466
Predstavljanja / Re: After long time :)
« on: 05/February/2014 »
Show Posts
This section allows you to view all posts made by this member. Note that you can only see posts made in areas you currently have access to.
467
Pitanja i Odgovori / Re: Razna glupava pitanja putnika sa kojima se srecemo stalno :D
« on: 03/February/2014 »
ajme koji biseri.... 
jedva čekam osobno doživjeti...
jedva čekam osobno doživjeti...
468
Koji posao odabrati? / Re: Purser ili gift shop
« on: 03/February/2014 »Evo malo pomoci od purserice sa Princessa
Ako si procitala da je teska ova pozicija na brodu onda ti ja to i potvrdjujem, jer se razmisljam da li da se uopste i vracam nazad.
Ali pazi to je MOJE misljenje i necu da te plasim, jer nemam razloga za to.
Plata oko 1500 $ sto kad sve saberes i oduzmes izadje na 5$ po satu!!! Ne isplati se ako iole imas ok posao kod kuce.
Meni niko nije ovako rekao pre nego sto sam otisla mada sam manje vise i ocekivala.
Mislim da na recepciji treba u stvari da rade neuropsihijatri a ne hotelijeri, i to mislim ozbiljno.
Dakle dug radni dan, teski gosti koji, kao sto Sef kaze, dolaze samo da se zale, stojis u mestu non-stop, glupave smene, ne ides cesto van (mislim kod mene je bilo svake druge nedelje kad radis prvu ili nocnu jer tad mozes da budes napolju ako neces da spavas), nedeljno po dva meetinga koji sluze za ispiranje mozga americkim glupavim igricama tipa kako pospesiti ucinak zaposlenih sa ciljem dobijanja vise pozitivnih komentara, telefon zvoni stalno i vrte se ista pitanja i znas odgovor pre nego sto uopste otvore usta, strasna rutina, al imas status oficira (da sad to ne objasnjavam) i dobro je za CV (jos se nije potvrdilo ali videcemo) i eto puno pozdrava tebi i pitaj slobodno ako zelis vise detalja
5$ po satu se čini malo za brod ali opet je za početak prihvatljivo, nije baš da radiš skroz za džaba.
Što se tiče neuropsihijatara i žalbi gostiju tu samo treba biti psihički jak, a ako si flegmatična osoba nije nikakav problem, meni je čak gušt "natezati" se sa "zahtjevnim" gostima, samo se trebaš znati psihički ograditi tako da te ne dira ništa.
što se tiče ne izlazaka van, može se gledati i sa pozitivne strane - više ćeš uštedjeti.
sastanci u kojima se raspravlja o povećanju učinka i motivaciji znaju biti zanimljivi (bar na kopnu ne znam za brod) a i nadređeni se lože na proaktivne djelatnike - samo treba složiti priču.
Sve u svemu ovisi s kakvim očekivanjima dođeš, a i ženama je možda malo teže izdržati (nije svima ali generalno većini).
Sa druge strane, gotovo svako radno iskustvo se može prezentirati kao nešto što ima puno veze sa tvojim budućim poslom.
Ako si brala šparoge u Njemačkoj, bila si referent u multikulturalnom okruženju.
Ako si čuvala robu na Velesajmu na štandu, prezentirala si usko specijalizirane proizvode u velikoj konkurenciji.
Ako si radila u prodavaonici robe široke potrošnje, prodavala si parfeme i satove
Ako si radila na pijaci i prodavala krastavce, radila si kao prezenter i sklapala milionske poslove.
itd
itd
... kako reče Muchko, najvažnije je dobro se prodati.
ovo je tipičan case study kako se prezentira... svaka čast!
469
Pitanja i Odgovori / Re: Ne?u odmor - ho?u da radim
« on: 02/February/2014 »
moram komentirati ovo i čestitati čovjeku na marljivosti i stavu...
470
Pitanja i Odgovori / Re: I dalje mi par stvari nije jasno
« on: 02/February/2014 »
iako je tema stara htio bi samo napisati da sa drogom nikako ne eksperimentirati, bez obzira ako se i o travi i jamajci radi... ne slušati tuđe priče, čuo sam od ovog da je bio stalno mrtav pijan i sl.
