Jelena, Camp Carnival, Carnival Cruise Line

[CEO]

Korisničko ime: Jelena
Država: Crna Gora
Spol: Zenski
Kompanija: Carnival Cruise Line
Pozicija: Camp Carnival


Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Zivim na primorju i moreplovaca oko mene cijeli zivot koliko volis, nikad prije nisam o tome razmisljala pa se tako jednog lijepog suncanog dana u isti glasa sa kumom dogovorih da bi mogle i to da probamo, s tim sto je moj put od te odluke u neobaveznoj setnji ljeta 2011. do ukrcavnja jeseni 2013. bio vise nego za*eban…(bice price u daljem tekstu…)

• Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
  Prije broda sam bila jedno ljeto u Italiji, jedno u Americi Work and Travel i ovo je bila jos jedna zeljena avantura u nizu, mogucnost da radim posao za koji sam se skolovala, da se budim skoro svaki dan u drugom gradu, da istrazujem, ludujem, nista veliko i ozbiljno nisam imala kuci pa rekoh, ajde da se ikoriste lude i mlade godine…
  
  Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
  Dje me nadje?
  Kad sam krenula sam cijelom pricom nisam znala nista o agencijama, NITI O BILO CEMU sto bi olaksalo tu proceduru ‘kako otici na brod’ i isla sam preko u EP, jer je drugarica otisla preko njih..
  Moj Marlins, taj dan za recepciju (na koju inace nisam htjela, radila sam godinama taj posao i htjela sam nesto drugo) bude 76% na sta se ljudi iz agencije zgroze jer treba da bude preko 80% i ponude mi posao konobarice, sto nikad nisam radila niti bih ikad radila, ali pristanem ja da odem na trening i tamo tek shvatim da to nije za mene..
  U medjuvremnu saznam za forum i preko foruma saznam za FANTASTICNI CAMP CARNIVAL, posaljem agenciji ponovo meil da zelim tu poziciju, ali me otkace sa pricom kako se ta pozcija ne trazi a i kad se trazi ne zaposljavaju evropljane i ja sta cu a s kim cu, sirak tuzni bez idje ikoga…mjenjaj agenciju. Krajem te godine se prijavim u Kouzon i u isto vrijeme ispratim kumu na brod, koja preko EP-a otisla na Guest Servises..
  
  Ne radim tu zimu 2011., cekam Kozoun da se smiluje na mene, budim se jutrima, dosadnim, kisnim budvanskim jutrima i cekam…rekla sam im koju poziciju hocu, da imam praksu i radnog iskustva u struci.
  Dodje maj 2012. i pozovu me na obuku u Tivtu, a u medjuvremenu se zaposlim u vrtic i stvari pocinju da budu malo lakse, doslo ljeto…i kuma se vratila sa svog prvog odradjenog ugovora.
   U Avgustu mjesecu odem za Skoplje na glavni intervju za Royal Caribbean, prodjem intervju i dodjem kuci na krilima…I jave mi da cu imati jos jedan jer oni tako rade kad zaposljavaju animatore za djecu.
  Skajp intervju je bio u novembru, intervju u kome ne vidim curu koja me ispituje, prilicno je lose cujem. Pitanja su bila sva vezana za struku i igre i nacine smirivanja djece.
  Taj intervju nisam prosla,zasto? To ne znam, niko mi nije ni objasnio..kad su mi javili, zateklala sam se na ulici, vracjuci se sa posla, plakala sam kao dijete od dvije godine….
  Onda smo poslala papire za NCL i opet krug cekanja, dani i mjeseci bez ikakvog napretka..I naravno, kuma koja je otisla na drugi ugovor..
  
  Zima 2013. Jave da mogu na intervju za recepciju za Princess i ja kazem da hocu a cijelo tijelo vristi NE, misleci, ma nema veze ajde da odem samo, pa cemo mjenjati poziciju.
  Javim se opet u EP, gdje mi kažu da će biti interview za Camp ali pojma nemaju kad, e ta mi je informacija bas bila znacajna…
  Dodje ljeto, sa njim i kuma sa zavrsenog ugovora, ja u medjuvrmenu dala otkaz u vrticu i pocela opet da radim na recepciji i sta se desava, potvrdim ja Kouzonu 18. Jun da dolazim, a 5 dana prije toga treba da uplatim pare za avionsku kartu ali kao da mi se nije dalo, sve danas cu sjutra cu, da iskrena budem, meni se na taj intrevju uopste nije ni islo jer nisam htjela recepciju, i dan prije nego sto odem da uplatim novac, otvorim meil a tamo od EP/a  pise: copy /paste
  
  Draga  Jelena
  Nismo se culi neko vrijeme ali nismo ni imali interview
  Imamo sad potvdjen interview za 25/July za Carnival Companiju pozicija je Youth Staff pa javite da li ste i dalje zainteresirani.
  
