Author Topic: Rezime Prvog Ugovora  (Read 8527 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Online CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Rezime Prvog Ugovora
« on: 28/August/2014 »
Autor: Jelena
August 28, 2014.

Odlucila sam da napisem rezime prvog ugovora, ako je tako nesto moguce.

Da prosetam kroz sopstvene misli unazad, da iscitam dnevnik pisan u tom periodu i da, mozda, ohrabrim jos nekog na ovo ludilo, prije nego odem na svoj drugi ugovor, do koga me od ovog momenta dijeli 7 dana i bratova svadba. Bice to emotivno rasulo..
Na kraju opisa 11 dana u dnevniku pise: „Radim od jutrosnje zore, spava mi se, umorna sam ali sam srecna i zadovoljna.“ Mozda bi to mogla da bude neka parola zivota na brodu.
Realno je da ste umorni, ako ne od posla onda od jurnjave po lukama, raznih treninga, konstantog upoznavanja novih ljudi, trke od crew bara do diskoteka na Promenadi ali onaj osjecaj koji u vama ostane na kraju jeste sreca, mir, radost..jer vam je svaki zivotni segment ispunjen..

Pokusvam razvrsati price u glavi ali jedna povlaci drugu..

Hotel director - who the fuck is that?
4. dan na brodu, ustala sam sat i po prije treninga da se spremim a i nisam mogla da spavam.
To ustajanje po sat i po prije posla ili treninga da se spremim, je prestalo posle dvije nedelje na brodu, ubrzo shvatis da je od spremanja bitnije spavanje, cuj sat i po prije, nisam nekad normalna - znam.
Uglavnom, odoh ja taj dan na trening, ali posto sam poranila, rekoh aj da svratim da popijem jednu divnu bijelu moku u coffe shop-u jer je trening bio u conference room na Promenadi.
Uzela riba kafu, izvadila telefon, ulogovala se na fejs da vidim sta ima novo i dok ja tako uzivam u zivotu na brodu i svim njegovim carima, ka’ da sam gost vidim da mi prilaze neka trojica, svi u bjelom, ono sto znam u tom u momentu da su obicno ti u bijelom neke bitne face i jos ako imaju gomilu strajpova kao sto je doticni gospodin imao-haos!
Ustajem, unezverena jer znam da ne smijem da radim to sto radim, i pitam me stariji gospodin, normalnim tonom i reklo bi se ljubazno: “Da li znam sta radim?” Malo je bio u “drama queen stlye” fazonu, odgovorim da mi je zao, da naravno nisam znala (dje nisam znala, to je prvo s cim ti mozak isperu, da nisi gost-imas odredjene privilegije ali..) i krece da mi pegla mozak pricom, pa mu rekoh da mi je prvi ugovor, 4. dan da stvarno nisam znala, covjek se povukao, rekao da je u redu sada, ali da obratim paznju od sad pa na dalje..rukovao se sa mnom i pozelio mi ugodan dan.
Ja sad ne znam da li da se plasim ili da se smijem…Kasnije tog dana, srece me cura koja je prolazila u trenutku kad smo se rukovali i kaze: “E, vidim znas hotel directora, sa nekog od broda prije ili? Ma da, ortaci iz skole..Cirkus vazda sa mnom!

Transfer i povratak
Od 22. Novembra do 13. Januara sam izgradila lijepu pricu na brodu. Nasla super ekipu, tim mi je bio solidan, nasla decka, ususkala se u svemu tome kao da sam kuci.
Skitala po lukama, istrazivala nove krajeve svijeta, ushiceno trcala na net ne bih li sve te divote prenijela svojima..pisala “Memoare Gavra Vukovica”..zivjela svoj san, dok YD nije dosla jedan dan i rekla na neki opusten nacin, kako ce neka od nas ici sledeci Majami. Sledila mi se krv u momentu, nisam znala sta sam uradila, sto je bilo koja od nas uradila, dje cemo ici i kako to tako izgovaras usput..
Onda mi je objasnila da ce dvije da idu na transfer u toku crossinga, da tako mora jer nas je previse i da ne znaju ko..Mislim da sam u momentu prestala da disem.
To je za mene bila jedna od onih situacija za koje mislite da se ne desavaju vama nego neko drugom.
Mozda cu sada nekom da zvucim kao balavica ali tu sam neki mjesec ipo, sve mi se poslozilo, uklopila sam se, krenula da zivim tamo nedje u p. lijepu materinu kako najbolje znam i kao da sam kuci i sad sve to moram ispocetka?? Aoooo! Ali ko te pita, to je brod.
E onda sam uzela daljinski od Wii JUST DANCE, (jer mi je tu beznacajnu informaciju rekla u sred radnog vremena, na vratima, u prolazu, potpuno neprofesionalno) i pustila ” Feel this moment” igrala i pjevala sa djecom i zataskala strah koji je htio da me proguta. Kad je dosla Tijana i kad sam joj rekla, krenula je da place kao kisa i onda posto nisam imala koga da tjesi mene, tjesila sam nju i time pomogla i sebi, pricala joj ono sto sam htjela i sama da cujem, na kraju sam to prihvatila kao nesto normalno sto je trebalo da se desi. Obje smo dobile transfer, uz transfer i dva slobodna dana u Double tree hotelu u Majamiju, kokteli, ruckovi, setnje, shopping, neogranicen i brz internet, brzo sam se izlijecila sve strahove…do sledeceg šoka.