Došli ste prvenstveno raditi, a trenutke odmora treba iskoristiti na manje štetan način jer te kontrola lako može potrefiti i automatski letiš s broda a onda ćeš se pitati što mi je sve to trebalo. Kad završiš ugovor imaš 2mj godišnjeg i tu možeš raditi što god te je volja... iako je i tu savjet izbijegavati bilo kakve vrste droga.
Došli ste prvenstveno raditi, a trenutke odmora treba iskoristiti na manje štetan način jer te kontrola lako može potrefiti i automatski letiš s broda a onda ćeš se pitati što mi je sve to trebalo. Kad završiš ugovor imaš 2mj godišnjeg i tu možeš raditi što god te je volja... iako je i tu savjet izbijegavati bilo kakve vrste droga.
472
Predstavljanja / Re: Da se i ja predstavim :)
« on: 28/January/2014 »
Treba mi promjena. Ne kažem ja da je na brodu sve idealno, daleko od toga, znam da se naradiš ko magarac ali muka mi je više od ovih zatucanih ljudi odi.
Nekidan mi je jedna od boljih prijateljica rekla da nikad ne bi mogla bit u blizini muslimana a kamoli radit s njima a živote, a druga me napala da kako meni gay brakovi mogu bit ok da jesan li ja normalna. Skoro me na lomaču i pozvala fratra
A ja mislila da su normalnije.
Ja stvarno iman osjećaj da ja uopće ne pripadan ovamo. Svi se zgražaju kad sam rekla da oću na brod, na mene da tamo ima crnaca, mulata, židova, muslimana, gayevahahahahhaha
Jedino me moji doma podržavaju. Njima je ok ok god je meni ok.
ovako se i ja često osjećam...
473
Ici na kruzer ili ne? / Re: Gola Istina o Kruzerima!
« on: 27/January/2014 »
još jedan poptis na sliku CEO-a.... 
474
Ici na kruzer ili ne? / Re: Gola Istina o Kruzerima!
« on: 25/January/2014 »@ zeenmc
Da li je bilo zaista neophodno da pisuci post, za takve poput tebe, naglasavam i sta znaci biti ironican. Ako si ti zakljucio da sam ja tamo otisla ubedjena da cu pijuckati koktele po ceo dan, svaka tebi cast.
Btw, 'neide' se pise odvojeno, a 'nevataju' kao rec u srpskom jeziku i ne postoji. Izvini, ali ovo je bilo jace od mene.
želim da uđe u zapisnik da sam prvi predvidio ovaj scenario...
475
Ici na kruzer ili ne? / Re: Gola Istina o Kruzerima!
« on: 25/January/2014 »
Sofija, prvo jedno veliko skidanje kape do poda što si izdržala cijeli ugovor da nisi odustala...
Nisi navela o kojoj se kompaniji radi?
Niti radim za neku kompaniju niti sam ikad bio na kruzeru tako da ih ne namjeravam braniti ali ću pokušati iznijeti neko objektivno mišljenje. Nažalost, živimo u kapitalizmu, čisti case study modernog kapitalizma su korporacije u koje spadaju i kruzer kompanije. To je igra decimala i cenata u masovnim brojkama, važno je jedino maksimiziranje profita, konkurencija je golema, čitava industrija počiva na kreditnom zaduživanju, da bi se ostalo u korak sa konkurencijomi iznad stope profitabilnosti, proračunat je svaki cent koji kompaniju košta od namirnice do radne snage. U takvim uvijetima poslovanja, naravno da prestaje svaki oblik etike i morala prema zaposlenicima. A radna snaga je jedino instrument, alat, potrebno je omogućiti najpovoljniji koji će adekvatno obavljati zadatke - a tu se europljani dalekjo skuplji od filipinaca i indijaca. Produktivnost svakog radnika u uvijetima je odavno izračunata od strane kompanije, računica je jednostavna i u toj mizeriji od plaće i neljudskim uvjetima koje si navela Filipinci su i dalje produktivni i ne griješe u mjeri u kojoj narušavaju poslovanje odnosnu projeciranu dobit, naravno da su i oni ljudi od krvi i mesa kao i europljani i zapadni narodi, i oni su frustrirani i iscrpljeni do iznemoglosti, you tube je pun njihovi klipova ja sam ih se dosta nagledao, ali oni nemaju izbora, uvijek će se Filipinac vratiti ili će ga zamijeniti novi motiviraniji filipinac kada ovaj bude kompletno psihički i fizički iscrpljen. Sa gledišta radne snage oni su tebi konkurencija s kojom se ne možeš boriti, jer kompanija nema potrebe poboljšati uvijete rada. To vam je surovi kapitalizam, ne opravdavam ga ni najmanje samo se trudim opstati u njemu a da bi opstao moraš shvatiti kako funkcionira.
