Author Topic: Dnevnik plave uniforme (I)  (Read 5524 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline Joksimus

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 48
  • Hakuna Matata!
    • View Profile
Dnevnik plave uniforme (I)
« on: 19/June/2014 »
Skoro mesec dana je prošlo, ja još uvek nisam dobila "Golden Call" - znam da sam dobila posao, ali nisam još uvek dobila brod.
Što znači, ne znam ni približan datum ukrcaja. Najviše bih volela da bude što pre. Psihički sam već spremna, napeta k'o struna, ne drži me mesto, svi me zapitkuju "pa kad ćeš da ideš", pritisak mi raste iz dana u dan.
Telefon nosim sa sobom u kuhinju, u wc, držim ga ispod jastuka i na veš mašini dok se tuširam. Proveravam po 5 puta da mu nije crk'o ringtone slučajno, ili da nije nestalo dometa.  :facepalm:
Nedelja, porodični ručak, oko 5 popodne. Zvoni mi mobilni koji leži na stolu ispred mene.
Gledam, piše "Safe Cruise". I dalje sedim i gledam, telefon zvoni. NE SMEM DA SE JAVIM.
Moji sede, gledaju, i kreću da komentarišu "ma, nije valjda?!". Svi iščekujemo nešto, a niko ne zna ni šta. Čak ni ja.
Javlja se poznati glas sa druge strane, veli, za nešto manje od dve nedelje dana letim u Teksas.
TEKSAS!!!
Ja dalje od Crne Gore u životu nisam otišla. Brod-Caribbean Princess.
Trči na Google, čitaj, gledaj slike, upadaj u euforiju, skači... dobila sam POSAO. Pravi posao, koji želim da radim, idem na drugu stranu planete, videću preko 40 različitih nacija na brodu, usavršiću engleski, zaradiću novac, konačno ću dobiti šansu da izgradim karijeru.
Dete "iz blata", koje nije imalo ništa svoje, koje nije smelo da poželi da kupi sebi veliku kesu kokica i nikada sebi nije kupilo parče garderobe već je sve nasleđivalo od komšija, rođaka i prijatelja, koje je oduvek želelo ceo svet a imalo je samo svoje dvorište - će se ukrcati na avion i krenuti svojim putem, da vidi i ostvari i kupi sve što poželi.

Osećanja su se pomešala. Nastupa blagi osećaj straha od nepoznatog. Euforija. Radost. Uzbuđenje. Nestrpljenje.
Dokumenta su sređena, avion je u 6:15 ujutru za Frankfurt, odmah zatim za Hjuston. Moj prvi let avionom.
Sedela sam zalepljena za prozorsko staklo to jutro, 29. novembra 2013., i posmatrala kako se mali avion Lufthanse podiže put oblaka.
A onda... Onda sam videla Beograd, blago pokriven snegom, kako ostaje ispod mene. Sunce je počelo da se podiže na horizontu.
Tu me "opalilo".
Ja odlazim.
Mala, beznačajna na tolikom nebu, moj Beograd ostaje, napuštam ga. Koliko god ga kao mrzela zbog mnogih stvari, toliko ću ga zauvek najviše voleti, na "onaj neki" način na koji samo svoj grad možeš voleti, koliko god ti možda život u njemu bio loš.
Trčanje na avon za Hjuston preko ogromnog Frankfurtskog aerodroma - ej, ja sam u Nemačkoj!
Let do Amerike, većinom preespavala. Stiglo me svo nespavanje par noći i dana pre toga, i svo uzbuđenje. Atlantski okean bio je idealan za preko potreban odmor.
Pred sletanje u Teksas probudila sam se, i opet doživela isti šok - ej, ja sam u AMERICI.
A.M.E.R.I.C.I. Na drugom kontinentu.  :pad:

Organizovan prevoz do hotela, zbrinuti smo. Upoznala sam par Srba još na putu od aerodroma do hotela. Raspričali smo se, prvi ugovori većinom, samo jedna devojka došla po drugi put. U hotelu jako jako lep smeštaj, večera, kafa. Upoznala sam Meksikanca s kojim sam se automatski povezala, energija radi svoje, a i oboje pričamo kao navijeni. Moj kolega, fotograf! Retkost da dvoje dolaze isti dan. Uživam razgovarajući s razliitim nacijama.
Uveče izlazak do shopping mall-a, opet onaj osećaj - AMERIKA  :pad:

Ujutru u 7:00 autobus je došao da nas vozi u luku. Već ceo prethodni dan ja nisam mogla da izdržim, jedva sam čekala da vidim brod. Spolja, iznutra, sve.
Posle nekih 30 min vožnje, približavamo se terminalu. Ma gde je brod?
Neke fabrike, elektrane, toplane, šta god. Svuda ogromne zvezde i natpisi "Lone Star State".
A onda shvatim... SVE ONO TAMO ISPRED NAS JE BROD.
I levo, i desno, i gore. Sve je to JEDAN BROD.
Okej, pobelela sam. I poplavela. I pozelenela, verovatno, posle toga. Stajati tako majušan ispred broda, na kom je jedno slovo njenog imena veće od tebe 4 puta, je neopisivo... pa, strašan osećaj. Za početak.
Caribbean Princess bila je nešto najlepše što sam videla.
Bila je nešto najstrašnije što sam videla.
Bila je moj dom.

Nakon predaje dokumenata na terminalu, uključujući i lekarski pregled i pasoš koji biva "oduzet" odmah po stupanju na terminal, ulazimo u brod. Tamo stojim i čekam svog menadžera, koji je kao "ozloglašen" po raznim tačkama.
Ili bar tako rekoše moji drugari iz daleke nam Srbije.
Tresu mi se kolena. Nikad mi se u životu nisu tresla kolena. Nikad u životu nisam bila plašljiva osoba.