Dosla sam na novi brod, isti potpuno kao predhodni, iste prostorije, sa dvije razlike: playroom je na drugom mjestu i nema nikog koga znam.
Prolazim pored dining room/a i ocekujem Nemanju i Nikolu da iskoce ali jbg drugi brod, nekako mi niz Promenadu sve izgleda prazno, hladno..u coffe shop/u neka nepoznata cura kod koje ne mogu da pijem kafu na veresiju, nemam koga da zovem da ide na rucak sa mnom, uf koji udarac u glavu..
Setam sa novom YD, ona prica o brodu, nesta mlati, samo molim  Boga da me nista ne pita, da se ne razlijem pred njom kao k****n..kaze mi da odem do kabine, da odmorim, da se vidimo kasnije..
Dokopah se sobe i plac…to je bio jedini moment od svih sedam mjeseci provedenih na brodu kad sam pozeljela da se teleportujem kuci- momentalno.
Placuci sam zaspala a onda me probudio poziv za spas, YD da kaze da sam u sistemu za povratak na stari brod 26. Februara, nisam mogla da joj vristim od srece preko telefona da zena ne misli da sam luda..ali sam posle skakala po sobi i pjevala:“ ej godine mlade ej godine lude“.. Tri nedelje sam bila na tom brodu, ovi moji su u to vrijeme bili u L.A. i naravno, nisam vise imala momka (musko-zenski odnosi na brodu zavrijedjuju posebnu paznju i vjerujem da bi o tome mogla dobra knjiga da se napise) sve ostalo je bilo isto. ;)

Ensenada overnight
Prije crossing-a smo imali regularni overnight na Bahamima. Posto je to bio pocetak mog brodskog iskustva, olako sam shvatila ljepotu i velicinu overnight-a..
Dobar je osjecaj kada posle posla ne moras da ostanes na brodu, nego mozes da izadjes napolje u najobicniju vecernju setnju jer ti bas ona nekad najvise neodostaje.
Tu u Nassau je bio jedan nazovi klub, ‘Bambu’, o njemu se pricalo kao da je u najmanju ruku klub 54.
Ja sam tamo otisla dva puta, prvi put sam izdrzala citavih 15 minuta a drugi put malo duze jer sam otisla posle nocne smjene oko 03.30 am na pice i vratila se..
Kako da vam priblizim ocaj ljudi koju odu tamo, muskarci se ponasaju kao hijene, prosto ne biraju koja ce zena to vece biti plijen a zene, zali boze nekad me je sramota sto sam zenskog roda..
Svi sa svima, svi kontuzovani od alkohola i zabava moze da pocne a onda sjutra dan prepricavanje svega toga..Da me ko ne shvati pogresno, pijem i ja i provodim se ali sam malo u cudu kako se stvari odigravaju na brodu, kao da vladaju neka posebna pravila, kao da zivot posle toga ne postoji, ako si covjek, onda si covjek i na zemlji i na na brodu nema tu mnogo price..nego, odoh od teme..