    Nisam znala sta cu sa sobom od srece.
  
  
  • Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
  Prijavila sam se za Camp Carnival jer sam vaspitac jer to volim i znam da radim jer je posao sa djecom najljepsi na svijetu.
  Neizmjerno ja vazno da radite posao koji volite  ako imate mogucnosti za to vi ste onda srecan covjek a kad ste na brodu i jos radite svoj posao pa vi ste onda Bog, to je moje vidjenje stvari…
  Otici na brod i raditi posao koja sa vama nema nikakavih dodirnih tacaka, mene bi to ubilo treci dan.
  Ja radim od 11 godine, prodavala sam sladolede, kolace, radila u butiku, cuvala djecu, radila kao hostesa, radila na recepciji, radila u agencijama za istrazivanje trzista…radila po dva posla u isto vrijeme ali na brod sam cekala 2 godine i 9 mjeseci iz razloga sto ziva nisam htjela da radim na kao sobarica ni kao konobarica da mi gule kozu s ledja, bijeloga dana ne gledaju a i kad im se zvijezde poklope pa izadju napolje, zalud jer su toliko umorni da ne mogu da uzivaju-nidje veze.
  
  Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
  U jednom danu smo imali obuku i intervju.
  Podjelili su nam skripte u kojima su bile informacije uopste o zivotu na brodu i osnovno vezano za poziciju, posle predjene skripte su se odlucili za igru.
  Da svi uzmemo papir i napisemo istinu i laz o sebi, stavili smo papire u jednu kutiju, koje su kasnije izvlacili, kad prepoznas svoju izjavu izadjes i prokomentarises to sto si napisao…posle toga su pravili pauzu i intervju…
  Intervju je bio opusten potpuno.
  
  Moja pitanja su bila:
  Kako bih smirila uznemireno dijete?
  Kako bih  ukljucila dijete koje ne zeli da ucestvuje u aktivnosti?
  Da im dam par primjera nekih igara? Tu sam okrenula pricu na eksperimente sto ih je odusevilo,jer i sami rade isto na brodu..
  Da prodjemo kroz cv i da li ja imam pitanua za njih…
  Sve je to trajalo nekih 10tak minuta i rekli su da ce nam sjutra javiti da li smo prosli.
  Sjutra oko 14h mi je stigao meil da sam prosla…skakala sam kao malo dijete od srece, citajuci meil kojia sam cekala……
  
  
  • Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
  S obzir da je moj odlazak na brod bio mimo normalnog i da sam ja isla u Tivat, u Podgoricu u Skoplje, u Beograd, placala obuke,dva puta Marlins, obuku za prvu pomoc, ljekarsko, avio kartu i novac koji sam ponjela sa sobom…ajde neka bude okruglo 2000e ..a bilo je vise.
  
  Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
  Posto mi ovo nije bio prvi put u nepoznato, znala sam da cu nakupovati gomilu stvari i prvi put u zivotu sam otisla sa polu praznim koferom, ponela sam stvari za koje sam znala da mi nece biti zao da ih bacim kad kupim nove..i tako je I bilo, posle samo mjesec ipo dana na brodu, dobijem transfer i na aerodromu sam imala overwight tako da je skoro sve sto sam ponjela sa sobom zavrsilo u kanti za smece …
  Nosite samo osnovno i moja topla preporuka, ako je iako moguce da to osnovno stane u carry on, a extra stvari da se nose u drugom koferu u slucaju da vam izgube kofer jer kad dodjete prvi put na brod samo jos fali da nemate ni svoje gace pored svega sto vas ceka prvih dana…
  
