Piše: Ivica Radoš
Foto: Duje Klarić/CROPIX
Zainteresiranih je mnogo više nego onih koji dobiju priliku otići. Nije važan broj, nego je važno da mladi ljudi dobiju priliku koju u pravilu iskoriste. Pravo na posao je temeljno ljudsko pravo...
Hitno trebamo dvojicu kuhara, trojicu pomoćnika konobara, troje menadžera, pet čistačica, jednog kapetana broda, dvoje liječnika, četvero fotografa, dvoje slikara, osam prodavačica i jednog krupjea - sadržaj je jednog od brojnih zahtjeva koje američka tvrtka Carnival Cruse Line šalje hrvatskoj podružnici britanske tvrtke Employment Power, koju predstavlja Siniša Golac (48).
Nakon zahtjeva, u agenciji počinje strka koja pomalo podsjeća na redakcijsku prije zaključivanja novinskog broja.
Tražeći najbolje kandidate, zovu “idealne” iz cijele Europe koji su na listi čekanja. Oni već zadovoljavaju uvjete i jedva čekaju da dobiju priliku otići na brod. Sve se odvija jako brzo jer tvrtka, kojoj su neki radnici otkazali zbog bolesti, problema s vizama ili nekih drugih razloga, treba nove ljude, i to - odmah!!! Nakon pronalaska “idealnih” kandidata, ne postoji jamstvo da će dobiti posao jer slijedi još jedan intervju s ljudima iz Carnival Cruse Linea.
Zarade na brodu u dolarima
10.000 - 15.000 - kapetan broda
7.000 - 12.000 - direktor hotela na brodu
3.000 - 10.000 - menedžer restorana
5.000 - pomoćnik menedžera restorana
5.000 - direktor hrane i pića
2.000 - 3.000 - pomoćnik direktora hrane i pića
3.000 - 5.000 menedžer brodskih barova
5.000 - šef kuhinje
3.500 - šefica domaćinstva (koja brine za osoblje)
3.000 - sobarica
2.000 - 4.000 konobar
3.500 - vinski konobar
1.500 - 2.500 pomoćnik konobara
3.000 - konobar za šankom (radi na postotak)
2.000 - konobar u baru
3.000 - krupje u casinu
1.500 - 3.000 - fotograf
1.500 - 3.000 - snimatelj
1500 - 2500 prodavač u duty free shopu
1.500 - recepcioner
500 - 1.000 čistačica
| | |
- Sve što mi unesemo u bazu podataka je uzalud ako njihovi stručnjaci za odabir kadrova, koji povremeno dolaze i intervjuiraju kandidate, nisu procijenili o kakvim je ljudima riječ. Uglavnom dobiju ljude kakve su tražili. Primjerice, ako traže deset fotografa, mi im ponudimo deset, a oni ih uzmu osam, što znači da smo pogriješili u dva, ali to je normalno. Naši su klijenti mladići i djevojke koji dobro govore engleski jezik i žele napredovati. Nije nam toliko važno njihovo znanje i iskustvo. Važnije je da su pristojni i da žele postići više te da imaju motiv. Oni će na brodu naučiti raditi posao - priča Golac koji se tim poslom, kaže, počeo baviti jer “voli pomagati ljudima”.
Golac je rođeni Sarajlija, ali su njegovi podrijetlom iz hrvatskoga primorja, pa se cijela obitelj tijekom rata vratila u Hrvatsku. Studirao je elektrotehniku u Zagrebu, a danas je predstavnik agencije preko koje je na američkim cruiserima do sada zaposlio tisuće mladih ljudi iz Hrvatske, BiH, Makedonije, Rumunjske, Srbije, Bugarske, Ukrajine, Češke, Slovačke, Mađarske. Iako ne želi otkriti koliko je ljudi preko predstavništva otišlo na cruisere, procjenjuje se da ih je na tisuće, a mnogi su među njima iz Hrvatske.
- Ne znam koliko je ljudi otišlo preko moje agencije. Zainteresiranih je mnogo više nego onih koji dobiju priliku otići. Nije važan broj, nego je važno da mladi ljudi dobiju priliku koju u pravilu iskoriste. Pravo na posao je temeljno ljudsko pravo. Prosječan Hrvat (ili Hrvatica) koji traži posao na cruiserima ima 23 godine, završio je srednju školu, dobro govori engleski koji je učio u školi ili je pohađao tečaj, radio je različite poslove u kojima se našao, ali se zbog ekonomskih razloga i želje da postigne više nije zadržao na tim poslovima pa se javio u našu agenciju. Usto, prosječan kandidat dolazi iz obitelji srednjeg ili višeg srednjeg staleža, čiji su roditelji zaposleni, žive zajedno i imaju obiteljsku povijest - objašnjava Golac.