Prvi dio posta si govorila o manjku vremena koje se ima za provesti izvan broda u destinaciji, da tu odmah stanem u tvoju obranu jer znam da će se sad pojaviti ljudi koji će te napadati da nisi došla u turističko razgledavanje. Normalno je da čovjek kad već putuje na tako daleke destinacije koje prije nije imao prilike posjetiti želi barem sat dva imati vremena da malo obiđe mjesto. Ali vidim da ti je razgledavanje odnosno manjak istog bio najmanji problem.
Također si imala nesreću što si imala lošu radnu sredinu odnosno nezainteresirane kolege za izlazak, potpuno opravdano nakon svega što ste prošli. Filipinci i Indijci jesu što se tiče nekog društvenog i intelektualnog nivo stepenicu ispod čak i nas balkanaca, njihov životni put je nažalsot takav, ima dobrih ljudi i među nima, ne kažem, ali većina ih je došla preživljavati i nisu raspoloženi za nikakva društvena upoznavanja, ne možete baš razgovarati s njima o temama koje vas zanimaju najčešće a kamoli da biste razvili odnos u kojemu možeš računati da povuče za tebe kad ti je najteže. Dobar kolega je važniji od najboljeg instrumena, nažalost nisi imala sreće pronaći takve ljude, da jesi bilo bi ti puno lakše organizirati se i prolaziti kroz taj pakao. A sigurno je i bilo takvih ljudi na brodu, samo možda nisu u tvom departmentu.
Ti uvjeti koje si navela, spavanje pored ventilacije, loša hrana, rad 12 sati, bez slobodnog dana cijelo ljeto, ja sam doživio u svojoj zemlji 10km od svog grada, od svog sugrađanina tako da ne očekujem ni da me neka korporacija tretira bolje, to je žalosno reći, ja ih ne opravdavam ni najmanje, sramotno je što se dešava i suosjećam s tiobom i svim što si prošla ali kad si zaposlen na poziciji gdje si lako zamijenjiv to je neminovno.
Pročitao sam tvoju nažalost tužnu ispovijest ali pročitao sam na forumu i ispovijesti konobara koji su postigli iznimne poslovne rezultate i zaradili velik novac. Drugi forumaši će ti sigurno znati udijeliti bolji savjet što se tiče napretka na tvom poslu i uvjetima rada na drugim kompanijama, nisu sve iste i nisu na svim iste mogućnosti napredovanja ali sigurno ih ima.
