Korisničko ime: taja27
Država: Hrvatska
Spol: Ž
Kompanija: Carnival
Pozicija: Floor Supervisor
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?Davnih dana poznanica je otišla, ali mi nije to padalo napamet jer sam imala posao i situacija je ovdje bila ok, barem za mene.
No s godinama je sve odlazilo kvragu, tako i posao, a i moje strpljenje da se nešto pokrene.
Rekoh, dosta mi je, odlazim odavde.
Kruzer je pao napamet jer je najjednostavnije za dobiti posao a otići daleko.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Putovanje, novac, drugačiji ljudi, kulture, nešto novo, neistraženo, raditi sa stotinama raznih ljudi, naučiti novi posao i nešto novo o sebi.
I otići iz depresivne države.
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?EP, ne zato što su najbliži, nego su jedini reagirali odmah i ponudili posao.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Carnival, assistant stewardess.
Ne svojom željom, nego su mi to ponudili.
Kad sam došla na prvi razgovor, testirali su mi engleski, pogledali bolje CV, pričali i smijali se, pa su maknuli tu poziciju i prijavili za Floor Supervisora.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?Intervju sa Ian Smith-om je trajao oko 10-tak minuta i odmah je potpisao ugovor.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Marlins - 150 kn;
Prijevod uvjerenja o nekažnjavanju - 100 kn;
Slike za vizu - 50 kn; D1 - 1050 kn;
Liječnički pregled - 1400 kn;
Pomorska knjižica - 300 kn;
Punomoć za pomorsku knjižicu - 50 kn;
Utvrđivanje krvne grupe za pomorsku knjižicu (nisam znala koja sam ) - 250 kn;
Viza - 944 kn;
Avio karta - 5400 kn.
Ukupno - 9694 kn cca 1275 eura
Trošak za vizu sam dobila natrag na brodu, za to sam morala predati dokaz o plaćanju. Prtljagu koju sam platila u USA 25 dolara sam također dobila natrag.
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?Zahvaljujući ovom forumu i svima koji pišu dobro sam se pripremila.
Ništa previše robe, uglavnom ljetna i sportska, najlonke za uniformu (koje mi nisu niti trebale jer smo imali hlače haleluja), nešto kozmetike, dosta muzike, knjiga i to je to.
Jednu veću torbu i mali ruksak. Nisam previše natrpavala jer sam znala da me čeka mala sobica i ormar, mali ormarić u kupaonici i that's it.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Izgubljeno, iscrpljeno.
Ništa nisam spavala jer sam se bojala zakasniti na posao, glava me boljela jer nema poštene kave, umor me hvatao ali istovremeno sam bila previše uzbuđena da spavam..
Nisam znala kud hodam ni kam idem. Osobe u bijelim košuljama su znale moje ime i tko sam, meni niš jasno.
Nakon par dana je već bilo bolje, znala sam kuda hodam.
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?Nakon čekanja u hotelu 12 dana, nije mirišalo na dobro.
Ali na brodu sa svim tim treninzima ti nekako pomognu, okružen si ljudima kojima je isto prvi ugovor i svi skupa ste ko pali s Marsa.
Pomogli su mi najviše kolege i menageri.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Assistant Managerica i kolegica Supervisor su mi pokazale sve po brodu, kabinu, Office, I-95, objasnili što je što, gdje smijem i što ne smijem.
Posao mi je pokazao kolega koji mi je bio trener neka 3 tjedna.
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?Skroz ok, nije mi to uopće smetalo niti stvaralo neke probleme.
Kabinica je mala, ali ima sve što ti treba, a to je tuš i krevet. Prvo sam bila sama u kabini, malo dosadno ali su mi zavidjeli na tome
.
Onda su me prebacili u kabinu sa shore ex, koja je bila oggggromna, moglo se i skakati i okretati u kabini.
Tamo sam bila mjesec i pol, baš sam bila tužna kad su me prebacili u HSKP kabinu. Ta je bila tri puta manja, krevet na kat, stol, ogledalo i 2 ormarića.
U kupaonici tuš, wc, mali umivaonik i ormarić sa ogledalom. Lako ju je bilo čistiti, cimerica i ja smo sve strpale pod krevet i u ormare pa je bilo mjesta.
U kabini se samo spavalo i pralo.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
I prezadovoljna.
Trošila sam na kozmetiku, nešto hrane, kavu, lijepe i jeftine robe u portovima, malo poklona i to je to. Od plaće sam 90 % poslala doma.
Vratila kompletan dug za odlazak na brod, dug za fakultet i sve doprinose za državu. I uštedila za sebe.
Naravno, mogla sam sve to potrošiti u prvom portu i zapiti.
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?Naravno, možda sam dobila dobar brod gdje je menagment dobar, ali tu sam prvi puta u životu osjetila da cijene moj trud i rad.
Vraćaju me na isti brod i nadam se promociji, ali vidjet ćemo. Sa promocijom dolaze veće odgovornosti i manje vremena za izaći u portovima...
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Slobodno vrijeme sam provodila uglavnom u gym-u ili crew training centru. Nisam party tip i možda sam na prstima jedne ruke bila u crew baru kroz cijeli ugovor.