Dakle, presli smo na drugu stranu obale, taj dan je bio obican dan na brodu, radimo i planiramo sta cemo da radimo uvece, kako da se zabavimo, u medjuvremenu procuje se glasina da nam sa motorom nesto nije u redu ili sta vec, da cemo to vece kasnije isploviti ne po planiranom rasporedu, ubrzo potom ide i obavjestenje da se izvinjavaju gostima ali cemo isploviti naredni dan u 6 am!!!
Sva ona obicna i smrknuta lica koja sam srela do prije 5 minuta su odisala nekom svezinom i radoscu, interesantno je to, na brodu nikad ne znas sta te ceka sjutra, a ja sam stvarno imala srecu da se stvari uglavnom odviju dobro za mene.
Oko 7pm sam vec bila napolju, prvo vece u Ensenadi, poseban osjecaj, iako su nas uvjek opominjali na lopove, da ne nosimo puno para sa sobom, bla, bla.
Odemo mi u neki Ice club, dje nam 15$ naplate ulaz i mozemo da pijemo cijelo vece jer nas je bilo 20, Casino department i ja..
Nocni klub, pravi nocni klub, svi smo srecni, igramo, svjesni da se takvo vece vise nikad nece ponoviti ili bar ne dok smo mi tu, cini mi se da smo svi jednako uzivali..u neko doba, cini mi se da je bilo 11pm, otisla sam na brod, da se istusiram, presvucem, jedem, pokupim moju ekipu i vratim se nazad..zurka je bila do 4am kad sam iz ko zna kog razloga odlucila da odem kuci, inace ja sam brod zvala kucom i svi su mi govorili da nisam normlana..bila sam poprilicno pijana i tako pijana zalutam, boze koji uzas..hodam onim ulicama, pojma nemam dje sam, nema rasvjete, Boga molim da mi se nista ne desi, krece da me hvata panika, nema nikog da pitam kako da dodjem do brod i u nekom momentu uocim zgradu, jedinu zgradu u Ensenadi koja ima preko 10 spratova i krenem prema njoj jer je pored nje bio i brod…Biserka, nema sto!

Luksuzne brodske kabine
Prva cimerka mi je bila amerikanka, kao santa ledena, odnos nam se svodio na “cao-zdravo”, osim kad se napije i onda gola legne u krevet i moli da legnem pored nje i zagrlim je, sto bi MOZDA i bilo ok, da recimo, dan dva prije toga nisam morala da izigravam security za nju u nasoj kabini i izbacujem njenog “momka” jer hoce da ostane sa curom u koju se zaljubila to vece, picvajz.
Cimerka je otisla na transfer, sa deckom a od mene niko srecniji jer sam dobila donji, produzeni krevet..
Tri nedelje pred kraj sam ostala sama, sama u smislu otisli su svi sa kojima sam se druzila predhodnih mjeseci, Tijana, najbolja cimerka svih vremena, Sinisa sa kojim sam bila ortak svo vrijeme i vjerujem bicemo prijatelji cijeli zivot, Nina koju sam srela prvi dan na brodu, ali mi je Luiza sa kojom sam se druzila preko Sinise bila otkrice zivotno.
Cura je iz Rumunije, jedna od onih ljudi koje rijetko sretnete i koju su tu samo da vam pruze ljubav, da vas nasmiju i ucine dan ljepsim..presla sam u njenu kabinu na 10 decku, OoOo pa to je kao da u Splendidu dobijete upgrade u wellness apartman sa sve dzakuzijem na sred sobe…U sobi smo imale kauc alo!  Kauc u kabini na brodu, cudo jedno - kako se taj kauc cijeni kao najveca dragocjenost..dodjem posle posla u sobu koja mirise na vanilu i kokos zbog mirisljavih stapica (koji su prosvercovani) zavalim se u kauc, ususkam se i gledam tv, to su bili jedini moment u kojima se zaboravim da sam na brodu, u tudjini, nego imam osjecaj kuce i topline..
Onda je kod mene dosla filipinka, unjela je u sobu hladnocu, cemer i jad, pih kako sam se grozno osjecala kad udjem u sobu, kao da nije moja, kao da nisam tu provela pola godine svog zivota, grozno!
Zivjela sam sa raznim ljudima, na raznim lokacijama u razlicitim stanovima ali tu prazninu nisam osetila, kako su takve ka od kamena!
Najtragicnije mi je kad sefica, filipinka, na promociji Campa prvo vece kruza kaze: “I ja sam ponosna majka”.. 10 godina radi tu, sve je obezbjedila sto moze da zamisli ali je dijete od 3 godine ostavila kuci i dici se time, nesretnica jedna! Trudim se da razumijem razlike, ne volimo svi isto, neki ljudi jednostavno nemaju izbora ali ova ima kuci sve sto hoce ili bar tako prica i onda dodje i meni da prica kako da radim s djecom a bjezi budalo!