Sa Filipincima se ne možeš boriti nihovim oružjem, oni su jeftina nisko kvalificirana radna snaga, jedini uvjet daljneg poslovnog razvoja i napretka je konstantno ulaganje u sebe i marljivost. Sama si spomenula da si postala u tih 6mj supermen koji je naučio sve napraviti u pol sata - gledaj samo ta sposobnost koliko ti može koristiti u daljnem životu. Bogatija si za samu spoznaju da si izdržala cijeli ugovor u paklenim uvjetima i da nisi odustala - to je odlika kojom se ne mogu mnogi podičiti i koja ti daje dobar temelj za daljni uspjeh. Naravno, ne žele svi biti menadžeri i direktori, skuplajti promocije, dostignuća i sl. većina želi marljivo raditi i biti adekvatno plaćeni za to, nažalost ta vremena su prošla, sve je teže naći takav posao, jedini izlaz je pronalazak minimalne ambicije da se bar izvučeš sa one najniže pozicije. A takav pakleni početak treba psihički izdržati, naravno da kad se čovjek nađe u takvoj radnoj situaciji nenadano da se ne može snaći i to je normalno i nitko te ne može kriviti za to. Ali si isto trebala lijepo, pristojno na kraju ugovora popričati sa nadređenima, napomenuti kako si dala sve od sebe i maksimalno odgovorno izvršavala svoje zadaće i zatražiti da te se premjesti ili na neku višu funkciju ili drugo odijeljenje, ponekad se treba malo izboriti za sebe i na sebe skrenuti pažnju. Istina je da u takvom paklu teško razmišljati ali kad čovjek psihički očvrsne shvati da postoji izlaz. Na kraju krajeva i da ti nadređeni odbiju premjestiti ima drugih kompanija koje će rado primiti osobu sa 6mjeseci iskustva rada na brodu, druga vrata će se uvijek otvoriti, samo ih moraš sam otvoriti i odlučno krenuti dalje - drugi to neće napraviti za tebe. Svatko tko prođe tako pakleno iskustvo ili se pomiri sa sudbinom vječno nezadovoljnog i potlačenog radnika ili se odluči izboriti za sebe i bolje sutra, cijelu kompaniju ne možeš promijeniti ali sebe možeš, na svakom pojedincu je da odluči hoće li vjerovati da dovoljno vrijedi da mu sutra bude bolje.
Sofija, puno sreće u daljnoj karijeri ti želim!
evo u međuvremenu je Argonaut napisao odličan post, svoje osobno iskustvo kao konobar i kako se nositi sa situacijama koje posao donosi iz prve ruke...
Nisi navela o kojoj se kompaniji radi?
Niti radim za neku kompaniju niti sam ikad bio na kruzeru tako da ih ne namjeravam braniti ali ću pokušati iznijeti neko objektivno mišljenje. Nažalost, živimo u kapitalizmu, čisti case study modernog kapitalizma su korporacije u koje spadaju i kruzer kompanije. To je igra decimala i cenata u masovnim brojkama, važno je jedino maksimiziranje profita, konkurencija je golema, čitava industrija počiva na kreditnom zaduživanju, da bi se ostalo u korak sa konkurencijomi iznad stope profitabilnosti, proračunat je svaki cent koji kompaniju košta od namirnice do radne snage. U takvim uvijetima poslovanja, naravno da prestaje svaki oblik etike i morala prema zaposlenicima. A radna snaga je jedino instrument, alat, potrebno je omogućiti najpovoljniji koji će adekvatno obavljati zadatke - a tu se europljani dalekjo skuplji od filipinaca i indijaca. Produktivnost svakog radnika u uvijetima je odavno izračunata od strane kompanije, računica je jednostavna i u toj mizeriji od plaće i neljudskim uvjetima koje si navela Filipinci su i dalje produktivni i ne griješe u mjeri u kojoj narušavaju poslovanje odnosnu projeciranu dobit, naravno da su i oni ljudi od krvi i mesa kao i europljani i zapadni narodi, i oni su frustrirani i iscrpljeni do iznemoglosti, you tube je pun njihovi klipova ja sam ih se dosta nagledao, ali oni nemaju izbora, uvijek će se Filipinac vratiti ili će ga zamijeniti novi motiviraniji filipinac kada ovaj bude kompletno psihički i fizički iscrpljen. Sa gledišta radne snage oni su tebi konkurencija s kojom se ne možeš boriti, jer kompanija nema potrebe poboljšati uvijete rada. To vam je surovi kapitalizam, ne opravdavam ga ni najmanje samo se trudim opstati u njemu a da bi opstao moraš shvatiti kako funkcionira.
Prvi dio posta si govorila o manjku vremena koje se ima za provesti izvan broda u destinaciji, da tu odmah stanem u tvoju obranu jer znam da će se sad pojaviti ljudi koji će te napadati da nisi došla u turističko razgledavanje. Normalno je da čovjek kad već putuje na tako daleke destinacije koje prije nije imao prilike posjetiti želi barem sat dva imati vremena da malo obiđe mjesto. Ali vidim da ti je razgledavanje odnosno manjak istog bio najmanji problem.
