U toj životnoj trci za materijalnim, neki se ljudi razbole.
Mnogi od njih uspiju ozdraviti a oni koji nažalost nisu imali tu sreću danas počivaju u miru.
Slučaj mog jako dobrog prijatelja sa Carnivala nažalost nije završio dobro.
Bio je jedna divna i vesela osoba, veliki prijatelj i jako društven tip. Uvijek nasmijan i raspoložen i uvijek je dijelio curama komplimente, zbog čega su ga svi gotivili. Sve je počelo kao neka lagana viroza. U jako kratkom vremenu naglo je počeo i gubiti kilograme, nije mogao jesti, imunitet mu je totalno oslabio i nitko nije znao šta se s njim dešava. Žalio se da se ne osjeća baš dobro i stvarno nije ni izgledao dobro.
To mu je bila čini mi se jubilarna deseta godina rada na Carnivalu, mada je i prije navigao na cargo brodovima.
Tada je imao 42god. Kroz sve te godine rada na brodu riješio si je stambenu i materijalnu situaciju i zaradio dovoljno da se skine s broda i nastavi živjeti i uživati u svojim plodovima rada. Nije se nikad ženio, nije imao djece, kod kuće je imao samo majku.
Da se vratim na njegovu virozu, koja nije bila viroza naravno, nego tko zna šta.
Nakon što mu terapija na brodu nije pomogla, iskrcali su ga na kopno u Mexico gdje je bio hospitaliziran dva tjedna i nakon toga prebačen doma u bolnicu u Splitu, te drugi dan u Zagreb u bolnicu gdje je ležao mjesec dana.
Više nije mogao ni stajati ni jesti samo je ležao i primao terapije koje mu nisu pomagale.
Čovjek se doslovno sušio, požutio u licu i nije više mogao ni pričati. Dijagnoza, hepatitis c i karcinom pluča koji je jako brzo metastazirao.
Pušten je iz bolnice i prebačen nazad kući u Split jer mu doktori više nisu mogli pomoći. Ubrzo nakon toga je preminuo.
Kompanija je platila njegovu hospitalizaciju u Mexicu i avionsku kartu do Splita.
Te zadnje dane posječivala sam ga svakodnevno u bolnici u Zagrebu, i sječam se da je rekao kako če pisati mail kompaniji i tražiti ih naknadu ili odštetu, ali nažalost nije to doživio.