Charter kruz
Na pocetku nisam znala da li sam tu na odmoru ili sam dosla da radim, a charter kruz je dodatno doprineo tome.
Charter kruz je kada jedan muzicka grupa zakupi brod i samo njihovi fanovi dolaze na taj kruz a nema djece..Taj kruz od tri dana sam zivjela kao u raju.
Bili smo na Bahame, bez bilo kakvih obaveza u campu, odspavam do nekih 10h, doruckujem, izadjem napolje, suncanje i kupanje..vratim se na brod, odmorim se (sunce i plaza znaju da izmore) veceram, a onda se ekipa okupi kod nekog u kabini, odemo do crew bara..ili na zurku na decku 10, pod zvijezdama, tako tri dana. Pisem sada ovo i ni sama ne vjerujem da sam kruzirala a da su me zato placali

Lost and Found
Izasla sam na Catalina Islands i naravno, kao i uvjek trazila prvi slobodan kafic, sa dobrim internetom i po mogucnosti dobrom kafom.
Bila sam sa nekim drustvom, cula se sa mojima, dan kako i svaki prethodni u tom portu. Krenuli smo nazad na brod, ja sam otisla u ‘public restroom’ i po nekoj  glupoj navici, drzim telefon stalno u ruci i spustam ga dje god stignem, stolovi, salteri…tako i tog dana, na onom djelu gdje je ogledalo, spustim telefon ..i tu ga i ostavim.
Dosla sam na brod, bilo je 3.20pm ulazim u sobu i da stavim telefon da se puni, panicno krecem da ga trazim ali nema, trcim nazad na gangway ali mi ne daju da izadjem jer u 4 pm isplovljavmo.
Nije mi bilo zbog telefona kao telofona vec zbog svega onoga sto je bilo u njemu, prvi mi je ugovor i cini mi se da sam u telefonu imala malo blago..a nemam nista osim tog telefona, ni tablet, ni kompjuter..i desava se magija, izlazim sledeci x na ostrvo posle 6 dana, lose raspolozena, znam da se necu cuti sa mojima, idem samo da provjerim da neki cudom, taj javni wc nema lost and found i gle cuda!
Dodjem ispred i sretnem neku curu, pitam je da li ima neko ko to odrzava, da li pripada necemu, dobijem fantastican odgovor, da je to wc od hotela iznad, znaci- cini mi se da sam se popela gore u sekundi jer su moje sanse (s obzirom da smo u Americi, da je Crna Gora, ne bi palo na pamet ni posle pola sata da ga trazim a ne posle 6 dana) da nadjem telefon upravo sa 0,1% skocile na 90%
…ulazim u hotel, dolazim na recepciju, objasnim sta je bilo, kada je bilo, koji je telefon u pitanju i da mozda neko nije prijavio, donio isti..
Zena kaze da sve sto se nadje donesu i da ce da pogleda, vraca se posle minut-dva i kaze  – zao mi je,nema. I ja kao, pa da, sta li sam ocekivala, to samo ja mogu da se nadam takvom ludilu, zaboravis telefon na najprometnijem mjestu u nekom tamo svetskom portu, dodjes 6 dana posle i kao bas samo tebe ceka..ali, jos kad sam usla vidim tipa, starijeg da me snimio i da se muva tuda ali sam sva u fokusu oko ove zene pa ne kapiram da svo vrijeme stoji i slusa..ja krecem da idem a on me pita da to mozda nije ovaj telefon, vadi telefon iz kutije, moj telefon!!!!!!!!!!!!
Krenula sam i da placem i da se smijem i da ga grlim i da skacem-greote, jadan covjek 100% je mislio da sam u Americi na lijecenju..zahvalila se, castila ga 20$ i posla.
To je jedan od onih dana koji mi iznova pokazuju da sam definitivno rodjena pod srecnom zvijezdom, kad vec pameti nemam!
Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Online Princ na belom brodu

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 1714
    • View Profile
  • Country: Srbija
  • Company: Carnival Cruise Line
  • Recruitment Agency: Samostalno
  • Job Title: Bivši IT oficir
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #1 on: 28/August/2014 »
Da, to je taj stil, hoćemo još i još! :clapping:

Offline layla

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 187
    • View Profile
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #2 on: 29/August/2014 »
Sita sam se nasmejala  :rofl: :clapping:

Offline Alexica

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 379
    • View Profile
  • Country: Srbija
  • Company: Carnival
  • Recruitment Agency: Employment-power
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #3 on: 29/August/2014 »
Obozavam ovakve brodske price i nadam se da cu sledece godine biti u prilici da napisem i ja jednu :clapping:
"Pricace ti o plovidbi, ti sto nisu sidro digli..."