Također si imala nesreću što si imala lošu radnu sredinu odnosno nezainteresirane kolege za izlazak, potpuno opravdano nakon svega što ste prošli. Filipinci i Indijci jesu što se tiče nekog društvenog i intelektualnog nivo stepenicu ispod čak i nas balkanaca, njihov životni put je nažalsot takav, ima dobrih ljudi i među nima, ne kažem, ali većina ih je došla preživljavati i nisu raspoloženi za nikakva društvena upoznavanja, ne možete baš razgovarati s njima o temama koje vas zanimaju najčešće a kamoli da biste razvili odnos u kojemu možeš računati da povuče za tebe kad ti je najteže. Dobar kolega je važniji od najboljeg instrumena, nažalost nisi imala sreće pronaći takve ljude, da jesi bilo bi ti puno lakše organizirati se i prolaziti kroz taj pakao. A sigurno je i bilo takvih ljudi na brodu, samo možda nisu u tvom departmentu.
Ti uvjeti koje si navela, spavanje pored ventilacije, loša hrana, rad 12 sati, bez slobodnog dana cijelo ljeto, ja sam doživio u svojoj zemlji 10km od svog grada, od svog sugrađanina tako da ne očekujem ni da me neka korporacija tretira bolje, to je žalosno reći, ja ih ne opravdavam ni najmanje, sramotno je što se dešava i suosjećam s tiobom i svim što si prošla ali kad si zaposlen na poziciji gdje si lako zamijenjiv to je neminovno.
Pročitao sam tvoju nažalost tužnu ispovijest ali pročitao sam na forumu i ispovijesti konobara koji su postigli iznimne poslovne rezultate i zaradili velik novac. Drugi forumaši će ti sigurno znati udijeliti bolji savjet što se tiče napretka na tvom poslu i uvjetima rada na drugim kompanijama, nisu sve iste i nisu na svim iste mogućnosti napredovanja ali sigurno ih ima.
Sa Filipincima se ne možeš boriti nihovim oružjem, oni su jeftina nisko kvalificirana radna snaga, jedini uvjet daljneg poslovnog razvoja i napretka je konstantno ulaganje u sebe i marljivost. Sama si spomenula da si postala u tih 6mj supermen koji je naučio sve napraviti u pol sata - gledaj samo ta sposobnost koliko ti može koristiti u daljnem životu. Bogatija si za samu spoznaju da si izdržala cijeli ugovor u paklenim uvjetima i da nisi odustala - to je odlika kojom se ne mogu mnogi podičiti i koja ti daje dobar temelj za daljni uspjeh. Naravno, ne žele svi biti menadžeri i direktori, skuplajti promocije, dostignuća i sl. većina želi marljivo raditi i biti adekvatno plaćeni za to, nažalost ta vremena su prošla, sve je teže naći takav posao, jedini izlaz je pronalazak minimalne ambicije da se bar izvučeš sa one najniže pozicije. A takav pakleni početak treba psihički izdržati, naravno da kad se čovjek nađe u takvoj radnoj situaciji nenadano da se ne može snaći i to je normalno i nitko te ne može kriviti za to. Ali si isto trebala lijepo, pristojno na kraju ugovora popričati sa nadređenima, napomenuti kako si dala sve od sebe i maksimalno odgovorno izvršavala svoje zadaće i zatražiti da te se premjesti ili na neku višu funkciju ili drugo odijeljenje, ponekad se treba malo izboriti za sebe i na sebe skrenuti pažnju. Istina je da u takvom paklu teško razmišljati ali kad čovjek psihički očvrsne shvati da postoji izlaz. Na kraju krajeva i da ti nadređeni odbiju premjestiti ima drugih kompanija koje će rado primiti osobu sa 6mjeseci iskustva rada na brodu, druga vrata će se uvijek otvoriti, samo ih moraš sam otvoriti i odlučno krenuti dalje - drugi to neće napraviti za tebe. Svatko tko prođe tako pakleno iskustvo ili se pomiri sa sudbinom vječno nezadovoljnog i potlačenog radnika ili se odluči izboriti za sebe i bolje sutra, cijelu kompaniju ne možeš promijeniti ali sebe možeš, na svakom pojedincu je da odluči hoće li vjerovati da dovoljno vrijedi da mu sutra bude bolje.