Po mene dolazi ogromni englez, sa stomakom većim od mene same, koji priča toliko nerazgovetno, sa ekstremno jakim engleskim akcentom i preplitanjem jezika, da sam ja samo razumela da se čovek zove Pol.
Ili sam to možda pročitala na name tag-u. Ne sećam se. Tada se nisam sećala ni svog imena.
Kaže ostavi kofer tu, vratićeš se po njega posle.
Okej.
Pol me je sproveo po brodu. Činilo mi se da je to trajalo tri i po večnosti. Levo-desno-gore-dole. Napred. Pa ajmo nazad. Pa kroz vrata, niz stepenice, pa još jedna teška metalna vrata, pa uz stepenice. Pa liftom. Pa dole. Ovo je ovo, ovo je to, ovo je nešto treće... A ja, em ga ne razumem jer govori kako govori, em mi svi ti pojmovi i nazivi ne pale ni jednu jedinu lampicu u glavi.
ŠTA, BRE, SVE OVO ZNAČI?
Umesto pričanja, gutala sam vazduh. Ne pljuvačku, vazduh, grlo mi je bilo suvo a želudac mi se vezao u čvor.
Kad bi me nešto pitao, klimala sam glavom u znak odobravanja. Ne znam ni šta me je pitao.
Ja ovo ne mogu. Ja ovo ne mogu. Ja ovo nikada neću moći. Ovo je previše.

KAKO, BRE SAD DA PRONAĐEM MESTO NA KOM SAM OSTAVILA KOFER?!

Za kraj, moja kabina.
Pre toga, srećom, prošli smo kroz deo gde me je moj prtljag čekao.
Niz hodnik, pa levo, desno kroz braon vrata, pa levo, odmah iza ćoška desno, kroz metalna vrata, levo, odmah zatim desno, i s leve strane 4106, moja soba.
Moja cimerka je bila na poslu. Spustila sam kofer na sred sobe, sela pored njega na plavi tepih, i naglas samoj sebi rekla "Šta uradih".

Očaj. Izgubljenost. Ništa ne razumem. Okej, sabraću se. Moram. Ne znam gde da idem da jedem. Ne znam gde je galerija. Ne znam... Ne znam.
Žedna sam. Rekli su mi nipošto voda sa česme.
Otvaram ormar i u njega ostavljam jaknu i još par stvari koje sam nosila sa sobom.
Uniformu koju sam uzela negde u nekom delu broda na nekom spratu kod nekih stepenica tokom ture sa menadžerom okačila sam na ofingere i ostavila ih tako, još uvek u kesi.

3 plave majice, 3 plave košulje.
Sa mojim imenom na ceduljici zakačenoj za njih.

Gledam u svoj mobilni. Nema dometa. Nema poruka. Ne mogu da pozovem. Nemam s kim da popričam.
Nemam koga da pitam.
Nemam kome da kažem - ej, plašim se.

Dobro... Samo još 6 meseci.

Online Princ na belom brodu

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 1714
    • View Profile
  • Country: Srbija
  • Company: Carnival Cruise Line
  • Recruitment Agency: Samostalno
  • Job Title: Bivši IT oficir
Re: Dnevnik plave uniforme
« Reply #1 on: 19/June/2014 »
Sjajno opisano! ="" ="" =""

Offline gogo_ca

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 258
    • View Profile
  • Country: Serbia
  • Company: Princess Cruise
  • Recruitment Agency: Safe Cruise
  • Job Title: Ass. Store
Re: Dnevnik plave uniforme
« Reply #2 on: 19/June/2014 »
Svaka cast  :clapping: nadam se da ce biti nastavka  :)
Ne postoji glupo pitanje,samo glup odgovor

Online CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Re: Dnevnik plave uniforme
« Reply #3 on: 19/June/2014 »
 :clapping:
Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Offline GOAT

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 498
  • Anchors aweigh!!
    • View Profile
  • Company: Oceania/Regent
  • Recruitment Agency: n/a
  • Job Title: Destination Staff
Re: Dnevnik plave uniforme
« Reply #4 on: 19/June/2014 »
svaka čast na ispovijesti... :clapping:
ako je fotografski talent približan književnom u uspijeh ne sumnjam... :D

"It always seems impossible until it's done"

Offline konsuelo

  • Registered
  • *
  • Posts: 89
    • View Profile
Re: Dnevnik plave uniforme
« Reply #5 on: 19/June/2014 »
 :clapping:

Offline direktor

  • Registered
  • *
  • Posts: 201
    • View Profile
Re: Dnevnik plave uniforme
« Reply #6 on: 19/June/2014 »
Drži se :)  :plovim:
Gnothi Seauton

Offline Joksimus

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 48
  • Hakuna Matata!
    • View Profile
Re: Dnevnik plave uniforme
« Reply #7 on: 19/June/2014 »
Nastavak sledi ubrzo, nisam imala vremena sve napisati odjednom  :D
Nadam se da vas neću previše udaviti, trudim se da pišem o svemu iz nekog ličnog ugla, pre svega o tome koliko se može preteško činiti u početku... Pogotovo jer možda može da pomogne onima koji se spremaju da idu prvi put, možda se sete mene i ovih redova, pa ne budu baš toliko obeshrabreni!  :)

Offline Wiwall

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 76
    • View Profile
  • Country: Croatia
  • Company: Celebrity Cruises,Cunard
  • Recruitment Agency: EP,Online
  • Job Title: Bar Waiter
Re:
« Reply #8 on: 20/June/2014 »
Predobro!!
Jedva cekam nastavak