Offline GOAT

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 498
  • Anchors aweigh!!
    • View Profile
  • Company: Oceania/Regent
  • Recruitment Agency: n/a
  • Job Title: Destination Staff
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #4 on: 29/August/2014 »
šefe prenesi jeleni da su joj priče odlične i da još šalje... :clapping:

"It always seems impossible until it's done"

Offline legionnaire007

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 1350
    • View Profile
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #5 on: 29/August/2014 »
Hocemo jos, hocemo jos  :clapping:
Once a sailor, always a sailor.

Online CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #6 on: 29/August/2014 »
Stavio sam jučer intro teksta na fb stranicu, pobralo već 30 lajkova, što je rekordno do sada ... čak neki Arapi traže prevod, mole, "please in english" ...

Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Offline BorG

  • Registered
  • *
  • Posts: 16
    • View Profile
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #7 on: 29/August/2014 »
Odličan tekt, uvelike mi pomaže da se odlučim za ovaj posao :plovim: :yahoo:

Offline layla

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 187
    • View Profile
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #8 on: 31/August/2014 »
rekoh aj da svratim da popijem jednu divnu bijelu moku u coffe shop-u jer je trening bio u conference room na Promenadi.
Uzela riba kafu, izvadila telefon, ulogovala se na fejs da vidim sta ima novo i dok ja tako uzivam u zivotu na brodu ...: “Da li znam sta radim?”

meni nije jasno zasto nije dozvoljeno da se pije kafa  na brodu ako npr tvoja smena jos nije pocela!! msm jel to zabranjeno ili sta?

Online CEO

  • Administrator
  • Registered
  • *
  • Posts: 9941
  • Chief Executive Officer
    • View Profile
  • Country: Croatia
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #9 on: 31/August/2014 »
meni nije jasno zasto nije dozvoljeno da se pije kafa  na brodu ako npr tvoja smena jos nije pocela!! msm jel to zabranjeno ili sta?

Jeste ako tu kavu pije izvan CREW AREA.
Kao što je i putnicima zabranjeno ulaziti u prostore broda koji pripadaju posadi, tako i posada ne smije ulaziti u prostorije koje koriste putnici (osim ako tu rade).
Određene kategorije posade imaju ograničene dozvole (oficiri, staff ..), ali ogromna većina ne smije tamo niti prolaziti, a kamoli sjesti i piti kavu.
Mislim, smije, ali dobije upozorenje pred otkaz ako ih nađe security.
Čak i kada ulaziš na brod, ulaz za posadu je na jednoj strani broda, a za putnike koji plaćaju krstarenje je na drugoj strani.
Odavno ne plovim. Sve odgovore pronađite na forumu.
http://youtu.be/gABS8a4wm9o (door=forum, ja Morpheus ti Neo)

Offline layla

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 187
    • View Profile
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #10 on: 31/August/2014 »
Hvala sefe  :uzdravlje:

Offline Pezo$

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 157
    • View Profile
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #11 on: 01/September/2014 »
a kako ih provale da su posada? na primer obuce se normalno u civilnu garderobu i ode u restoran gde su putnici ili klub ili bilo sta...kako provale da je crew?

Offline layla

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 187
    • View Profile
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #12 on: 01/September/2014 »
a kako ih provale da su posada? na primer obuce se normalno u civilnu garderobu i ode u restoran gde su putnici ili klub ili bilo sta...kako provale da je crew?


pa ti i kad si u civilu za staff poziciju moras da nosis plocicu sa imenom kad setas u slobodno vreme po prostorijama gde su putnici ...  oT

Offline Rocco_Barocco

  • Cruise Ship Veteran
  • Registered
  • *
  • Posts: 602
    • View Profile
Re: Rezime Prvog Ugovora
« Reply #13 on: 01/September/2014 »
Jeste ako tu kavu pije izvan CREW AREA.
Kao što je i putnicima zabranjeno ulaziti u prostore broda koji pripadaju posadi, tako i posada ne smije ulaziti u prostorije koje koriste putnici (osim ako tu rade).
Određene kategorije posade imaju ograničene dozvole (oficiri, staff ..), ali ogromna većina ne smije tamo niti prolaziti, a kamoli sjesti i piti kavu.
Mislim, smije, ali dobije upozorenje pred otkaz ako ih nađe security.
Čak i kada ulaziš na brod, ulaz za posadu je na jednoj strani broda, a za putnike koji plaćaju krstarenje je na drugoj strani.


Koliko ja znam, tete iz vrtića su staff, što znači da imaju pristup u neke određene outlete. A što se oficira tiče, oni mogu kamo god hoće, ako se ne varam.