Korisničko ime: Tetka
Država: Croatia
Spol: ženski
Kompanija: Carnival cruise line
Pozicija: Photographer
- Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Poslali mi iz agencije poštom ponudu za rad na brodu.
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Dobra priča koju plasiraju naivcima nebi li zaradili što veću lovu.
Do tada nisam znala da se u svijetu svake minute rađa novi naivac.
- Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Preko Uspinjače, prijatelj iz školskih dana je radio za njih tada.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavila sam se za Carnival, poziciju Photographer, jer sam završila srednju školu za fotografa.
U to vrijeme sam imala več 10 godina radnog iskustva u tom poslu. Mislila sam da ču naučiti nešto novo i usput putovati i zaraditi.
Ali njima ne trebaju profesionalci, njima trebaju samo oni koji nemaju pojma o ničem a slušaju šta im se kaže.
- Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Jedan dan je trajao interview i odmah mi je tip reko da sam prošla čim je vidio moj Photobook, i
porazgovarao par riječi samnom o mom životopisu.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Prvo platiš agenciji, onda plačaš i polažeš u Nautičkom centru STCW, bez kojeg te ne puste na brod,
pa viza i karta i liječnički pregled, sve skupa previše para moraš pljunut u startu, ako nemaš-posudiš.
- Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Što manje i što tanje, pošto je tamo stalno toplo, a uniformu dobivaš tek na brodu.
Samo par stvari za obući i pribor za osobnu higijenu. Rekli su nam da ne nosimo puno stvari sa sobom.
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Prevareno!!! Izvana sve izgleda lijepo, ali kad odmotaš celofan, smrkne ti se i pitaš se:”Šta je meni ovo trebalo” “Gdje je sniman onaj filmić koji nam je agencija pustila da pogledamo prije polaska?”
Jel ono bila neka fotomontaža???
- Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Prvi dan svi su bili srdačni i zaželjeli su nam dobrodošlicu sa još jednim filmićem o pravilima ponašanja na brodu - tzv. Rules and Regulation.
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Da, fototrener koji je ujedno bio i sexualni zlostavljač žena pa je ubrzo bio deportiran u rodnu zemlju.
- Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Čovijek se na sve brzo privikne, ili brzo pukne, pa ti biraj šta češ.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Nisam, stalno su nam nešto odbijali od dogovorene plače. Ponekad je čak i u koverti sa plačom manjkalo
Love, al se nikom ne možeš žalit, uvijek su ONI u pravu.
- Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Postoji, ako se menageru uvučeš u guzu ili u kabinu.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Svi se druže, svi se vole, pogotovo u baru i poslje po kabinama.
Ma najbolji način opuštanja daje ti društveni život na brodu.
To je stvarno najlijepše u cijeloj toj priči, stvarno nešto što se pamti…
- Opišite vrstu ljudi koja je sa vama radila na brodu.
Oni koji samo šute, slušaju i rade, nešto kao roboti.
- Kako biste opisali putnike?
Ma ok su neki, koji su se došli provesti neopterećeno i zabaviti se, mada je bilo i onih koji su došli samo da bi maltretirali nas koji radimo.
- Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Jesam, samo što ti je vrijeme ograničeno na tri ili četiri sata off pa ne stigneš sve ni običi pa čak
ni u 8 mjeseci ugovora. Pa se vratiš novi ugovor da utvrdiš gradivo.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Naravno na Bahamima u Nassau, Bahama Boom I Drop Off, I plaže su im predivne …
- Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Putuješ, upoznaš nove ljude, usavršiš jezik, naučiš još koji novi jezik.
Uvijek je uživo bolji doživljaj.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
Tko izdrži prvi ugovor stvarno može dalje na još jedan, pa još jedan … ali kad se jednom vrati doma
više neće biti isti kao prije. Svi koji su radili na brodovima jednostavno se prepoznaju po nečemu.
To mogu usporediti sa pričom o ljudima koje su oteli vanzemaljci, pa ih nakon nekog vremena ponovo vratili na zemlju.
Eto tako sam se ja osječala več nakon prvog ugovora, ko da ne pripadam u ovaj svijet i da
se moram ponovo vratiti tamo nazad na brod.
- Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Naravno, jer tko ovo jednom proba ni pakao mu neće teško pasti!
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Ljudi samo hrabro naprijed ali ne očekujte praviše. Ne nasjedajte na priče koje vam ispričaju u agenciji, jer to su samo priče i obečanja. Zaboravite filmiće koje vam puštaju prije nego odete.
To su samo dobro montirani filmovi, glavni djelovi su izbačeni. Samo najhrabriji opstaju! Ono tamo je stvarnost!
Nema predaje-nema izdaje!
- Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Na brodu naučiš što je posao i što znači raditi 8 mjeseci bez slobodnog dana.
Naučiš raditi jednim tempom kojeg se poslije teško oslobodiš.
U početku je najteže priviknuti se, a kasnije ti samo fali sna.
Svakom bih preporučila da ode i da proba koliko može izdržati taj tempo.
Sretno svima koji se odlučite, stvarno ste hrabri.[/list]