  
  • Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
  
  Da li sam ja sebe ubjedila da ce meni biti dobro ili je neka treca sila u pitanju ne znam ali mnei je bilo FANTASTICNO!
  Kako sam zakoracila na brod ugledala sam curu koju sam upaznala par mjeseci prije na intervjuu ali spletom okolnosti ne ostanemo u kontaktu, taj susret cu pamtiti dok sam ziva jer je ona za mene i ja za nju u tom momentu bila sve! Ko je dosao prvi put na brod i dozivio to, zna sta to znaci. Da cim dodjete imate nekog da rucate zajedno, da pircate isti jezik, da popijete kafu…ma sta god, samo da je neko tvoj-a nije ali na brodu jeste.
  Skoro do kraja smo ostale drugarice…
  Sefica mi je bila divna, dosla mi je u sobu sa flasom vode, sva nasmijana, topla, vedra i vesela a takva mi je i trebala u tom ludilu..tim kako tim, zenski tim, tu nikad srece ali plivala sam dobro.
  Sjecam se svog prvog ulaska u crew mess, ja nasmijana od uva do uva a tamo sve neke smracene face, ja ih gledam i kapiram da mene isto ceka…ali me docekalo tek u 6. mjesecu na brodu…
  Malo vam bude haos u glavi, tj. meni je bio jer prvih dana kad nisi svoj na svome, nekako ne znas sta te koji dan ceka, koji trening, kakvo ludilo..meni je sve bilo novo, svemu sam se radovala iako su oko mene svi zivi pljuvali bas taj brod, kao najgori, najstariji, najruzniji…meni je bilo dobro u glavi, lijepo mi je bilo i na brodu i sve mi je bilo cista nirvana..osim prvih par spavanja u kabini, bilo je nevrijeme, pa nisam znala sta se oko mene desava, sve skripi, vrata od ormara lupaju, stvari po sobi padaju…aoooo, nece valjda tako do kraja ugovora, vec sledece vece sam u miru spavala..
  
  Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
  Na pocetku mi je cijeli tim pomagao, ja sam pitala sve sto mi je nije jasno, znam taj posao pa sa tim nisam imala problema.
  Trebalo je samo pohvatati dje sta stoji, kako koja pjesma ide…svi su ti bili da pomognu, bar je za mene tako bilo..
  
  
  • Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
  Bila je cura iz Srbije u timu i njoj sam se obracala sta god da mi je trebalo,tri mjeseca pred kraj smo bile i cimerke, pamtitm te dane kao najljepse..
  
  Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
  Ja jednostavno stavri nisam gledala tako. Moja pozicija je staff i mogla sam da se krecem na brodu kao gost, ako izuzmem Serenity a nije me nikakava zelju vukla tamo.
  U kabini sam provodila malo vremena ,da se istusiram, presvucem i prspavam, ostalo ili sam bila napolju u luci ili u crew baru ili na poslu.
  Imamo pravo da koristimo teretanu, turkso kupatilo, saunu, tobogane, dje je tu ogranicenost, za mene nije postojala.
  Imala sam strah prvih dana da do posla idem crew stepenicama ,auuu tu sam se ja nesto  gadno istripovala da je to usko,jezivo…pa sam ih izbjegavala ali me i to brzo proslo…
  
  
  • Jeste li bili zadovoljni zaradom?
  Zarada je bila SAMO tri puta vece od one koju sam primala kod kuce, meni je to bilo vise nego odlicno.
  Za one koje ne znaju plata za Camp Carnival poziciju je 1600$...
  
  Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
  Sto se Campa tice, iz youth staff moze da se predje u Youth Director-a ,za neku smjesnu razliku a ogromnu odgovornost-neka hvala!
  
  
  • Kako vam se svidio društveni život na brodu?
  
  Odlican 5! U crew baru se okupljaju svi posle posla, pustimo neku finu muziku, popijemo po koje pice, progovorimo koju pametnu, raznih prica tu covjek moze da cuje ..
  U glavnom teatru  su davali 3 show-a koji su meni bili super pa sam ih gledala vise puta i ne dosade vam jer je su odlicni, isla sam u tih par klubova koji su bili na Promenadi, ima za svakoga nesto..
  
  Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
  Sve zene a mene su odmah u startu vidjeli kao nekog sa stavom a to je lose,bar je na brodu tako, ako imas svoje misljenje i jos ga izgovoris naglas,problem u najavi.
  Ja sam radila svoj posao, radila sam i sta je trebalo i sta nije i nije mi bio problem ali je par cura iz tima zeljelo da zna sve o meni, kako disem, sta radim, dje idem.
  Tako su one funkcionisale i bile su podjeljene u “klanove” I odmah po mom dolasku su htjele da me svrsataju u ovaj dje je sefica, a ja sam htejla da ostanem neutralna, pa mi je malo kvarila mir rasporedom ali nisam mnogo marila, brzo je otisla pa se klan raspao…
  
  
  • Kako biste opisali putnike?
  
  Boze sacuvaj I+i sakloni-vecina.
  A sto se ostalih tice, fini neki ljudi..mada, nisam se ja mnogo potresala i trosila svoje vrijeme kakvi su i sta rade, osim ako sam bas morala da budem direktno upucena na njih, kao kada radim na vratima kada ostavljaju djecu u Campu. Ne volim da radim sa ljudima, to mi je “trauma” jos od 5 predjenih recepcija.. djeca su zakon, iako je za vecinu obrnuto. Djeca vas osjete i vracaju vam ono sto im pruzite, sa ljudima je to jako rijetko, posebno kad ste im na usluzi tipa, recepcije ili tih vrata u Campu. Jednom sam imala priliku da cujem majku *valjda u ocaju od zelje da provede par sati u miru bez dijeteta, kako kaze: “Ili ces ostati ovdje ili cu te baciti preko ograde u vodu a nisam sigurna da znas tako dobro da plivas!!!” Greote, mali sto ce, ucutao je u sekudni i shvatio da mu je bolje u igraonici..
  
  Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
  Uvjek.  Radili smo 5 sati embarcation, kad ga radimo a radimo svaki drugi, kad smo u lukama radi se izmedju 6h i 7h ali to zavisi i od YD i na see day se radi 9h ili 10h ali svi rade pa ti ne pada tesko…
  Ja sam na pocetku bila zbunjena time sto recimo radim od 10am do 1pm  i onda imam slobodno u Cozumelu do 10pm uvece.. i radim od 10pm do 1am..mislila sam da je greska i cekala svaki dan da me neko zarobi radnim vremenom od 14 sati…ali kad izaberes poziciju da valja I radno vrijeme je crnogorsko…Sa prvom YD nisam znala jesam li dosla tu na odmor ili da radim, vise sam vremena provodila po lukama nego na brodu..
  Kad radimo ukrcaj i ne radim, ustanem ujutru cim se dokujemo, skitam po Majamiju, Los Angelesu ili Charlestonu (to su mi bili home port-ovi, jer su me posle tri nedelje vratili na stari brod i za te tri nedelje sam imala cak i jedan Slobodan dan, istina u Freeportu ali ipak nisam radila cijeli dan) do 5pm…to mu stvarno dodje kao da sam ja tu na odmoru..u 5pm dodjem i radim do ponoci ili odradim dva sata i onda od 10pm radi nocnu smjenu do 3am…
  
  
  • Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
  Key West je bila luka u koju izadjem i zaboravim dje sam..Male ulicice, kucice kao iz bajke, nasla sam jedno super mjesto sa francuskim kroasanima, obavezno odem u uzivam u njihovim delicijama, onda kafa u Starbucks-u , Hemingvejeva kuca koja ne mene ostavila utisak za cijeli zivot..Key West je mali raj za romanticne duse. To je jedino mjesto sa koga sam uvjek kao luda tracala nazad, ne bih li iskoristila svaki trenutak..i onda tako dodjem da cekam u redu za vozice koji nas vode do broda a tamo red od 50 metara svaki put, ali bila je jedna cura koja je uvjek isla poslednja na  brod a radila je kao sales expert ili nesto slicno tome i s njom se provucem na pocetak reda pa ne kasnim…Charleston je nesto slicno Key Westu ali opet nije to to.. Za mene je Majami zivotno razocaranje..prazno,cisto,sredjeno,bez duse..bljak. A zbog Mexica sam uzela B2 da kad zavrsim sledeci ugovor odem i obidjem sve sto sa brodom ne mogu…
  
