hm...napisat ću malo duži post,pa ko ima vremena nek pročita i pomogne,tko nema...sve 5
prije 3 godine me uhvatilo to da bi krenuo na brod,imao sam ravno 20 godina...čim sam to nekome spomenuo u razgovoru odma su svi skočili "ti si lud,pa neki se nisu nikad vratili s broda" ili "tu imaš dobar posao,auto,curu"...a bilo je i onih koji su rekli "hm,to bi ti moglo bit zanimljivo životno iskustvo"...i sam sa sobom u ove 3g. još nemogu raspravit sve što je za i protiv broda...
ne žalim se da nemam za živjeti ovdje...imam...tj imao sam...državna firma,plaća 4500-5000kn (650-700eur)
slobndne vikende...imao sam i dobar skoro novi auto,imao sam i najbolju curu na svijetu...mislio sam "pa di ću na brod,šta je meni imam sve šta treba jednom čovijeku"...ali opet kad sam stavio na papir troškove: kredit za auto 1500kn,benzin 1500kn,doma u kuću dati nešto novaca...hm...malo mi je ostajalo ali živio sam...ne loše...čak i bolje od svih mojih vršnjaka...nažalost nisam imao priliku studirati pošto živim sam sa mamom i zajedno djelimo financije doma i krpamo kako možemo...moji prijatelji su studirali,neki i još studiraju,zabavljali se...ja sam radio...
Ali sve se mjenja i svemu dolazi kraj...krenula neka kriza,prodo auto,zatvorio kredit...pukla i veza sa curom nakon 2 godine...i nagore od svega prije 3mj dobio otkaz na poslu...firma odselila...više ne postoji...svi radnici ostali "na ulici"
i sad se pitam šta sam i di sam u ovoj usranoj državi...ko sam ja za njih...nitko mi neda posao sa 5 godina iskustva na svakakvim poslovima,preporukama,2 srednje škole...sjedim doma i plačem,šta nisam napravio ono šta sam želio nego sam druge slušao...
i sad su se svi našli pametni :"pa odi na brod sad"...eeeee..a prvo treba naći neki posao opet da se skupi lova za brod...tj za krenuti...
sjeo sa mamom neki dan i iskreno joj kažem,da dobijem poso na nekom pustom otoku i da znam da je siguran,sutra bi pakiro kofere i krenuo,ma šta sutra...daj mi 15min da se spremim i letim bilo gdje...jer ovo ovdje nema smisla,sjedim doma i bogu kradem dane...
odlučio sam naći bilo kakav posao što prije...i mislim da u roku od godine mogu zaradit neke pare da se krene,samo da se pomaknem odavde...mislim da ću na ovom forumu biti član kojem je najviše vremena prošlo od razmišljanja o brodu do odlaska na taj isti...5-6godina...neka...ja se nadam da će sve bit kako isplaniram...
i brine me puno stvari:šta ako se preplašim na razgovoru,ako ne dobijem,ako me odbiju,pa kako ću po aerodromima,pa kako ću naći brod,pa hotel u kojem se prespava,pa cimer kojeg neznaš i niste iz iste sredine...ali sve više shvaćam da su to zapravo sitnice i ovorim si jedno :"nisi ni prvi ni zadnji ni najgluplji ni najpametniji,ni najmlađi ni najstariji koji je to prošo" iii samo su mi u glavi riječi MOGU JA TO SVE
oprostite šta sam vas zamarao sa svme,ali lakše mi je to podjelit sa istomišljenicima nego sa nekim ko nezna o čemu govorim...