Sofija, puno sreće u daljnoj karijeri ti želim!
evo u međuvremenu je Argonaut napisao odličan post, svoje osobno iskustvo kao konobar i kako se nositi sa situacijama koje posao donosi iz prve ruke...
476
Predstavljanja / Re: GOAT, još nisam na brodu - želja mi je recepcija i gradnja karijere :-)
« on: 25/January/2014 »
našao :-)
477
Predstavljanja / Re: GOAT, još nisam na brodu - želja mi je recepcija i gradnja karijere :-)
« on: 25/January/2014 »
evo, svaka čast Šefu, potpisujem sve a citat sa slike govori sve!
jedino ne bi baš bio toliko oštar da takve ljude nazovem neradnicima i nesposobnima, različite su ljudske sudbine i životni putevi, često ne shvaćamo zašto nam se neke stvari događaju, mnogi smo i suočeni sa različitim nepravdama s kojima se ne znamo nositi i često ne znamo kako dalje krenuti i izgubimo vjeru u budućnost. U takvim trenutcima je važno imati osobu/e pored sebe sa kojom ćeš moći podijeliti taj teret i koja će ti pomoći da kreneš ponovo, može biti član obitelji, prijatelji, nebitno, zajednica uvijek bolje funkcionira od pojedinca. Nažalost u današnje vrijeme gdje su svi zaokupljeni svojim problemima i sami nemaju izlaz iz svojih situacija sve je više osoba prepušteno sebi a i sve je više ljudi koji su spremni na sve za vlastitu korist. Zato razumijem i ljude poput Sofije i nadam se da joj neće biti sve tako crno te će se uskoro u budućnosti javiti sa malo vedrijim riječima.
jedino ne bi baš bio toliko oštar da takve ljude nazovem neradnicima i nesposobnima, različite su ljudske sudbine i životni putevi, često ne shvaćamo zašto nam se neke stvari događaju, mnogi smo i suočeni sa različitim nepravdama s kojima se ne znamo nositi i često ne znamo kako dalje krenuti i izgubimo vjeru u budućnost. U takvim trenutcima je važno imati osobu/e pored sebe sa kojom ćeš moći podijeliti taj teret i koja će ti pomoći da kreneš ponovo, može biti član obitelji, prijatelji, nebitno, zajednica uvijek bolje funkcionira od pojedinca. Nažalost u današnje vrijeme gdje su svi zaokupljeni svojim problemima i sami nemaju izlaz iz svojih situacija sve je više osoba prepušteno sebi a i sve je više ljudi koji su spremni na sve za vlastitu korist. Zato razumijem i ljude poput Sofije i nadam se da joj neće biti sve tako crno te će se uskoro u budućnosti javiti sa malo vedrijim riječima.
478
Predstavljanja / Re: GOAT, još nisam na brodu - želja mi je recepcija i gradnja karijere :-)
« on: 25/January/2014 »
Pozdrav Sofija,
koliko vidim Vaše postove još se niste ukrcali na kruzer pa ako nam možete objasniti čemu tolika ogorčenost? pretpostavljam da ste čuli nečije tuđe iskustvo?
U životu su mi svi poslovi osim jednog bili robijanje, tako da ne vjerujem da mi može na brodu biti gore, jedino još bičevanje nisam iskusio, spreman sam na najgore a isto tako sam spreman i dati najbolje od sebe, a prvi ugovor ću izdržati makar me u logor poslali. U najgorem slučaju će mi ostati hrpa slika egzotičnih mjesta pa makar i sa palube, za 10 godina negativna sjećanja će izblijedjeti ali slike će ostati i uvijek ću moći reći da sam malo vidio svijeta i na kraju ću se još i dobro osjećati.