  Opišite dobre strane rada na kruzerima.Odakle da pocnem..
  Ja sam zivjela u zabludi da poznajem sebe. Na brodu tek shvatis sta sve mozes i koje su tvoje granice. Ja sam sa zivotom na brodu dobila ono o cemu sam oduvjek mastala a to je da radim posao koji volim, sa ljudima iz cijelog svijeta, da se skoro svaki dan budim u drugom gradu..Jednostavno dobijes mogucnost da posjetis mjesta za koja ne znas dje su na karti a da ne pominjem to sto ih sa platom od 370e ne bih nikad ni vidjela.
  Besplatan smjestaj, hrana (ali bi bolje bilo da je placamo pa da bar ima ukus) teretana i sauna, kafu bolju nisam pila od moke na brodu, volim vodu i okean, sve je vrlo promjenljivo i svaki dan donosi nesto novo, lijepo i dobro…takav je bio moj prvi ugovor..
  
  
  • Opišite loše strane posla na kruzerima.
  Hrana,hrana i samo hrana …posle mjesec dana te muka uhvati od istih ukusa, ali i to se da prezivjeti tako sto jedes po restoranima kad izadjes sa broda e sad koliko ces da ustedis to je vec pitanje…
  Kad imate los dan na brodu, kad vas stigne nostalgija ili kad vam neko predje onu granicu koju ste vec sami tim sto ste na brodu pomjerili …uf, to je dno koje ja jos nisam spoznala, osjecaj usamljenosti i poraza a nemas nikog svog da te razumije, saslusa i digne iz mrtvih. Imala sam ljude sa kojima sam mogla da dijelim i lose dane ali opet nije to to, Treba ti neko ko te zna cijeli zivot. Kad se iz toga dignes sam, OoOo pa posle toga ne hodas vec letis i sreca je sto je zivot na brodu takav da nemas puno prostora za padove, malodusnost i slicne tragi-komedije.
  
  Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
  Svakoj mladoj, normalnoj i iole avanturistickoj osobi bih rado i od srca preporucila, ako nista da bar jednom ode na brod. Brod je divno mjesto ako tu ne moras da budes zbog novca i ako to nije jedini izbor u zivotu.
  Avantura svaki dan. Putujes po bijelom svijetu, dodjes na Bahame u pjesmi opjevane i shvatis da nisu nista posebno jer moze ti se, jedes gambore u raznim  meksickim slatkasto-kiselkastim  sosovima koliko god da kostaju jer ce plata opet biti za para dana, plivas sa delfinima, padas sa cetvorotockasa, to i ne moras bas, naucis kako da trepces filipinkama koji bi ti sodu u oci sipale - da mogu, zivis svaki dan i ne vjerujes da se sve te ljepote i avanture desavaju bas tebi…nista ja tu ne bih mjenjala..
  
  
  • Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
  
  Samo naprijed! Ako ne ide preko jedne agencije, ici ce preko druge. Citajte forum! Informisite se, ne dozvolite da vam prodaju pricu da na dobre pozicije idu izabrani, jer ste bas vi bolji od 90% ljudi i profila koje cete imati prilku da sretnete na brodu. Stav na brodu zaboravite..
  
  Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
  Malo srece, malo pameti, malo optimizma, malo prirodnog ludila, i idemo!!!!!!!!!

[Princ na belom brodu]

Vrlo lepo i interesantno opisano!

[gogo_ca]

Svaka cast  Mogla bi i ti neku knjigu da pises,lepo ti ide ovo 

[GOAT]

svaka čast na stavu i odlučnosti...
skoro u svakoj rečenici sam pronašao ono što i ja očekujem...
i slažem se da bi trebala knjigu pisati...

[Alexica]

Bravo devojko
Bas mi je drago kad vidim da se neki potrudio malo duze da napise ovako nesto a ne da se vidi da je upitnik popunio preko 
Iskreno se nadam da cu biti u prilici da ga ispunim i ja
Odlicna prica

[CEO]

Cura čak nije niti na forumu, nego mi je poslala tekst jer kaže "možda pomogne nekome". 

[Alexica]

Onda jos bolje,bravo

[legionnaire007]

Samo još jedan dokaz na treba "na prvu loptu" prihvaćati bilo što samo da se što prije ide, nego se boriti za željenu poziciju... Svaka čast curi na tome i na podijeljenom iskustvu, mirno more