Bar je bio mali, uvijek jedno te isti ljudi, talijeni zauzmu cijeli šank i skeniraju žene. Meni je to sve bilo bezveze i smiješno.
Nisam htjela ružiti do 2-3 ujutro a idući cijeli dan raditi. Gotovo svaki port sam izlazila van, koristila svaku minutu da budem vani.
Drugu polovicu ugovora sam provodila najviše sa dečkom. ( sad mi je žao jer sam previše vremena posvetila njemu. A na kraju ispao nula. Stoga žene oprez. )
Imali smo svakakve aktivnosti za crew, filmovi, bingo, posebne večere u crew/staff messu i treninzi u gym-u.
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.Nisam imala nikakva neugodna ili loša iskustva.
Što se tiče kolegica, sve smo bile iz regije pa je bilo puuuno lakše raditi, družile smo se svaki dan i van posla. Naši ljudi su uglavnom ok, isti kao i doma.
Pije se poslije posla do jutra i idući dan kukaju kako su umorni i što je njima to sve trebalo. Jedino sam kod naših vidjela da cure plaču i žele nazad doma, nekoliko ih je odustalo.
Indonežani i Filipinci su mi jako dragi, pogotovo moji stewardi. Međusobno smo si pomagali, pa je posao svima bio lakši.
Talijani su najveći jebci na brodu, sve što se kreće požudno promatraju. Ostali su manje više ok, ali kao i svugdje ima svakakvih ljudi. Backstabbera i onih koji jedva čekaju da te ponize.
Srećom, ljudi s kojima sam radila su bili pozitivni i normalni ljudi.
- Kako biste opisali putnike?
Svakakvi.
Ima ljudi koji očekuju zlatne zavjese u sobi koju su platili 300 dolara pa će na Guest Service desku nadrobiti svega i svačega samo da nešto besplatno ugrabe.
Ima ljudi koji će se smijati s vama i pričati o vašoj zemlji i poslu i uveseljavati vas.
Ima putnika koji će toliko cijeniti vašu pomoć da će otići na Front Desk i pohvaliti vas, napisati positive feedback na vaše ime, pohvaliti osobno Kapetanu.
Divnih ljudi ima, ali i groznih. Zapravo, sve ovisi kako se sam postaviš. Naučila sam se isključiti od ovih groznih i samo klimati glavom.
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?Da, da, da.
Popodne je bio off od 4 sata pa se skoro svaki port izlazilo van.
Imali smo jednom u kruzu jutro ili popodne slobodno, pa sam stigla i na izlete ili na drugi kraj otoka. Jedino kad je Port Manning, ( moraš ostati na brodu ), nisam izlazila.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
San Juan je predivan, ima što god hoćeš, super hrane, dućana, kulture, turističkih mjesta, pogled sa tvrđave za umrijeti.
Aruba je također odličan port, najbolji sladoled, lijepe plaže, odličan shopping !! Jedino je malo skuplje.
Grand Turk najljepša plaža odmah do broda.
Opišite dobre strane rada na kruzerima.Putovanja, putovanja. Čak i ako ne izađete van u svakom portu, kroz ugovor ćete sigurno biti na mjestima na kojima ne bi nikada bili.
Zavisi gdje brod plovi, ali najčešće će 7-8 mjeseci biti stalno toplo, sunčano i suho vrijeme ( osobno ne volim hladnoću i zimu ).
Kupat ćete se na plažama iz reklama i filmova. Smijat ćete se i upoznavati sa ljudima iz Mexica, sa Balija i Južne Afrike istovremeno.
Vidjet ćete stotinu različitih lica i upoznati divne ljude. Ako imate cilj, možete zaraditi dobre novce kakve doma ne bi sigurno.
Besplatan smještaj, gym i učenje jezika ako vas to zanima.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Ponekad je tempo naporan i iscrpljuje, nikada dovoljno sna.
Ne možeš pobjeći nigdje, svi te znaju, i van radnog vremena te zove šef za nešto na poslu. Većini ljudi je odvojenost od doma i zemlje jako teška.
Putujem desetak godina i navikla sam na odvojenost od svojih pa mi nije to bilo toliko teško.
Naravno, kad se doma nešto dogodi, tužan si jer ne možeš to podijeliti sa njima, ali kad sam se vratila, vidiš da je sve isto kako je i bilo.
Događale su se sitnice, ali život teče dalje.
Hrana mi je bila ok, ali prepuna masti i šećera, pa sam kupovala neke dodatke i pazila šta jedem.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?Naravno, preporučila sam mnogima.
Ako se ima volje ima i načina, oni koji žele raditi i zaraditi mogu to na brodu.
Težak je to rad, i nije ponekad lako 7 dana svaki dan 10-12 sati raditi, ali čovjek se navikne na sve.
Zarada je super ako znaš s novcima, putuješ i hraniš se besplatno.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Na intervju-u se trebate dobro prezentirati, ako želite određenu poziciju ne odustajte.
Nemate šta izgubiti.
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?Ne odustajte od ničega, uvijek osmijeh na lice i pozitivno razmišljanje.
Include Fun in everything you do