Vaša ogorčenost me podsjeća na mene kada govorim o svojim bivšim poslovima, negativne stvari su one koje ostavljaju najdublje ožiljke, ali kad čovjek izdvoji samo ono dobro što je iskusio i proživio, bez obzira koliko ti trenuci bili rijetki shvati da je u konačnici ipak postao kompletnija osoba i da ga ti rijetki trenuci u konačnici najviše oplemenjuju. Upravo to je ono što mene motivira da krenem dalje, jer sam nakon svakog posla postao kompetentnija osoba, najvažnije je nikada ne odustati, a nagrada će doći kada tada - ne uspijevaju talentirani već uporni (to sam na svojoj koži osjetio, nažalost u negativnom smislu - dok sam studirao, u restoran gdje sam radio došao mi je prijatelj s kojim sam u osnovnoj trenirao nogomet koji je doslovce imao dvije lijeve noge. U međuvremenu je postao profesionalni nogometaš , pojavio se u novom BMW-u X6 i ja mu govorim u šali kako mu je loše a on govori dok si se ti zabavljao i lumpovao po kafanama ja sam nabijao loptu, sad je vrijeme da ja malo lumpujem po kafanama...).
Ono što sam primijetio u Vašim postovima da nemate dovoljno samopouzdanja u sebe, to je i mene u početku kočilo, jer sam se bojao neuspjeha umjesto da se radujem uspjehu. Obeshrabrenje je najveći čovjekov neprijatelj i korak koji vodi ka odustajanju, a svaki početak se većinom sastoji od samih obeshrabrenja, postoji jedno pravilo: "života od danas do sutra" (najčešće se taj pojam spominje u negativnom kontekstu) a to je da ništa nije toliko teško da se ne može izdržati jedan dan a sutra je ponovno novi dan i nova prilika za uspjeh.
U životu će ti drugi ljudi uvijek davati savjete što ne činiti i što ne valja, u školi je to da je profesor strog, nepravedan, na poslu je da je šef sebičan, bezobziran, iskorištavač i automatski ljudima dolazi signal da se ne trebaju ni truditi jer su otpočetka osuđeni na propast ali nitko ti ne govori što činiti da ne završiš kao oni!! To su sve tuđa iskustva i način na koji su ih oni proživjeli, nitko ne može promijeniti cijeli svijet, promijeniti cijelu firmu u kojoj radiš, donijeti blagostanje svima ali možete promijeniti sebe - to je ishodište od kojega krećeš. Svaki čovjek je individua za sebe, ja kad sam promijenio pristup shvaćanja stvari vlastitog postavljana prema van, kada se nisam ograničavao tuđim bremenom i kada sam vjerovao u sebe i svoje ciljeve stvari su se počele mijenjati na pozitivno, profesor koji je svih srušio je mene pustio, šef koji se na svima iživljavao je mene favorizirao.
Životni put je pun račvanja, jedan krak je neuspjeh drugi uspjeh, A ili B, ako kreneš krivim putem vratiš se na početnu točku i kreneš dalje drugim putem. Podvijenog repa se uvijek možeš vratiti kući, alternativa je da se možeš vratiti još kompetentnija, zadovoljnija i sa više elana za daljni put, izbor je na tebi. Najgore je ne maknuti se uopće s početne točke.
koliko vidim Vaše postove još se niste ukrcali na kruzer pa ako nam možete objasniti čemu tolika ogorčenost? pretpostavljam da ste čuli nečije tuđe iskustvo?
U životu su mi svi poslovi osim jednog bili robijanje, tako da ne vjerujem da mi može na brodu biti gore, jedino još bičevanje nisam iskusio, spreman sam na najgore a isto tako sam spreman i dati najbolje od sebe, a prvi ugovor ću izdržati makar me u logor poslali. U najgorem slučaju će mi ostati hrpa slika egzotičnih mjesta pa makar i sa palube, za 10 godina negativna sjećanja će izblijedjeti ali slike će ostati i uvijek ću moći reći da sam malo vidio svijeta i na kraju ću se još i dobro osjećati.