Ako kandidati prođu intervjue sa “selektorima” agencije, dobivaju priliku sklopiti ugovore s cruiserskim kompanijama na šest mjeseci, nakon čega idu na godišnji odmor, pa se opet vraćaju. Njihov je posao, naime, reguliran prema standardima svjetskog sindikata transportnih radnika (ITF). Osnovna je plaća novozaposlenih na cruiserima minimalna, a ostatak ovisi o učinku. To znači da je industrija kružnih putovanja orijentirana “američki”, dakle profitno, a ne socijalno.
- Naš je najveći klijent Carnival Cruise Line, najveća svjetska kompanija koja ima 23 cruisera s kapacitetom od sedamdeset tisuća kreveta te 40-ak tisuća zaposlenih na brodovima. Carnival ima najrazvijenu strukturu ponude za tu vrstu odmora.
Mi smo agencija koja služu za pronalaženje talenata koji mogu raditi u njihovim hotelskih objektima. Ne posredujemo u izravnom zapošljavanju jer oni sami odlučuju o tome kakav će ugovor s kime potpisati - objašnjava Golac.
Da bi užitak na putovanjima bio vrhunski, na brodovima je organizirana bogata ugostiteljska i zabavna ponuda, tzv. industrija odmora i opuštanja. Budući da se glavnina te ponude odnosi na prodaju hrane i pića, a popunjenost im je uvijek 95 posto, brodovi moraju imati brojno osoblje koje će posluživati goste. Budući da je u Zagrebu i Dalmaciji jaka ugostiteljska tradicija, Hrvati na cruiserima Carnivala drže ključne pozicije u menadžmentu restorana, barova i prodaje hrane i pića.
- Na cruiserima Carnivala u restoran-menadžmentu ima najviše Hrvata jer je Zadranin Natko Ninčević, koji sada živi u Miamiju, tijekom 30 godina provedenih u kompaniji vidio da našima taj posao najbolje leži pa je veliki broj momaka iz Dalmacije i Zagreba došao do visokih pozicija. No, problem Hrvata je vrela mediteranska krv koja ih dovodi u disciplinske nedaće. Hrvati su omiljeni kod žena, a muškarci na brodovima su ljubomorni - priča Golac koji tvrdi kako je praksa pokazala da su Hrvati i Rumunji daleko najsposobniji i najprilagodljiviji radu na brodovima, za razliku od pripadnika drugih naroda.
- U kompanijama za kružna putovanja najcjenjeniji su Hrvati i Rumunji. Naši zbog povijesne i višestoljetne orijentiranosti na plovidbu i more, a Rumunji zbog prirodne snalažljivosti i mogućnosti da se prilagode tim uvjetima. I jedni i drugi su lingvistički talentirani. Hrvati i Rumunji će je, ako imaju razinu osnovnoga znanja engleskoga jezika, za 15 dana boravka na brodu podići na razinu dobrog znanja, a pripadnici drugih naroda neće postići napredak za pola godine. Rumunji zbog romanskog podrijetla brzo uče jezike - priča Golac.
Zanimljivo je da nacionalna tradicija u nekim poslovima doista igra važnu ulogu pri snalaženju i obavljanju poslova. Iako se Srbi, primjerice, brzo prilagođavaju, na brodovima koji plove morima teško naprave karijere dok su, pak, na riječnim brodovima ‘pravi majstori’.
- Na riječnim se brodovima koji plove Dunavom i Rajnom kao hotelski direktori najčešće pojavljuju Srbi, čemu je zaslužna i visoka škola za turizam i ugostiteljstvo u Beogradu - objašnjava Golac.
Cruiserski turizam je, očito, sve popularniji i traženiji te se Hrvatska, kao turistička i otvorena zemlja, mora prilagoditi novim trendovima. Za sada, osnovana je i udruga koja okuplja sedam hrvatskih luka u koje dolaze veći i manji cruiseri. Projekt gradnje putničke luke u Gaženici pokraj Zadra, vrijedan 200 milijuna eura, pretvorit će se u putnički cruiserski terminal.
Hrvatska, osim od usidravanja cruisera, zarađuje i novac od posade i gostiju koji izlaze u gradove i troše novac. Zanimljivo je da svaki gost hotela na cruiseru koji, primjerice, prošeta Duborvnikom, Zadrom ili Splitom prosječno potroši samo deset dolara, ali zato osoblje koje je zaposleno na cruiserima dvostruko ili trostruko više. Osim toga, najveći hrvatski proizvođač hrane - Konzum - prodaje enormne količine svježe hrane i pića brodovima, itd.
