tu je manje vise ista prica,sluzite pice,radite set up stolova,i cistite prljave stolove.A prljavo sudje ide u deo koji se zove dj box,nalazi se sa obe strane restorana,i tu morate sve da separatisete,koske,kore od voca,case na jednu,tanjire i escajg na druge gomile,u plasticne kutije,koje se posle nose u dish wash na pranje.Inace nove kolege sa horajzonta,su bili moji pajsanosi,Ukrajinci,latinosi i naravno Filipinci,Indijci,Indonezani,poneki Makedonac,sve u svemu pomesano,kao i uvek.A neki od njih su bili jako zli,prema meni novoj,nisam znala naravno odmah prvi dan kako se prodaje pice,niti mi je iko objasnio .A jedna zena me je pitala da kupi flasu vode,ja sa otisla do bara i uzela,medjutim nisam znala ni kako da naplatim,sa njihovom karticom,inace sve placaju sa karticom,to je ujedni i kljuc od kabine.Snasla sam se nekako,ali njena kartica je ostala kod mene na ajnceru,a zena je otisla u kabinu.A dva majmuna i k****na su ispala jako duhovita kada sam ih pitala sta da uradim,pa su rekli da idem u crew meses,e i***ti podli.Sreca dosao je supervizor Bugarin,i rekao mi da odem do purser deska da odnesem.A ja jadna ,nisam ni znala kako da odem do tamo,a nisam htela to da mu kazem pa sam otisla da se sama snadjem,znala sa gde se nalazi ali nisam znala jos uvek kako da od horajzonta dodjem do tamo.Nekako sam dospela do Mikelandjela,dinnig rooma ,i tu nasla onog waitera in charge sto mi je bio waiter u crew messu,on je radio uvece u dinning roomu kao waiter,i on mi je pomogao..

Offline jasamja88

  • Registered
  • *
  • Posts: 4
    • View Profile
Re: Bio jednom jedan grad,po imenu Kruzer (osmi deo)
« Reply #1 on: 30/January/2016 »
Pozdrav ,interesantna priča!:) Jedno pitanje- kako se zove pozicija, tačan naziv tvog radnog mesta, kako si konkurisala?
Želim da se prijavim, ali ne znam  još za koju poziciju da apliciram...