Korisničko ime: Danchi-hr
Država: Hrvatska
Spol: M
Kompanija: Carnival
Pozicija: Assistant Waiter/ Assistant Team Waiter
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?Za posao na kruzeru prvi puta sam cuo prije 6,7 godina od poznanika koji je uvijek sa oduševljenjem pričao o svojoj zaradi i svojim iskustvima sa kruzera.
No sad vidim da je u to njegovo vrijeme bila totalno drugačija situacija nego danas pošto je on zaradio stvarno puno novaca, uložio u posao, kupovao aute…
- Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Iskreno, aplicirao sam za posao na kruzeru zbog loše financijske situacije i općenitog stanja u državi.
Bio sam skoro godinu dana nezaposlen i odlučio sam se na odlazak. To mi se činilo kaj najbolja moguća opcija.
Bilo mi je nevjerojatno da ja sa 28 godina, 9 godina radnog iskustva, solidnim obrazovanjem, skoro godinu dana ne mogu pronaći posao niti kao nekakav “šljaker”
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje? Prvo sam se prijavio preko agencije Kouzon koja mi se činila kao najbolji izbor čitajući razna iskustva po internet.
Na dan kada sam čvrsto odlučio potražiti svoju sreću na kruzeru Kouzon je otvorio ured u Zagrebu te sam ih isti dan otišao kod njih.
Nažalost to je neslavno završilo pošto nisam slušao savjete iskusnijih te sam spomenuo tetovažu na svojoj lijevoj ruci koju nisu odobrili na mom finalnom razgovoru za Princess kompaniju u Beogradu.
Slijedeća odluka pala je na Suzi i agenciju Apriori gdje sam bez ikakvih problema prošao “čuveni” intervju za poziciju asst waiter na Carnivalu.
Za Apriori sam se odlučio pošto sam vidio da je velika prolaznost na razgovorima i htio sam samo što prije otići pa makar i na nižu poziciju.
I tu je došlo do još jedne greške jer sam ponovno zaobišao savjete iskusnijih koji kažu ciljajte na što bolje pozicije makar i morali malo sačekati na odlazak.
- Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Preko Kouzona sam se prijavio za Princess kompaniju jer sam htio što prije otići a oni su imali razgovore odmah isti tjedan.
Prijavio sam se za bar server/steward pošto sam imao dugogodišnje iskustvo u baru i završen koktel tečaj te mi se to činilo kao logičan izbor.
A što se tiče Apriori, ona radi samo sa Carnivalom i valjda 99 posto kandidata se zaposli na poziciju asst waitera tako da je to bila i jedina opcija.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?Interview u Beogradu za Princess kompaniju je trajao 30-40 minuta i to je bio ozbiljan razgovor u kojem sam ja stvarno morao pokazati svoje znanje i predstaviti se u najboljem svijetlu.
Razna pitanja o meni i mojim iskustvima te mnogobrojna pitanja o samom poslu. Koktel ovaj, koktel onaj, strana alkoholna pića, kakose služi vino…
Dok je interview preko Apriori bio sve osim ozbiljnog razgovora, svakome dva do tri pitanja od nezainteresiranog voditelja razgovora gospodina Erica Chinoja.
Trajalo je maximum 5 minuta, nekima i doslovno minutu.
Mene je pitao gdje radim, šta služimo tamo i da mu kažem dva zaduženja asst waitera na Carnivalu (papir sa zaduženjima smo dobili prije razgovora i rečeno je da to naučimo jer će nas možda pitati koje pitanje o tome)
Za prolazak i dobivanje posla sam saznao nakon što su svi kandidati završili sa razgovorima, što znači da sam morao pričekati nekih sat vremena.
- Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Ukupni troškovi za odlazak na brod preko Apriori su bili vrlo veliki, preko 10.000 kn.
Troškovi koje sam ubrajao su putovanja iz Zagreba u Rijeku nekoliko puta (benzin, cestarine, autobus), dva noćenja u hostelu u Rijeci (300kn), marlins test engleskog (150kn), viza (900kn), liječnički pregled (1500), provizija agenciji (1500kn), tečaj za dobivanje pomorske knjižice (oko 1000kn), avionska karta (oko 4000kn).
Nažalost, moji troškovi su se popeli još malo pošto sam prije dobivanja posla preko Apriori imao i troškove kod pokušaja dobivanja posla preko Kouzona (marlins test i odlazak u Beograd na tjedan dana radi intervjua i tečaja koji organizira Kouzon neposredno pred intervju)
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?E to je bila teška psihička borba.