Počeli kao pomoćni konobari, a završili kao direktori
Boris Ruškovski, drugi s lijevaNa kruzerima su mnogi otkrili svoje menedžerske sposobnosti i uspjeli se uklopiti u američki način rada ili im je rad na kruzerima bio tek odskočna daska u posli. Među takvima su i brojni Hrvati. Natko Ninčević iz Zadra danas je jedan od ključnih ljudi kompanije Carnival.
Zijad Harčević iz Rijeke poslovnu karijeru je počeo prije desetak godina kao pomoćni konobar na kruzeru, zatim je napredovao do mjesta direktorea hrane i pića. Sada je direktor Farmlanda , najveće farme u jugoistočnoj Europi, u Novoj Topoli pokraj Banje Luke. On vodi farmu od 1500 grla krava mljekara.
Ivan Martinović, brat pjevačice Danijele, otišao je na brod i počeo raditi kao prodavač, a sada je direktor na jednom od najvećih i najluksuznijih brodova Brilliance of The Seas i često je u Dubrovniku.
Rebeka Pevec iz Zagreba je startala kao konobarica, zatim je postala direktorica, a sada priznata i tražena menedžerica. Ona je za deset godina napravila zavidnu karijeru.
Boris Ruškovski iz Zagreba je karijeru počeo kao konobar, a danas nadgleda kompletnu izgradnju hotelskog dijela kruzera kompanije Carnival u talijanskim lukama, iako se nikad nije bavio gradnjom brodova.
Damir Mršić iz Zadra također je počeo karijeru na kruzeru, a danas je utjecajni direktor za hranu i piće na najvećem Carnivalovu brodu Freedom koji, među ostalim, dolazi u Dubrovnik.
Ima ljudi koji su - priča Golac - htjeli na brodu biti čistači samo da bi ‘napravili iskorak i nogom stupili na brod’. Jedna od takvih je Rumunj Teotor Grigoresku, koji se zaposlio kao kuhar, a zapravo je kompjutersku stručnjak koji je danas direktor informatičkog odjela kompanije Carnival.
Priča o uspjehu Maria Hršaka
Mario Hršak (37) iz Čazme, sanitarni inspektor, koji je na kruzer otišao kao pomoćni konobar , a sada je u kompaniji Carnival glavni sanitarni inspektor za kompletnu kompaniju. On je danas dopisni je član američkih i kanadskih isntituta za javno zdravstvo te britanskog Kraljevskog instituta za javno zdravstvo. Hršak je, primjerice, osmislio i usavršio proceduru za suzbijanje noro virusa, koji je vrst trbušnog virusa koji se prenosi dodirom i javlja se na malom prostoru gdje je smješteno mnogo ljudi. Hršak je razvio sustav servisa na brodovima bez dodira i sustav održavanja broda bez dodira. Carnival je zbog toga imao samo 4-5 izrazitih problema s noro virusom, a druge komapanije znaju biti 4-5 mjeseci pod virusom i nikako da ga se riješe.
Hršak je radnu karijeru počeo kao sanitrani inspektor u Hrvatskoj. Kao dragovoljac Domovinskog rata prvi put je primjenio znanje kad je osnovao sanitarnu službu za istočnu Slavoniju. Kad se vratio iz rata, odlučio je otići na brod, ali su mo zbog lošeg poznavanja engleskoga ponudili samo mjesto pomoćnika konobara. Za godinu dana je napredovao i postao omiljeni konobar jer je naučio “bacati čaše”, asvoje goste je zabavljao svirajući klavir, što je naučio u Hrvatkoj.
Kad mu je ponuđeno mjesto piano playera, on je to odbio odgovorivši d amu je to hobi, a da se on školovao za sanitarnog inspektora. Tek je nakon tri i pol godine provedenih na brodu, Hršak dobio priliku da pokaže što zna. Priču o neobičnom o konobaru koji je, zapravo, sanitarnbi inspektor čuo je i Natko Ninčević, važan čovjek u Carnivalu, te mu ponudio ponudio mjesto glavnog sanitarnog inspektora za carnival. Mario Hršak je brzo opravdao povjerenje, a sustav koji je razvio dao je velike rezultate, koje uvažavaju američki strućnjaci i politika,
- Mislio sam da postoiji razvijen sustav, da se samo trebam uklopiti, ali njega nije bilo, morao sam sam osmisliti sustav i usput naučiti pisati engleski - prisjeća se Hršak
Preuzeto sa
http://www.jutarnji.hr/nedjeljni_jutarnji/clanak/art-2007,7,7,,81359.jl