Korisničko ime: rmpp7a
Država: Hrvatska
Spol: M
Kompanija: Celebrity Cruises Inc. 1993–2004, Oceania Cruises 2012–2014.
Pozicija: Head Waiter, Maitre D’
Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Odgovor:
Razgovorom 1993. sa kolegom od prijatelja koji je u to vrijeme radio na brodovima.
Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Odgovor:
Mogućnost odlaska iz zemlje jer sam ostao bez posla. Radio sam kao inžinjer strojarstva, firma je zapala u teškoće radi rata. Bio sam u ratu 9 mjeseci…
Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Odgovor:
Kolega je otišao u to vrijeme preko agencije ‘’Santa Maria’’ koja je ustvari bila ‘produžena ruka’ agencije iz Austrije Clausa Pichella.
Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Odgovor:
Dobio sam samo mogućnost otići na interview u Salzburg za poziciju ‘busboy-a’ = asst.waiter position za Celebrity Cruises.
Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Odgovor: Interview je trajao cca 20 min. razgovarao sam sa gosp. Ramonom Santosom, a da sam prošao saznao sam nakon 3 dana.
Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Odgovor:
To je tada bila posebna priča… 1000 DEM sam dao u Zagrebu ‘’Santa Maria’’ agenciji za odlazak na interview, kasnije 1500 DEM za avio kartu i tzv. usluge, visu za SAD sam morao nadoplatiti u to vrijeme 150 USD i liječnički sam nadoplatio cca 150 DEM. U Zagrebu sam dobio ‘’Letter Of Employment’’ na temelju kojeg sam izvadio vizu i onda dolazi šlag na tortu. Tata od moje sadašnje supruge me je odvezao do Munchena. Avion leti iz Munchena za Miami i tamo sam u nekoj taverni morao još iskeširati 1000 DEM da mi daju kartu u ruke. Uglavnom, odrali su me u početku, ali takva su onda bila vremena.
Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Odgovor:
Na temelju informacija tada dobivenih u agenciji (skoro ništa) uzeo sam stvari što mi je kolega preporučio i krenuo na put.
Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Odgovor:
Totalni šok, ogromna promjena, kabina bez prozora ‘’ispod’’ površine mora, kreveti na kat, ‘day uniform, night uniform’, međutim sada je to potpuno drugačije. Sve to mogu najbolje komparirati jer sam bio na brodovima od 1993. do 2004., imao pauzu od 8 godina kada sam ponovo otišao na brod od 2012. do 2014.
Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Odgovor:
Pa da budem iskren to je bio sistem ‘koji melje meso = radnu snagu’’. Nije bilo tzv. ‘time card-a’’ = praćenja radnog vremena, radili smo i po 18 sati na dan. Sada je to kompletno druga priča, postoji ‘grupa’ koja dočekuje potpuno nove crew membere, uputstva za rad su detaljno izrađena. . Postoji ‘Human Resources Department’, Team Development Manager, agencija npr. Employment Power vrhunski pripremi kandidate. Razgovori se obavljaju u Zagrebu, sve je transparentno i na osobi je samo da pokaže dobru volju, nauči jezik što bolje i radi prema ‘uputama’. Danas je potencijalnim radnicima sve lijepo servirano i upakirano. Puno manje se radi (kraće).
Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Odgovor:
Ja nikada neću zaboraviti jednog čovjeka. Kad sam ušao u restoran i vidio gdje bih trebao raditi dodijeljen sam kao ‘pomoćnik’ jednom konobaru sa Tajlanda.
Odmah sam ‘’ubačen’’ u ‘’mašinu’’. Zvao se Waravaan Peeterkoorn. To je čovjek koji mi je pomogao najviše u početku.
Na cijelom brodu je bilo tada nas 3 iz Hrvatske (brod 900 crew members MV Zenith, kapacitet 1500 gostiju).
Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Odgovor:
Sa time nisam imao nikakvih problema jer je sve ustvari vrlo jednostavno postavljeno.
Velika prednost je ta da kad ideš na posao samo pritisneš gumb lifta i tu si…na svom radnom mjestu.
Satelitski inernet je dostupan u svakoj kabini, telefon, dvd, lcd televizor. Danas je to na puno većem standardu nego prije recimo 2000. godine.
Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Odgovor:
Naravno. Počeo sam vrlo ‘jadno’. Prvi tjedan sam zaradio samo 189 USD. Užas, ali ako se čovjek utrenira pravilno lova vrlo brzo dolazi.
Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Odgovor:
To je najbolja stvar na kruzerima. Ako dobro radiš možeš dosegnuti vrlo visoke, jako dobro plaćene pozicije.
Počeo sam kao busboy kao što sam rakao sa 189 USD za tjedan dana, za 7 mjeseci sam promoviran u konobara što sam radio 4 godine.
Kao konobar sam zarađivao oko 3500 USD mjesečno, no kada sam promoviran u Asst.Maitre D’ 1997. tu se onda počinje vrtiti ozbiljna lova.
Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Odgovor:
Društveni život je izuzetan. Bez obzira na kulturne razlike ljudi iz raznih zemalja se druže, vole, poštuju.
Rađaju se razne veze koje pucaju, rađaju se neke i ostaju do kraja života. Ja sam svoju suprugu doveo 1997. na brod.
Radili smo zajedno 7 godina, stvorili puno toga. I dan danas smo sretni i živimo mirnim životom u Zagrebu. Imamo sina Ivana i super nam je.
Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Odgovor:
Iz cijelog svijeta, razno razne kulture, osviještenosti, pogleda na život, htijenja, znanja. Interesantno je kako sistem ustvari besprijekorno funkcionira.
Nesposobni ispadaju tj. odlaze brzo, sposobni funkcioniraju kao sat i sve se kreće u pozitivnom smjeru.
Kako biste opisali putnike?
Odgovor:
Za mene su to uvijek bili gosti koje treba što bolje poslužiti, napraviti ih sretnima jer samo tako će doći ponovo i donijeti sa sobom lovu koju će nama na kraju ostaviti.
Naravno, ima ih ‘teških’ no kada čovjek ima jedan cilj to se sve lako prebrodi.
Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Odgovor:
Puno sam vidio i super se zabavio, skoro cijeli svijet i to će mi uvijek ostati u predivnom sjećanju. Npr. godišnjica braka 1998 sa suprugom, vožnja helikopterom i slijetanje na glečer na Aljasci – Skagway, Hawai 2002, Rio de Janeiro karneval 2003, New York, Miami, San Diego, Meksiko, Bermudas, Karibi, Novi Zeland, Bora – Bora, Australija itd. itd.
Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Odgovor:
Ufff, Cozumel – Meksiko, predivan otok, odmor za punjenje baterija u svakom smislu. Bermude, predivne plaže… u svakom ugovoru postoji neka omiljena destinacija.
Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Odgovor:
Čovjek nauči cijeniti zarađeno jer do toga dolazi mukoptrpnim i predanim radom. Zaradili smo za stanove, vikendicu, standard življenja da se ne moramo bojati kako platiti račune …Upoznao sam mnogo ljudi sa raznih strana svijeta. Danas mi nije problem otići na godišnji u Grčku, Tursku, Portugal… Tamo imam tako dobrih prijatelja koji su nam uvijek dobro došli i kod nas u Zagrebu.
Opišite loše strane posla na kruzerima.
Odgovor:
Odvojenost od obitelji, umor koji te savlada nakon par mjeseci.
Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Odgovor:
Preporučio bih svakako jer to je jedno veliko iskustvo koje se ne može usporediti sa ničim drugim. To je poseban način života.
Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Odgovor:
Prvo skočite pa onda recite hop, tj. procijenite svoje mogućnosti i uložite u sebe. Znanje jezika je vrlo bitno i naravno VOLJA…
Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Odgovor:
Bez obzira na sve kako se osjećate kada počnete raditi na kruzerima završite prvi ugovor ma kako Vam teško bilo. ‘’Ostavite za sobom vrata otvorena’’.
Nemojte pomisliti na ‘’laki izvor zarade’’ drogu, kockanje jer to ne vodi nikuda.
Razmislite dobro kako ćete organizirati život kod kuće koju ostavljate, uplaćujte si životno osiguranje.
Ja sam si sve ove godine na brodu također uplaćivao i mirovinski staž u Hrvatskoj tako da nisam imao nikakav prekid kada sam se vratio. Mislim da se to sada dade riješiti i sa agencijom.
Ako imate partnera ili partnericu idite zajedno jer odvojenost u fizičkom smislu je vrlo teška.
Eto, to bi ukratko bilo to. LP