Pošto sam se odlučio na odlazak prvenstveno zbog financija a ne zbog putovanja i novih životnih iskustava, stvarno mi nije bilo lako ostaviti sve svoje i otići u nepoznato na drugi kraj svijeta i to na 6 do 9 mjeseci.
Za mene je to sve bilo super, divno i simpatično dok sam bio u fazi dobivanja i traženja posla, no kako se približavao sam dan odlaska tako je raslo i uzbuđenje i trema.
Kad je došao “dan D” sve je bilo gotovo, stisnuo sam zube i krenuo…
Uglavnom, više od svega mi je pomogao ovaj forum. Ovdje sam našao sve potrebne informacije, od toga šta sve nositi sa sobom do toga šta očekivati tamo i kako se ponašati.
Nisam nosio puno stvari, jedan manji kofer i ruksak na leđima.
Spakirao sam stvari potrebne za higijenu, dvije tri majice, isto toliko hlača i brdo gaća i čarapa (što je na kraju bilo i premalo)
Svijet svima: koliko god gaća i čarapa možete staviti u kofer, STAVITE!!! Toga stvarno nikada dosta…
Što se tiče tehnike, knjiga ili sličnog to ništa nisam nosio jer sam mislio da mi neće trebati s obzirom na količinu slobodnog vremena koju ću imati te sam zaključio da će mi samo zauzimati prostor u toj i tako premalenoj kabini. (mala napomena, zaključio sam dobro)
- Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Prvih nekoliko dana na brodu je čista “ludnica”.
Neznaš apsolutno ništa, sve što sam mislio da znam o samom poslu je nula nasprem načina kako to sve tamo funcionira.
Brod je ogroman i stvarno se lako izgubiti prvih dana, odmah te bace u vatru i udave sa raznim tečajima, predavanjima kojima nikad kraja prvih dana.
Jas sam imao sreću da sam na brod došao sa kolegom iz Zagreba sa kojim sam se upoznao na razgovoru za posao te smo se nastavili družiti prije samog odlaska na brod.
To mi je uvelike olakšalo prvo vrijeme na brodu jel ipak je drugačije kad kroz svu tu vatru i ludnicu prvo vrijeme prolaziš sa nekime koga znaš i tko je u istoj situaciji kao i ti.
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?Iskreno kompanija nam baš i nije pomogola osjećati se dobrodošlim po samom dolasku na brod.
To je očito preveliki sistem da bi oni svakome posebno posvetili svoje vrijeme i pažnju. Mi smo došli i doslovno nas nitko nije pozdravio, uputio ili barem samo dočekao.
Kada dođeš, vidiš red ljudi i samo i ti staneš u njega i čekaš šta je slijedeće.
Neznaš kome se trebaš obratiti, gdje ići, šta tražiti..
Oni očekuju da ti prvi dan dođeš, da znaš tko ti je šef, gdje ti je radno mjesto, da znaš gdje se nalazi soba i najvažnije da znaš gdje pokupiti uniformu na koju smo nas dvojica čekali valjda tri sata tako da smo propustili vrijeme da se uopće raspakiramo u sobi. Odmah se počinje raditi kao da si tu već peti a ne prvi puta.
Nismo imali uvod u posao nego smo odma tacnu u ruke i čisti (maker ne znaš ni gdje odložiti prljavo suđe)
- Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Hvala bogu da na brodu ima ljudi sa našeg govornog područja inače bi se upoznavali sa poslom mjesecima.
Uglavnom, glavni supervisor je filipinac kojemu je to već 15. ugovor i nažalost još uvijek ne zna pričati engleski, njegov pomočnik je indonežanin head waiter kojem je to 7. ugovor i koji isto nažalost ne zna pričati engleski.
Drugi supervisor je iz Portugala, ne znam niti danas koji mu je to ugovor jel on je toliko bolji od nas i toliko prevažan da bi uopće komunicirao s nama “balkancima” koji dolazimo po prvi put. Jedino šta je rekao prvi dan je: “jel vi cuclate prste? Jel volite cuclati prste? Tu nema cuclanja prstiju…Tu se radi i ako vas uhvatim da cuclate prst imat ćete problema samnom!”