Vaša ogorčenost me podsjeća na mene kada govorim o svojim bivšim poslovima, negativne stvari su one koje ostavljaju najdublje ožiljke, ali kad čovjek izdvoji samo ono dobro što je iskusio i proživio, bez obzira koliko ti trenuci bili rijetki shvati da je u konačnici ipak postao kompletnija osoba i da ga ti rijetki trenuci u konačnici najviše oplemenjuju. Upravo to je ono što mene motivira da krenem dalje, jer sam nakon svakog posla postao kompetentnija osoba, najvažnije je nikada ne odustati, a nagrada će doći kada tada - ne uspijevaju talentirani već uporni (to sam na svojoj koži osjetio, nažalost u negativnom smislu - dok sam studirao, u restoran gdje sam radio došao mi je prijatelj s kojim sam u osnovnoj trenirao nogomet koji je doslovce imao dvije lijeve noge. U međuvremenu je postao profesionalni nogometaš , pojavio se u novom BMW-u X6 i ja mu govorim u šali kako mu je loše a on govori dok si se ti zabavljao i lumpovao po kafanama ja sam nabijao loptu, sad je vrijeme da ja malo lumpujem po kafanama...).
Ono što sam primijetio u Vašim postovima da nemate dovoljno samopouzdanja u sebe, to je i mene u početku kočilo, jer sam se bojao neuspjeha umjesto da se radujem uspjehu. Obeshrabrenje je najveći čovjekov neprijatelj i korak koji vodi ka odustajanju, a svaki početak se većinom sastoji od samih obeshrabrenja, postoji jedno pravilo: "života od danas do sutra" (najčešće se taj pojam spominje u negativnom kontekstu) a to je da ništa nije toliko teško da se ne može izdržati jedan dan a sutra je ponovno novi dan i nova prilika za uspjeh.
U životu će ti drugi ljudi uvijek davati savjete što ne činiti i što ne valja, u školi je to da je profesor strog, nepravedan, na poslu je da je šef sebičan, bezobziran, iskorištavač i automatski ljudima dolazi signal da se ne trebaju ni truditi jer su otpočetka osuđeni na propast ali nitko ti ne govori što činiti da ne završiš kao oni!! To su sve tuđa iskustva i način na koji su ih oni proživjeli, nitko ne može promijeniti cijeli svijet, promijeniti cijelu firmu u kojoj radiš, donijeti blagostanje svima ali možete promijeniti sebe - to je ishodište od kojega krećeš. Svaki čovjek je individua za sebe, ja kad sam promijenio pristup shvaćanja stvari vlastitog postavljana prema van, kada se nisam ograničavao tuđim bremenom i kada sam vjerovao u sebe i svoje ciljeve stvari su se počele mijenjati na pozitivno, profesor koji je svih srušio je mene pustio, šef koji se na svima iživljavao je mene favorizirao.
Životni put je pun račvanja, jedan krak je neuspjeh drugi uspjeh, A ili B, ako kreneš krivim putem vratiš se na početnu točku i kreneš dalje drugim putem. Podvijenog repa se uvijek možeš vratiti kući, alternativa je da se možeš vratiti još kompetentnija, zadovoljnija i sa više elana za daljni put, izbor je na tebi. Najgore je ne maknuti se uopće s početne točke.
479
Prtljaga / Re: da li je moguce na kruzer poneti 2-3 litre nase domace rakije
« on: 24/January/2014 »Pih kad se kreces u takvom drustvu gdje je amerikanizacija popularna..ja osobno sam sa svojih 35 veliki obozavatelj rakije..i nijedan viski ga nemoze zamijeniti cak nit meni najdrazi oban..tako da long live rakija (do ciroze heehheeh)
čak i nije toliko do amerikanizacije koliko su nove generacije postale pi**aste... ja recimo ne mogu piti čistu rakiju, jedino da je sa sirupom pomiješam...
Ne znas ti gospodincicu sta je dobro dok sam ne napravis i ne probas
istina, nisam nikad pravio rakiju...
480
Prtljaga / Re: pomo?, prvi let avionom!
« on: 24/January/2014 »
jedan prijatelj koji je na tankeru ima rutu od svega nekoliko država, rekao mi je da je kupio za svaku sim karticu, upario je sa laptopom i dok je u luci surfa brže i više, e, na kruzeru je problem što se često mijenjaju destinacije... morao bi hrpu simica imati... 