I to je govorio na način da ćemo valjda dobiti batina od njega ako ćemo zabušavati. Naučen je derati se na sirote filipice i indonežane a oni ga se boje jel je dva puta veći od njih pa je mislio da i sa nama prolazi ista stvar. Mi smo na svu sreću imali u timu jednog dečka iz Karlovca koji je na brodu bio tri mjeseca pa nas je upoznao sa samim poslom i pokazao nam gdje se šta na brodu nalazi. Kasnije kada su dolazili naši novi na brod mi smo bili “jedan dečko iz karlovca” koji je i njih dalje uputio u posao i sve čari broda i brodskog života.
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?Prvo vrijeme je dosta teško, koliko god mislio da si se pripremio na brod i takav način života to je totalno drugačija priča kada se stvarno nađeš u takvoj situaciji.
No nakon nekog vremena čovjek se privikne na svaku situaciju, privikneš se na malu kabinu, na skučenost…
Meni je najveći problem bio internet. Mrzio sam to da moram potrošiti 10 dolara iliti preko 50 kuna na sat vremena internet koje je užasno spor.
Iskreno svaki puta kada bih izašao van u nekom portu trudio sam se provesti vrijeme što bolje i vidjeti što je više moguće pa mi je bilo žao sjesti u prvu “birtiju” i potrošiti svo slobodno vrijeme surfajući. Tako da sam nažalost dosta novaca (barem prvo vrijeme) potrošio na internet.
- Jeste li bili zadovoljni zaradom?
S obzirom da sam znao kolika će otprilike biti zarada ne mogu sada reći da sam nezadovoljan. No da je moglo biti i više, moglo je!
Stvar je isto kako će ti se poklopiti cijela situacija, kavi su gosti, gdje, kada i dali ćeš dobiti promociju.
Ja sam većinu ugovora odradio u dinning room, dobio sam i promociju u asst team waitera a neki su kao asst waiteri ipak zarađivali više.
Po meni je najbolje zadržati se što je duže moguće u room serviceu jer tamo ako si dobar, simpatičan i snalažljiv, imaš najveće šanse zaraditi dobre novce.
Radio sam room service dva tjedna noćnu smjenu i zaradio u dva tjedna više nego sam kasnije zarađivao na mjesečnoj bazi kao asst team waiter u dinning roomu.
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?Postoji, no nije baš često da je dobijete na prvom ugovoru.
Ja sam imao ajmo reći sreću da sam stvarno taj posao radio i prije odlaska na brod što se u konačnici vidi i odmah u samom startu kada ti prvi puta primiš tacnu.
Moj Maitre D je odma pvi dana primjetio da ja znam raditi taj posao te sam nakon doslovno drugog dana već počeo ići u dinning room kao ispomoć a nakon kratkog vremena sam već radio kao stalni konobar u dinning roomu.
- Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Društveni život je dobar, mi smo svaku većer nakon posla uzeli koju pivicu i cigaretu i otišli se malo opustiti na open deck., često je to trajalo i do dugo u noć.
To je postala dnevna rutina i mislim da bih bez tog druženja svaku večer “pukao” već nakon mjesec dana.
Moraš si naći neku zanimaciju jer inače je stvarno teško, filipinci su igrali biljar i pikado non stop, indonežani su pak čučali u kutu, pušili i pjevali, netko bi igrao stolni tenis a mi smo svaku večer zapalili, poili koju, ispričali se, nasmijali i poslušali muziku.
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.A to je stvarno nešto posebno.
Na brodu je tisuću radnika, od školovanih, neškolovanih, ljudi koji su tamo jer im je to jedini izlaz iz siromaštva do amerikanaca-gej-plesača koje je došao na brod u potrazi iz čiste zezancije. Čovjek si nađe društvo koje mu odgovara i s njima provodi vrijeme. No da sam upoznao likova kakvih nisam ni sanjao da postoje je istina.
Ja stvarno nemam nikavih problema sa gay populacijom, ako je netko takav to je stvarno njegova stvar. No na brodu je to totalno poremećeno i mene je užasno smetalo.
Znaći gay filipinci i indonežani su horde napaljenih manijaka koji uopće ne biraju i ne pitaju da li si ti uopće gay. Nije ih briga, on dolazi do tebe sa “FULL MAKE UP-om” cijeli našminkan i u prolazu te mazi, dira za guzicu, pita dal imaš dečka ili dal bi htio da ti on bude dečko. A najgore od svega je šta to ne prestaje kad ti njega odbiješ, nego te dovede u situaciju koja bude na rubu incidenta i onda još na kraju ti možeš imati problema…Meni je to stvarno nešto nenormalno i nevjerojatno i jako mi je smetalo.
Ja neidem okolo i pipkam svaku curu koju vidim tako da mislim da to stvarno nije ok.
- Kako biste opisali putnike?
A od putnika se može vidjeti isto svega i svačega.
Bilo je i europljana koje odmah primjetiš pošto ne jedu ko da je sutra sudnji dan. Čak sam imao priliku vidjeti i nekoliko Hrvata i Srba…
No većinom je to srednji, ako ne i niži razred amerikanaca (kad pišem na razred mislim na platežnu moć)
Ja sam imao osjećaj da je većina putnika došla na brod samo jesti u neograničenim količinama. Brod stane u meksiku, oni ne izlaze uopće van nego jedu na lidu i pitaju me: dajte mi recite zašto sad ne radi pizzeria i koje je ovo mjesto gdje smo pristali!
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?Jesam, izašao sam doslovno u svaki port barem jednom.
Nekada imaš više vremena za provesti na kopnu a nekada manje. To oviso o mjestu na kojem radiš i smjenama.
- Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Cozumel mi je bio omiljeno mjesto za izlazak.
Volio sam uvijek otići sa društvom u hotel EL Cid na odličnu klopu, dobru plažu i vrhunsku internet vezu. I to sve za 12 dolara!
Također sam volio otići u resort Baracuda gdje smo mogli popiti tursku kavu i poslušati malo naše glazbe.
Nikad neću zaboraviti kad su me nakon dva mjeseca dva dečka iz Karlovca odveli prvi puta tamo. Mi dolazimo a u “birtiji” usred meksika trešti pjesma Mišu moj! Znači nevjerojatno!
Opišite dobre strane rada na kruzerima. Dapače, rad na kruzeru ima puno dobrih strana.
Ako niste rastrošni i na nižim pozicijama možete uštediti više novaca nego bi ih kod kuće uopće zaradili za isto vrijeme.
Upoznaš million kultura i načina života.
Od toga da ljudi žive u nastmbama u indoneziji i jedu rukama tako da vidiš da nije “tvoja životna priča najteža na svijetu”
Usavršiš ili naučiš jezik. Očvrsneš pošto živiš u uvijetima u kojima se inače nikada ne bi našao. I naravno, stekneš jako dobre prijatelje za to vrijeme.
- Opišite loše strane posla na kruzerima.
A loše strane su to jer si ipak jako daleko od svojih doma (iako smo svi to potpisali), ograničen si prostorom i vremenom, često je situacija da su ti nadređeni miljama ispod tebe (što u znanju jezika, što u znanju samog posla), i stvarno se radi nenormalno puno na nekim pozicijama. Često si jako umoran i neispavan.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?Naravno da bih preporučio zbog svih dobrih strana posla koje sam opisao u pitanju iznad.
- Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Stvarno bih svakome zainteresiranom preporučio posao na kruzeru no savjet koji bih im dao je da ne uzimaju najniže pozicije makar morali čekati mjesec, dva, tri.
Na svakoj poziciji se radi na svakoj poziciji je teško ali je na kraju bitna zarada.
Ako ste školovani, imate dobrog iskustva, nemojte napraviti grešku kao ja i otići samo zato da što prije odete.
Sačekajte malo i nađite poziciju koja odgovara vašim kvalifikacijama jer ćete tako puno više zaraditi. A grbu od tegljenja, teškog rada i čišćenja ćete i tako dobiti.
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?U svakom slučaju ovo iskustvo je za mene bilo neprocijenjivo, prošao sam i vidio stvari koje u životu vjerojatno nikada nebih okusio.
Koliko god da mi je nekad bilo teško i koliko god sam nekad samo htio skočiti sa broda i otplivati do Zagreba sada je to sve jedna neprocijenjiva životna lekcija i uspomena.
Nisam prezadovoljan sa zaradom i vrlo vjerojatno se neću vratiti na Carnival no napravio sam prvi korak i sada imam super podlogu i iskustvo za dalje.
Nadam se da je moja slijedeća postaja riječni brod ili neka druga kompanija, no naravno pozicija za koju sam kvalificiran.
